Reforme Qingli – razlika između verzija
n/č |
mNema sažetka izmjene |
||
| Red 1: | Red 1: | ||
'''Reforme Qingli''' ({{zh|t=慶曆新政|s=庆历新政|p=Qìnglì xīnzhèng}}), također poznate i kao '''Manje reforme''', je naziv za projekt reorganizacije i [[reforma|reformi]] [[državna uprava|državne uprave]] u [[carska Kina|carskoj Kini]], koje su pod vlašću [[dinastija Song|dinastije Song]] provodili dvorski velikodostojnici [[Fan Zhongyan]] i [[Ouyang Xiu]]. Naziv su dobile prema [[kinesko ime ere|istoimenoj službenoj eri]] koja je trajala od godine 1041. do 1048. Poticaj za reforme su bile sve veće napetosti na sjevernim granicama - napadi novoproglašene države [[Zapadna Xia]] i prijetnje ratom od strane [[dinastija Liao|dinastije Liao]]. Fan i Ouyang, koji su prije toga zbog svojih reformskih ideja bili u nemilosti, su pozvani na dvor u [[Kaifeng]]u kako bi preuzeli dužnost upravljanja državom. Fan je caru poslao memorandum od 10 točaka u kome je iznio prijedloge promjena državne i lokalne uprave, kao i smanjenje ovlasti regionalnih vojnih komandanata, a čije se jačanje smatralo glavnim uzrokom kolapsa ranije [[dinastija Tang|dinastije Tang]]. Car je prihvatio reforme, ali su one izazvale žestok otpor konzervativnih krugova. Zbog toga se od njih odustalo već 1045. godine. One su, međutim, poslužile kao model za nešto uspješnije i dugotrajnije reforme [[Wang Anshi]]ja. |
|||
==Literatura== |
==Literatura== |
||
Verzija na datum 12 novembar 2012 u 15:11
Reforme Qingli (pojednostavljeni kineski: 庆历新政; tradicionalni kineski: 慶曆新政; pinyin: Qìnglì xīnzhèng), također poznate i kao Manje reforme, je naziv za projekt reorganizacije i reformi državne uprave u carskoj Kini, koje su pod vlašću dinastije Song provodili dvorski velikodostojnici Fan Zhongyan i Ouyang Xiu. Naziv su dobile prema istoimenoj službenoj eri koja je trajala od godine 1041. do 1048. Poticaj za reforme su bile sve veće napetosti na sjevernim granicama - napadi novoproglašene države Zapadna Xia i prijetnje ratom od strane dinastije Liao. Fan i Ouyang, koji su prije toga zbog svojih reformskih ideja bili u nemilosti, su pozvani na dvor u Kaifengu kako bi preuzeli dužnost upravljanja državom. Fan je caru poslao memorandum od 10 točaka u kome je iznio prijedloge promjena državne i lokalne uprave, kao i smanjenje ovlasti regionalnih vojnih komandanata, a čije se jačanje smatralo glavnim uzrokom kolapsa ranije dinastije Tang. Car je prihvatio reforme, ali su one izazvale žestok otpor konzervativnih krugova. Zbog toga se od njih odustalo već 1045. godine. One su, međutim, poslužile kao model za nešto uspješnije i dugotrajnije reforme Wang Anshija.
Literatura
- Mote, F.W. (1999). Imperial China: 900-1800. Harvard University Press. str. 124,136–138.