Periplazmatski prostor

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Periplazma)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Ćelijski zid gram negativne bakterije

Periplazma je prostor ograničen sa dve selektivne permeabilne barijere, i.e., biološke membrane, kao što su unutrašnja membrana (i.e., citoplazmatična membrana) i spoljašnja membrana kod gram-negativnih bakterija. Striktno govoreći, periplazmatski prostor nije prisutan kod gram-pozitivnih bakterija, jer one imaju samo jednu membranu, citoplazmatičnu membranu. Region zvan "unutrašnja zona zida" (IWZ) je prisutan između citoplazmatične membrane i zrelog ćelijskog zida.[1][2]

Periplazma se može sačinjavati i do 40% totalne ćelijske zapremine kod gram-negativnih vrsta, dok je IWZ drastično manji kod gram-pozitivnih vrsta.[3] Composition of the IWZ has not been as yet clearly determined.

Mada se bakterije konvencionalno dele u dve glavne grupe — gram-pozitivne i -negativne, na bazi njihovog zadržavanja gramove boje — taj klasifikacioni sistem je nesiguran, jer se može odnositi na tri distinktna aspekta (rezultat bojenja, organizaciju ćelijskog omotača, taksonomisku grupu), koji nisu uvek jednoznačni kod nekih bakterijskih vrsta.[4][5][6][7] Mada je respons bakterija na bojenje po gramu empirijski kriterijum, njegova baza leži u znatnim razlikama u ultrastrukturi i hemijskom sastavu dva glavna tipa prokariotskih ćelija zastupljenih u prirodi. Ta dva tipa ćelija se međusobno razlikuju po prisustvu ili odsustvu spoljašnje lipidne membrane, što je pouzdanija i fundamentalnija karakteristika bakterijskih ćelija.[4][8]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. , Matias, V. R., and T. J. Beveridge. 2005. Cryo-electron microscopy reveals native polymeric cell wall structure in Bacillus subtilis 168 and the existence of a periplasmic space. Mol. Microbiol. 56:240-251. DOI:10.1111/j.1365-2958.2005.04535.x.
  2. , Zuber B, Haenni M, Ribeiro T, Minnig K, Lopes F, Moreillon P, Dubochet J. 2006. Granular layer in the periplasmic space of Gram-positive bacteria and fine structures of Enterococcus gallinarum and Streptococcus gordonii septa revealed by cryo-electron microscopy of vitreous sections. J Bacteriol. 188:6652-6660. DOI:10.1128/JB.00391-06
  3. Otto Holst; Guntram Seltmann (2001). The Bacterial Cell Wall. Berlin: Springer. ISBN 3-540-42608-6. 
  4. 4,0 4,1 Gupta, R.S. (1998) Protein phylogenies and signature sequences: A reappraisal of evolutionary relationships among archaebacteria, eubacteria and eukaryotes. Microbiol. Mol. Biol. Rev. 62: 1435-1491.
  5. Gupta, R.S.(2000) The natural evolutionary relationships among prokaryotes. Crit. Rev. Microbiol. 26: 111-131.
  6. , Desvaux M, Hébraud M, Talon R, Henderson IR. 2009. Secretion and subcellular localizations of bacterial proteins: a semantic awareness issue. Trends Microbiol. 17:139-145. DOI:10.1016/j.tim.2009.01.004
  7. , Sutcliffe IC. 2010. A phylum level perspective on bacterial cell envelope architecture. Trends Microbiol. 18:464-470. DOI:10.1016/j.tim.2010.06.005
  8. Gupta, R. S. (1998). What are archaebacteria: life’s third domain or monoderm prokaryotes related to Gram-positive bacteria? A new proposal for the classification of prokaryotic organisms. Molecular Microbiology. 29(3):695-707.

Literatura[uredi | uredi kod]

  • D. White, The Physiology and Biochemistry of Prokaryotes, Oxford University Press, Oxford, 2000, pp. 22.