Izvorni kod stranice Paul Keres

{{Infookvir šahist
| ime                              = Paul Keres
| slika                            = [[File:Hoogoven Schaaktoernooi Keres, Bestanddeelnr 922-0145.jpg|220px]]
| slika_širina                     = 
| slika_opis                       = 
| država                           = {{flag|Estonija}}<br>{{flag|Sovjetski Savez}}
| puno ime                         = 
| datum rođenja                    = [[7. siječnja]] [[1916.]]
| mjesto rođenja                   = {{flagicon|EST}} [[Narva]], [[Estonija]]<br>{{small|(tada {{flag|Rusko Carstvo|1696}})}}
| datum smrti                      = [[5. lipnja]] [[1975.]]
| mjesto smrti                     = {{flagicon|FIN}} [[Helsinki]], [[Finska]]
| počivalište                      = [[Metsakalmistu]]<br>{{small|{{flagicon|EST}} [[Tallinn]], [[Estonija]]}}
| obrazovanje                      = [[Univerzitet u Tartuu]]
| zanimanje                        = matematičar, šahist, pisac
| supružnik                        = 
| djeca                            =

| karijera                         = [[1930.]] – [[1975.]]
| titula                           = velemajstor ([[1950.]])
| svjetski prvak                   =
| FIDE                             =
| rating                           = 2615 (srpanj [[1971.]])
| rang                             = 
| rang n                           =
}}
'''Paul Keres''' ([[Narva]], [[7. siječnja]] [[1916.]] — [[Helsinki]], [[5. lipnja]] [[1975.]]) bio je [[Estonija|estonski]] i [[SSSR|sovjetski]] šahist. Godine [[1935.]] postaje šahovski prvak Estonije po prvi put. Od [[1936.]] do [[1940.]] godine, Keres je uređivao časopis ''Estonski šah''. Paul Keres prvi je put stupio na međunarodnu šahovsku scenu sredinom [[1930.]] i ostao značajna figura i godinama kasnije. Zbog neuspjeha u pokušajima da odigra partije za titulu prvaka svijeta, prozvan je "neokrunjenim kraljem šaha". Umro je od [[Srčani udar|srčanog udara]] [[5. lipnja]] [[1975.]] u [[Helsinki]]ju.

== Mladost ==
Keres je rođen [[1916.]] godine u [[Narva|Narvi]], a prvu poduku u [[šah]]u dobio je od od svog oca i starijeg brata. Zbog nedostatka šahovske literature u njegovom rodnom mjestu, učio je šah rješavajući šahovske probleme iz novina. Imao je kolekciju od preko 1,000 partija koje je sam zapisao.<ref>Paul Keres, Grandmaster of Chess: The Complete Games of Paul Keres, ed. and trans. by Harry Golombek, Arco, New York, 1977.</ref> Ovo mu je kasnije pomagalo da u partijama lakše rješava nastale probleme. U mladosti je imao napadački stil igre.<ref>{{cite web|url=http://www.zone.ee/pkeres/partiid.php |title=Paul Keres |publisher=Zone.ee |access-date=2008-10-26 |url-status=dead |archive-url=https://web.archive.org/web/20080224153204/http://www.zone.ee/pkeres/partiid.php |archive-date=February 24, 2008 }}</ref> Tri je puta bio školski prvak Estonije u šahu. Njegovo sazrijevanje odvijalo se kroz igranje dopisnog šaha dok je bio u srednjoj školi. Od [[1937.]] do [[1941.]] godine studira matematiku na [[Univerzitet u Tartuu|Univerzitetu u Tartuu]]. Bio je univerzitetski predstavnik u nekoliko međufakultetskih mečeva.<ref>''Grandmaster of Chess: The Complete Games of Paul Keres'', by Paul Keres, edited and translated by [[Harry Golombek]], Arco, New York, 1977</ref>

== Predratni period ==
[[File:Paul Keres.jpg|thumb|180px|left|Paul Keres, oko [[1938.]] godine.]]
Sa 17 godina ostvario je odličan rezultat na majstorskom turniru u [[Tallinn]]u [[1933.]] godine,<ref>rogerpaige.me.uk/tables4.htm</ref> a već je [[1935.]] godine po prvi puta postao prvak Estonije. Na turniru je podijelio prvo mjesto s [[Gunnar Friedemann|Gunnarom Friedemannom]], ali ga je u dopunskim partijama porazio s 2:0 i tako postao prvak. Iste godine pobijedio je i [[Feliks Kibbermann|Feliksa Kibbermanna]], jednog od vodećih šahista u [[Tartu]]u, u trening meču s 3:1.<ref>''Grandmaster of Chess'', by Paul Keres, Arco 1972, pp 188–89</ref>

Nešto kasnije, Keres je igrao na prvoj tabli za reprezentaciju Estonije na Šestoj šahovskoj olimpijadi u [[Varšava|Varšavi]] [[1935.]] i postao nova zvijezda. Tako je stekao samopouzdanje da se upusti u međunarodne vode. Njegov šahovski uspon počinje u [[Helsinki]]ju [[1935.]] godine, kada je zauzeo drugo mjesto iza Friedemanna. Pobjeđuje u Tallinnu [[1936.]] godine s rezultatom 9/10. Prvi značajniji uspjeh na međunarodnoj sceni postiže u [[Bad Nauheim]]u [[1936.]] godine, gdje je podijelio prvo mjesto s [[Aleksandar Aljehin|Aleksandrom Aljehinom]] (6½/9). U [[Dresden]]u iste godine podbacuje, osvojivši 9./10. mesto (2 pobjede, 3 remija i 4 poraza), ali je kasnije zapisao da je ovo bila značajna lekcija za njega. Keres se vraća turnirom u [[Zandvoort]]u [[1936.]] godine i dieli 3. mesto (3 pobjede, 1 remi i 3 poraza). Zatim je obranio titulu estonskog prvaka igrajući neriješeno s [[Paul Felix Schmidt|Paulopm Felixom Schmidtom]] (3 pobjede, 1 remi i 3 poraza).<ref name="chessmetrics">http://www.chessmetrics.com, the Paul Keres results file</ref>

Keres je imao uspješnu [[1937.]] godinu. Pobjeđuje u Tallinnu (7½/9), a zatim dijeli prvo mjesto u [[Margate]]u s [[Reuben Fine|Reubenom Fineom]] (7½/9), imajući 1½ poena više od Aljehina. U [[Ostend]]u se plasirao od prvog do trećeg mjesta sa Fineom i [[Henri Grob|Henrijem Grobom]], ostvarivši omjer 6/9. Keres dominira u [[Prag]]u pobjeđujući turnir s omjerom 10/11. Zatim pobjeđuje na tematskom turniru u [[Beč]]u (4½/6); sve su partije počinjale s 1.d4 Sf6 2.Sf3 Se4, taktikom poznatom kao Döryjeva obrana. U [[Ķemeri]]ju dijeli 4./5. mjesto, na turniru gdje su pobjede odnijeli [[Salo Flohr]], [[Vladimirs Petrovs]] i [[Samuel Reshevsky|Szmul Rzeszewski]]. Na turniru u [[Pärnu]]u plasirao se od 2. do 4. mjesta s omjerom 4½/7. Svi ovi uspjesi utjecali su na to da dobije poziv za veoma jak turnir u [[Semmering]] [[1937.]] godine, gdje pobjeđuje (9/14), ispred Finea, [[José Raúl Capablanca|Capablance]], Rzeszewskog i [[Erich Eliskases|Eliskasesa]].<ref>''Grandmaster of Chess: The Complete Games of Paul Keres'', by Paul Keres, edited and translated by [[Harry Golombek]], New York, ARCO Publishing 1972</ref> U [[Hastings]]u je tokom [[1937.]] i [[1938.]] godine osvojio drugo mjesto (6½/9). Keres igra neriješeno u egzibicijskom meču sa švedskim velemajstorom [[Gideon Ståhlberg|Gideonom Ståhlbergom]] (2 pobjede i 2 poraza uz 4 remija).<ref name="chessmetrics" />

Keres nastavlja seriju uspješnih nastupa za Estoniju na Olimpijadama, uključujući i neslužbenu olimpijadu u [[München]]u [[1936.]] godine, gdje osvaja zlatnu medalju igrajući na prvoj tabli. Na Sedmoj šahovskoj olimpijadi u [[Stockholm]]u [[1937.]] godine osvaja srebrnu medalju (prva tabla), a na Osmoj olimpijadi u [[Buenos Aires]]u [[1939.]] godine Estonija osvaja brončanu medalju.<ref>http://www.olimpbase.org/players/cq6agwkb.html (1935, 1937, 1939 results); ''Grandmaster of Chess'', by Paul Keres, translated by Harry Golombek, New York, ARCO Publishing 1972, p. 188 (1936 results)</ref>
[[File:KeresFine1938.jpg|thumb|Paul Keres u meču protiv [[Reuben Fine|Reubena Finea]] na AVRO turniru u [[Amsterdam]]u [[1938.]] godine.]]
Godine [[1938.]] bio je izjednačen sa Fineom na turniru AVRO u [[Amsterdam]]u, a ispred šahovskih legendi [[Mihail Botvinjik|Mihaila Botvinjika]], [[Max Euwe|Maxa Euwea]], Szmula Rzeszewskog, Aleksandra Aljehina, Joséa Raúla Capablance i Sala Flohra. Keres je pobijedio jer je u međusobnom susretu bio bolji od Finea s 1½:½. Očekivalo se da pobjednik ovog turnira bude izazivač za svjetsku titulu, ali [[Drugi svjetski rat]] odgodio je planirani meč. Nakon što je [[Sovjetski Savez]] [[Sovjetska aneksija baltičkih država|okupirao Estoniju]] [[1940.]] godine, pregovori s tadašnjim pravkom Aljehinom bili su prekinuti. Keres je na turniru [[Lenjingrad]]-[[Moskva]] [[1939.]] godine podbacio plasiravši se na 12./13. mjesto. Brzo se oporavio i pobijedio u Margateu (7½/9), ispred Capablance i Flohra.<ref name="chessmetrics"/>

== Drugi svjetski rat ==

Početak [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] Keresa je zatekao u [[Buenos Aires]]u na šahovskoj Olimpijadi. Poslije Olimpijade, ostao je na međunarodnom turniru i podijelio je prvo mjesto sa [[Miguel Najdorf|Miguelom Najdorfom]] (8½/11).

Njegov idući meč bio je s bivšim svjetskim prvakom [[Max Euwe|Maxom Euweom]] u [[Nizozemska|Nizozemskoj]], a igrao se od prosinca [[1939.]] do siječnja [[1940]]. godine. Keres je pobeijeddio (7½:6½) sa 6 pobjeda, 5 poraza te uz 3 remija. Ovo je bio sjajan uspjeh, ne zato što je Euwe bio bivši prvak, već zato što je imao ogromno iskustvo u ovakvim mečevima, za razliku od Keresa.

[[Estonija]] je [[1940.]] godine [[Sovjetska okupacija baltičkih država|okupirana od strane Sovjetskog Saveza]], što je bio dio [[Pakt Ribbentrop-Molotov|dogovora]] između [[Adolf Hitler|Hitlera]] i [[Staljin]]a. Keres iste godine sudjeluje na svom prvom prvenstvu [[SSSR|Sovjetskog Saveza]] (12. po edu) i zauzima četvrto mesto (9 pobjeda, 4 poraza uz 6 remija). Sovjetska šahovska federacija organizirala je [[1941.]] turnir na kojem je sudjelovalo prvih šest šahista iz prethodne godine, a koji se održavao u [[Moskva|Moskvi]] i [[Lenjingrad]]u. [[Mihail Botvinjik|Botvinjik]] je pobijedio (13½/20) na ovom superjakom turniru, koji je bio jedan od najjačih turnira ikada organiziranih. Keres je bio drugi (11/20) ispred [[Vasilij Smislov|Vasilija Smislova]], [[Isak Boleslavskij|Isaka Boleslavskog]], [[Andor Lilienthal|Andora Lilienthala]] i [[Igor Bondarevski|Igora Bondarevskog]].

Nakon što je [[Operacija Barbarossa|Treći Reich izvršio invaziju Sovjetskog Saveza]] u lipnju [[1941.]] godine, Estonija je ubrzo potpala pod [[Njemačka okupacija Estonije u Drugom svjetskom ratu|njemačku okupaciju]]. Tokom [[1942.]] i [[1943.]] godine, Keres i Aljehin igrali su na četiri turnira organizirana od strane Njemačke šahovske federacije. Aljehin je pobijedio u [[Salzburg]]u u lipnju [[1942.]], u [[München]]u ([[Europsko pojedinačno prvenstvo u šahu 1942.|prvo neslužbeno europsko prvenstvu u šahu]]) u rujnu [[1942.]] i u [[Prag]]u (međunarodni turnir) u travnju [[1943.]] godine, uvijek ispred Keresa, koji je bio drugi na tri turnira. Podijelio je prvo mjesto na turniru u 
[[Salzburg]]u u lipnju [[1943.]] s rezultatom 7½/10.

Za vrijeme [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], Keres je igrao na nekoliko turnira. Pobijedio je svih 15 partija u [[Tallinn]]u [[1942.]] godine, i svih pet u [[Poznań|Pozenu]] [[1943.]] godine. Također je pobijedio u Tallinnu [[1943.]] godine i u [[Madrid]]u [[1944.]] (13/14) godine. Bio je drugi u [[Lidköping]]u [[1944.]] godine. Godine [[1944.]] u [[Stockholm]]u igrao je s [[Folke Ekström|Folkeom Ekströmom]] i pobijedio rezultatom 5:1.<ref name="chessmetrics"/>

== Politička (ne)podobnost ==

Završetkom [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] Keres je bio u neugodnoj situaciji. Za vrijeme rata, njegova domovina Estonija bila je okupirana od strane Sovjeta, Nijemaca i ponovo Sovjeta. Keres je sudjelovao na nekoliko turnira u Europi pod njemačkom okupacijom, i kada su Sovjeti ponovo okupirali Estoniju [[1944.]] navodno je u nekoliko navrata pokušao pobjeći na Zapad, ali bez uspjeha. Isto tako, nacisti su jedan njegov intervju iz [[1942.]] godine iskoristili u svrhu poticanja antisovjetske propagande, zbog čega je Keres nakon rata optužen za kolaboracionizam te je bio ispitan od strane sovjetskih vlasti.<ref>Heuer, Valter, “The Troubled Years of Paul Keres, the Great Silent One”, New In Chess #4, 1995, Amsterdam, Holland; Jan Timman, editor.</ref> Keres je uspio izbjeći deportaciju ili težu kaznu (kao u, primjerice, slučaju kolege [[Vladimirs Petrovs|Vladimirsa Petrovsa]], koji je umro [[1943.]] godine u zatvoru), ali je moguće da je bio pritvoren; precizne detalje jako je teško utvrditi.<ref>''Paul Keres' Best Games Volume 1 – Closed Games'', by Egon Varnusz, Cadogan Chess, London 1994, introduction</ref> Sve ovo dovelo je do toga da je njegov povratak na međunarodnu šahovsku scenu kasnio, iako je on sam bio u izvrsnoj formi. Već je [[1945.]] godine pobijedio u [[Riga|Rigi]] (10½/11), međutim je nešto kasnije, vjerojatno iz političkih razloga, isključen je iz sovjetske reprezentacije u radio meču sa [[SAD|Sjedinjenim Državama]] te je odlučio ne sudjelovati na prvom velikom poslijeratnom turniru u [[Groningen]]u [[1946.]] godine, na kom je Botivnjik pobijedio ispred Euwea i Smislova.

Ipak, godine [[1945.]] pobijedio je na prvenstvu Estonije (13/15) ispred nekoliko jakih igrača iz Sovjetskog Saveza kao što su [[Aleksandar Kotov]], [[Aleksandar Toluš]], Lilienthal i Flohr. Zatim pobjeđuje i u [[Tbilisi]]ju [[1946.]] godine (18/19) ispred [[Vladas Mikėnas|Vladasa Mikėnasa]] i tada šesnaestogodišnjeg [[Tigran Petrosjan|Tigrana Petrosjana]].<ref name="chessmetrics"/>

Keres se međunarodnim turnirima vratio [[1946.]] godine u radio meču između Sovjetskog Saveza i [[UK|Ujedinjenog Kraljevstva]], nastavljajući sa svojom dobrom formom te godine kao i sljedeće. Iako je bio vrhunski šahist, njegov društveno-politički položaj u Sovjetskom Savezu, kao i stres koji je proživljavao zbog nadzora [[Komunistička partija Sovjetskog Saveza|Partije]] i sovjetske birokracije, utjecali su na njegovu karijeru.

== Borba za naslov svjetskog prvaka i vrhunac karijere ==
[[File:Paul Keres in 1954.jpg|thumb|Portret Paula Keresa iz [[1954.]] godine.]]
Godine [[1946.]], tadašnji svjetski prvak [[Aleksandar Aljehin]] iznenada je umro u [[Portugal]]u te je dvije godine kasnije održano [[Svjetsko šahovsko prvenstvo 1948.|svjetsko prvenstvo]] kako bi se odredio njegov nasljedni. Prvenstvo su zajednički organizirali [[Den Haag]] i [[Moskva]], a broj natjecatelja bio je ograničen na pet: [[Mihail Botvinjik]], [[Vasilij Smislov]], Paul Keres, [[Samuel Reshevsky]] i [[Max Euwe]] ([[Reuben Fine]] je također pozvan, ali je odbio sudjelovati). Igrači su međusobno igrali po pet partija. Keres, koji je bio daleko od svojih najboljih partija, završio je kao trećeplasiranih; u svojim individualnim mečevima protiv Botvinjika, Keres je izgubio četiri od pet partija, a pobijedio je samo u posljednjoj, kada je konačni rezultat već bio poznat.

S obzirom na ishod njihovih međusobnih okršaja, postojale su teorije kako je Keres morao namjerno izgubiti protiv Botvinjika, koji je bio politički podobniji kandidat od njega. Detaljan izveštaj prezentirao je šahovski historičar Taylor Kingston 1998. godine, koji je istražio sve dostupne dokaze i svjedočanstva, zaključivši sljedeće: sovjetski su dužnosnici Keresu jasno natuknuli kako ne bi trebao spriječiti Botvinjika u osvajanju svjetske titule; sam Botvinjik je za to navodno saznao usred turnira te je bio toliko bijesan da je ozbiljno naljutio sovjetske čelnike.<ref name="autogenerated1">The Keres-Botvinnik Case: A Survey of the Evidence, Part I, Taylor Kingston, 1998</ref><ref>The Keres-Botvinnik Case: A Survey of the Evidence, Part II, Taylor Kingston, 1998</ref> Prema američkom šahovskom historičaru Jamesu Schroederu, Botvinjik je ovu rekordnu pobjedu ostvario zato što je sovjetska šahovska birokracija odlučila da svjetski prvak bude Rus, a ne Estonac Keres. Kingston je bio veoma kritičan prema Schroederom izveštaju, nazvavši ga glupošću.<ref name="autogenerated1" /> Kingston je [[2002.]] godine razgovarao sa šahistom [[Jurij Averbah|Jurijem Averbahom]], koji je opisao Keresa kao zamišljenog čovjeka pod političkim pritiskom, koji je bez ustručavanja dopustio da Botvinjik pobijedi.<ref>Yuri Averbakh, An Interview with History, Part 1, by Taylor Kingston, chesscafe.com, 2002</ref> Ipak, danas se smatra kako Keres najvjerojatnije nije namjerno izgubio ni od Botvinjika, ni od ikog drugog na turniru.<ref name="KingstonBotvinnikKeres">Kingston wrote a two-part series: {{cite web
 | url=http://www.chesscafe.com/text/kb1.txt
 | title=The Keres–Botvinnik Case: A Survey of the Evidence – Part I
 | author=Kingston, T.
 | year=1998
 | publisher=The Chess Cafe
}} and {{cite web
 | url=http://www.chesscafe.com/text/kb2.txt
 | title=The Keres–Botvinnik Case: A Survey of the Evidence – Part II
 | author=Kingston, T.
 | year=1998
 | publisher=The Chess Cafe
}} Kingston published a further article, {{cite web
 | url=http://www.chesscafe.com/text/skittles165.pdf
 | title=The Keres–Botvinnik Case Revisited: A Further Survey of the Evidence
 | author=Kingston, T.
 | year=2001
 | publisher=The Chess Cafe
}} after the publication of further evidence which he summarizes in his third article. In a subsequent two-part interview with Kingston, Soviet grandmaster and official [[Yuri Averbakh]] said that: Stalin would not have given orders that Keres should lose to Botvinnik; Smyslov would probably have been the candidate most preferred by officials; Keres was under severe psychological stress as a result of the multiple invasions of his home country, Estonia, and of his subsequent treatment by Soviet officials up to late 1946; and Keres was less tough mentally than his rivals – {{cite web
 | url=http://www.chesscafe.com/text/skittles181.pdf
 | title=Yuri Averbakh: An Interview with History – Part 1
 | author=Kingston, T.
 | year=2002
 | publisher=The Chess Cafe
}} and {{cite web
 | url=http://www.chesscafe.com/text/skittles183.pdf
 | title=Yuri Averbakh: An Interview with History – Part 2
 | author=Kingston, T.
 | year=2002
 | publisher=The Chess Cafe
}} {{subscription required}}</ref>

Međutim, Keres je dominirao u nekolicini drugih poslijeratnih rutnira, ostvarivši čak tri pobjede na iznimno jakim prvenstvima Sovjetskog Saveza. Godine [[1947.]] pobjeđuje u [[Lenjingradu]] (15. prvenstvo Sovjetskog Saveza) s rezultatom 14/19; na tom su prvenstvu sudjelovali svi najjači sovjetski šahisti izuzev Botvinjika. Tri godine kasnije, [[1950.]] u [[Moskva|Moskvi]], na osamnaestom prvenstvu Sovjetskog Saveza ponovo postaje prvak s rezultatom 11½/17, a titulu brani i naredne godine u Moskvi, na devetnaestom prvenstvu Sovjetskog Saveza (12/17), na kojem su sudjelovali: [[Efim Geler]], [[Tigran Petrosjan]], [[Vasilij Smislov]], [[Mihail Botvinjik]], [[Jurij Averbah]], [[David Bronštejn]], [[Mark Tajmanov]], [[Lav Aronjin]], [[Salo Flohr]], [[Igor Bondarevski]] i [[Aleksandar Kotov]].<ref name="chessmetrics"/>

Nadalje pobjeđuje na turnirima u [[Pärnu]]u (s rezultatom 9½/13), u [[Szczawno-Zdrój]]u [[1950.]] godine (s rezultatom 14½/18) i [[Budimpešta|Budimpešti]] [[1952.]] godine (s rezultatom 12½/17), ispred svjetskog prvaka Botvinjika te Gelera, Smislova, [[Gideon Ståhlberg|Ståhlberga]], [[László Szabó (šahist)|Szabóa]] i Petrosjana.<ref name="chessmetrics"/> Prema nekim kasnijim analizima, pobjeda na jakom turniru u Budimpešti bila je vrhunac Keresove karijere; mađarski majstor i šahovski pisac [[Egon Varnusz]] napisao je kako je u to doba Keres bio najbolji igrač na svijetu.<ref>''Paul Keres' Best Games, Volume I: Closed Games'', by [[Egon Varnusz]], Cadogan Chess, London 1987, p.xii</ref>

U ovom i narednom periodu, Keres je sudjelovao i na šest turnira na kojima se birao izazivač za titulu svjetskog prvaka. Ostvario je sljedeće plasmane:<ref name="chessmetrics" />

* [[1950.]] u [[Budimpešta|Budimpešti]] bio je četvrti iza [[David Bronštejn|Davida Bronštejna]] i [[Isaak Boleslavskij|Isaka Boleslavskog]] s rezultatom 9.5/18 (3 pobjede, 13 remija i 2 poraza).
* [[1953.]] u [[Zürich]]u bio je drugi s dva poena manje od [[Vasilij Smislov|Smislova]], s rezultatom 16/28 (8 pobjeda, 16 remija i 4 poraza).
* [[1956.]] u [[Amsterdam]]u bio je drugi, ovog puta s 1½ poena manje od Smislova, s rezultatom 10/18 (3 pobjede, 14 remija i 1 poraz).
* [[1959.]] u [[SFRJ|SFR Jugoslaviji]] imao je veoma impresivan skor s rezultatom 18½/28 (15 pobjeda, 7 remija i 6 poraza), koji bi bio dovoljan da se turnir igrao [[1962.]] godine. Međutim, ove je godine to je bilo dovoljno samo za drugo mjesto iza [[Mihail Talj|Mihaila Talja]], koji je imao nevjerovatan omjer od 20/28.
* [[1962.]] na [[Curaçao|Curaçau]] podijelio je drugo mjesto s [[Efim Geler|Efimom Gelerom]] sa samo pola poena manje od [[Tigran Petrosjan|Tigrana Petrosjana]], s rezultatom 17/27 (9 pobjeda, 16 remija i 2 poraza).
* [[1965.]] gubi četvrtfinalni okršaj od [[Boris Spaski|Borisa Spaskog]] s rezultatom 6:4.

S obzirom na činjenicu da je Keres čak četiri puta uzastopno bio drugoplasirani na kandidacijskim turnirima, ušao je u historijske knjige kao šahist s najviše osvojenih drugih mjesta na kandidacijskim turnirima za titulu prvaka svijeta, zbog čega je neslužbeno nazivan i "Paul II". Ova četiri uzastopna druga mjesta također su bila tema teorija zavjera koje su sugerirale da je Keres bio prisiljen izgubiti na svakom od navedenih turnira; ipak, Kingston zaključuje kako od [[1954.]] pa nadalje Keres vjerojatno više nije trpio pritisak sovjetskih vlasti (jer je bio rehabilitiran, a Botvinjik više nije bio miljenik države). Na turniru [[1962.]] godine postojala je "neslužbena" zavjera koju su organizirali Keres, Petrosjan i Geler, a koja je u konačnici završila na štetu Keresa, s obzirom da je u tom trenutku vjerojatno bio nešto bolji kandidat i od Petrosjana i od Gelera.<ref name="KingstonKeresBotvinnik3">{{cite web
 | url=http://www.chesscafe.com/text/skittles165.pdf
 | title=The Keres–Botvinnik Case Revisited: A Further Survey of the Evidence
 | author=Kingston, T.
 | year=2001
 | publisher=The Chess Cafe
}} {{subscription required}}</ref> Bronštejn je također doprinio ovim teorijama zavjere u svojoj posljednjoj knjizi, objavljenoj posthumno, u kojoj je tvrdio da su sovjetske vlasti htjele da Smislov pobijedi [[1953.]] godine u [[Zürich]]u, vršeći u tu svrhu pritisak na nekolicinu drugih vrhunskih sovjetskih šahista da to i omoguće. Keresu je navodno naređeno da remizira u drugoj partiji sa Smislovim kako bi Smislov sačuvao svoju kondiciju; Keres se bio nadao da bi mogao pobijediti na tom turniru te je pokušao pobijediti, ali je u konačnici izgubio zbog Smislovljeve izvrsne igre.<ref>''Secret Notes'', by David Bronstein and Sergey Voronkov, Edition Olms, Zurich 2007</ref>

Iako se Keres mučio na individualnom planu, u istom je ovom priodu imao nenadmašne uspjehe na reprezentativnom nivou. Pošto je postao sovjetski državljanin, Keres je predstavljao Sovjetski Savez na sedam uzastopnih [[Šahovska olmpijada|šahovskih olimpijada]] ([[Helsinki]] [[1952.]], [[Amsterdam]] [[1954.]], [[Moskva]] [[1956.]], [[München]] [[1958.]], [[Leipzig]] [[1960.]], [[Varna]] [[1962.]] i [[Tel Aviv]] [[1964.]]) i na svima je sovjetski tim osvojio zlatnu medalju.<ref>[http://www.olimpbase.org/players/cq6agwkb.html Men's Chess Olympiads :: Paul Keres]. OlimpBase. Retrieved on 2009-11-06.</ref> U [[Helsinki]]ju je igrao na prvoj tabli i imao rezultat od 6.5/12; u [[Amsterdam]]u je igrao četvrtu tablu (13.5/14); u Moskvi je bio na trećoj tabli (9.5/12); u [[München]]u je još jednom bio na trećoj tabli (9.5/12); u [[Leipzig]]u također na trećoj tabli, s rezultatom od 10.5/13; u [[Varna|Varni]] je bio na četvrtoj tabli (9.5/13); a u [[Tel Aviv]]u je opet bio na četvrtoj tabli (10/12).
[[File:Barcza Keres Oberhausen 1961 combined.jpg|thumb|left|[[Gedeon Barcza]] (lijevo) igra protiv Paula Keresa (desno) na Europskom momčadskom prvenstvu [[1961.]] godine.]]
Sve zajedno, na ukupno 11 Olimpijada (uključujući i neslužbenu minhensku Olimpijadu iz [[1936.]] godine), igrajući za Estoniju i Sovjetski Savez, Keres je odigrao ukupno 161 partiju, ostvarivši 97 pobjeda, 13 poraza i 51 remi, što je nevjerojatnih 76.7% uspješnosti. Osvojio je sedam momčadskih zlatnih medalja, pet individualnih zlatnih medalja i brončanu medalju predstavljajući Sovjetski Savez. Ovaj broj osvojenih medalja apsolutni je rekord u historiji Šahovskih olimpijada.

Keres je bio u reprezentaciji Sovjetskog Saveza tri puta i na Europskom prvenstvu. U [[Beč]]u [[1957.]] godine igrao je na drugoj tabli i imao rezultat od 3/5, za što je dobi0 zlatnu medalju kao najbolja druga tabla. Zatim je u [[Oberhausen]]u [[1961.]] godine bio je na trećoj tabli s rezultatom 6/8 i ponovo dobio zlatnu medalju, za najbolju treću tablu. U [[Hamburg]]u [[1965.]] godine nije bio dio reprezentacije. Na koncu, u [[Kapfenberg]]u [[1970.]] godine bio je na osmoj tabli s rezultatom 5/5 i opet dobio zlatnu medalju. U ovim europskim mečevima imao je impresivan rezultat od 14/18, bez poraza.<ref>[http://www.olimpbase.org/playerse/cq6agwkb.html European Men's Team Chess Championship :: Paul Keres]. OlimpBase. Retrieved on 2009-11-06.</ref>

== Kasnija karijera i smrt ==
[[File:IBM schaaktoernooi in RAI Amsterdam, Keres, Bestanddeelnr 924-7300.jpg|thumb|Paul Keres na turniru u [[Amsterdam]]u [[1971.]] godine.]]
Unatoč problemima u jednoj fazi svoje karijere, Keres je nastavio igrati na međunarodnim turnirima te je imao priličnog uspjeha. Dijeli prvo mjesto u [[Hastings]]u [[1954.]]/[[1955.]] sa Smislovim 7/9 (+6 =2 -1). Dominirao je i na turniru u [[Pärnu]]u [[1955.]] (9.5/10). U egzibicijskom meču u [[Hamburg]]u [[1956.]] godine pobjeđuje [[Wolfgang Unzicker|Wolfganga Unzickera]] sa 6:2 (4 pobjede i 4 remija). Nadalje, dijeli drugo i treće mjesto na prvenstvu Sovjetskog Saveza u [[Moskva|Moskvi]] [[1957.]] s Bronštejnom, a iza [[Mihail Talj|Mihaila Talja]]. Keres pobjeđuje u [[Mar del Plata|Mar del Plati]] [[1957.]] godine (15/17, ispred [[Miguel Najdorf|Miguela Najdorfa]]) i u [[Santiago de Chile|Santiagu]] [[1957.]] (6/7), ispred Aleksandra Kotova. Ponovo pobjeđuje u [[Hastings]]u [[1957.]]/[[1958.]] godine (7½/9, ispred [[Svetozar Gligorić|Svetozara Gligorića]]). Podijelio je treće i četvrto mjesto s [[Bobby Fischer|Fischerom]] na turniru u [[Zürich]]u [[1959.]], a iza Talja i Gligorića. Bio je treći u [[Stockholm]]u [[1959.]]/[[1960.]] s rezultatom 7/9. Ponovo pobjeđuje u [[Pärnu]]u [[1960.]] i u [[Zürich]]u [[1961.]] godine (9/11, ispred Petrosjana). Keres je podijelio prvo mjesto s Petrosjanom na turniru u [[Los Angeles]]u (8½/14).<ref name="chessmetrics"/>

Tokom 60-ih godina sudjelovao je i na nizu drugih turnira među kojima su bili i onaj u [[Beverwijk]]u [[1964.]] godine (rezultat 11½/15, dijeli prvo mjesto sa sunarodnjakom [[Iivo Nei|Iivom Neijem]]), u  [[Bamberg]]u [[1968.]] godine (gdje je imao dva poena više od prvaka Petrosjana), u [[Budimpešta|Budimpešti]] [[1970.]] (rezultat 10/15, prvo mjesto ispred Szabóa) i [[Tallinn]]u [[1971.]] (rezultat 11½/15, dijeli prvo i drugo mjesto s Taljom). Keres je pobijedio [[Borislav Ivkov|Borislava Ivkova]] s 3:1 u njegovom posljednjem timskom meču tijekom turnira "[[Sovjetski Savez protiv ostatka svijeta]]", održanog [[1970.]] godine u [[Beograd]]u. Igrao je i na turniru u [[Sarajevo|Sarajevu]] [[1972.]] godine, podijelivši treće do petog mjesta.<ref name="chessmetrics"/>

Keresovo zdravlje naglo se pogoršalo [[1974.]] godine, tako da te godine nije sudjelovao ni na jednom velikom turniru. Njegov posljednji veliki turnir bio je onaj u [[Tallinn]]u [[1975.]] godine, kada je pobijedio ispred Spaskog i [[Friðrik Ólafsson|Friðrika Ólafssona]]; taj je turnir organiziran samo par mjeseci prije njegove smrti.<ref name="zone1">{{cite web|url=http://www.zone.ee/pkeres/karjaar.php |title=Paul Keres |publisher=Zone.ee |access-date=2008-10-26 |url-status=dead |archive-url=https://web.archive.org/web/20080224053647/http://www.zone.ee/pkeres/karjaar.php |archive-date=February 24, 2008 }}</ref> Umro je [[1975.]] godine u [[Helsinki]]ju od posljedica [[srčani udar|srčanog udara]] dok se vraćao s turnira u [[Vancouver]]u na kojem je pobijedio (iz tog se razloga često pogrešno navodi da je umro u Vancouveru).<ref name="chessmetrics"/> Pokopan je na groblju [[Metsakalmistu]] u [[Tallinn]]u, a na njegovom sprovodu bilo je više od 100,000 ljudi (među njima i njegov dobri prijatelj i rival, [[Max Euwe]]).<ref>''Paul Keres' Best Games, Volume I: Closed Games'', by [[Egon Varnusz]], Cadogan Chess 1987, p. xiii</ref>

== Ostavština i doprinos šahovskoj teoriji ==
{{quote box|width=25%|align=right|quote="Volio sam Paula Petroviča na jedan poseban način, kao sin oca. Čestitost, korektnost, disciplina, marljivost, zapanjujuća skromnost – to su bile osobine koje su upadale u oči ljudima koji su imali kontakta s Keresom za njegova života. Ali bilo je i nečeg misterioznog u vezi s njim. Imao sam snažan osjećaj da je Keres cijeli svoj život nosio nekakav velik teret. Sada shvaćam da je taj teret bio beskrajna ljubav prema zemlji svojih predaka, zapravo pokušaj da izdrži sva teška iskušenja, da ima punu odgovornost za svaki svoj korak. Nikada nisam sreo osobu s takvim osjećajem odgovornosti. Taj je čovjek, s interno slobodnim i nezavisnim duhom, istovremeno bio jako disciplinirana osoba. Tada nisam shvaćao da upravo disciplina uvelike određuje internu slobodu. (...) Za mene, Paul Keres bio je posljednji Mohikanac, nositelj najboljih tradicija klasičnog šaha i – ako se mogu tako izraziti – šahovski Papa. (...) Zašto nije postao prvak? Znam iz osobnog iskustva da u pokušaju da se dosegne vrh, osoba razmišlja samo o tom cilju, ona mora zaboraviti sve drugo na ovom svijetu, odbaciti sve što je nepotrebno  – ili je osuđena na propast. Kako je Keres mogao zaboraviti sve ostalo?"|source=—[[Boris Spaski]] (1937–) u svojim memoarima<ref>[http://www.vm.ee/est/kat_29/3921.html Рекли су о Кересу] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20070827150427/http://www.vm.ee/est/kat_29/3921.html |date=2007-08-27 }}, Приступљено 23. 4. 2013.</ref><ref>Remembering Paul Keres, Chessbase, 3-6-2003</ref>}}
Paul Keres je bio rangiran među 10 najjačih igrača na svijetu punih trideset godina, između [[1936.]] i [[1965.]] godine, s jednim od najvećih postotaka pobjeda od svih velemajstora u historiji šaha. Jedan je od rijetkih šahista koji ima pozitivan omjer protiv svjetskih prvaka [[José Raúl Capablanca|Capablance]], [[Max Euwe|Euwea]] i [[Mihail Talj|Talja]] te izjednačen protiv [[Vasilij Smislov|Smislova]], [[Tigran Petrosjan|Petrosjana]] i [[Anatolij Karpov|Karpova]]. Pozitivan omjer imao je i protiv jakih igrača kao što su bili [[Reuben Fine|Fine]], [[Salo Flohr|Flohr]], [[Viktor Korčnoj|Korčnoj]], [[Efim Geler|Geler]], [[Savielly Tartakower|Tartakower]], [[Mark Tajmanov|Tajmanov]], [[Milan Vidmar|Vidmar]], [[Svetozar Gligorić|Gligorić]], [[Isaak Boleslavskij|Boleslavskij]], [[Efim Bogoljubov|Bogoljubov]] i [[Bent Larsen|Larsen]].

Bio je i plodan šahovski pisac, a napisao je i objavio sljedeće knjige:

* {{Cite book
 |surname1=Keres|given1=Paul
 |surname2=Kotov|given2=Aleksandar
 |title=Umjetnost srednje igre
 |year=1964
 |publisher=Penguin Books
 }}
* {{Cite book
 |surname1=Keres|given1=Paul
 |title=Praktični šahovski završeci
 |year=1973
 |publisher=R.H.M. Press
 |isbn=0-89058-028-6}}
* {{Cite book
 |surname1=Keres|given1=Paul
 |title=Keresove najbolje šahovske partije
 |year=1960
 |publisher=Ishi Press
 |isbn=4871875482}}
* {{Cite book
 |surname1=Keres|given1=Paul
 |title=Moderne Theorie der Schacheröffnungen Dreispringerspiel bis Königsgambit
 |year=1960
 |publisher=Ishi Press
 |isbn=4871875431}}
* {{Cite book
 |surname1=Keres|given1=Paul
 |title=Теория шахматных дебютов Открытые дебюты
 |year=1949
 |publisher=Ishi Press
 |isbn=4871875474}}
* {{Cite book
 |surname1=Keres|given1=Paul
 |title=Rane partije velemajstora Paula Keresa
|year=2012
|publisher=Ishi Press
|isbn=4871875407}}
* {{Cite book
|surname1=Keres|given1=Paul
|title=Srednje godine velemajstora Paula Keresa
|year=2012
|publisher=Ishi Press
|isbn=4871875415}}
*{{Cite book
|surname1=Keres|given1=Paul
|title=Posljednje godine velemajstora Paula Keresa
|year=2012
|publisher=Ishi Press
|isbn=4871875423}}

Sve su knjige su cijenjene među šahovskim stručnjacima. Također je napisao i nekolicinu turnirskih knjiga, uključujući i izvještaj sa svjetskog prvenstva [[1948.]] godine.

Napisao je i nekoliko knjiga otvaranja, mahom na [[njemački|njemačkom jeziku]], pri čemu se ističu ''Spanisch bis Franzosisch'', gore spomenuta ''Dreispringerspiel bis Königsgambit'', i ''Vierspringer bis Spanisch''. Dao je i svom prilog prvom izdanju toma C ''[[Enciklopedija šahovskih otvaranja|Enciklopedije šahovskih otvaranja]]'', koja je [[1974.]] godine objavljena u [[SFRJ|SFR Jugoslaviji]]. Bio je i urednik šahovskog častopisa u [[Riga|Rigi]].

Keres je dao i značajan doprinos teoriji otvaranja. Možda najpoznatiji među njima je Keresov napad protiv [[Sicilijanska obrana, Scheveningenska varijacija|scheveningenske varijacije]] [[Sicilijanska obrana|sicilijanske odbrane]] (1.e4 c5 2.Sf3 d6 3.d4 cxd4 4.Sxd4 Sf6 5.Sc3 e6 6.g4), koji je uspješno izveo protiv Bogoljubova u [[Salzburg]]u [[1943.]] godine, a koji je i danas aktualan. Osmislio je i originalnu varijantu otvaranja [[Ruy Lopez]] (1.e4 e5 2.Sf3 Sc6 3.Lb5 a6 4.La4 Sf6 5.0-0 Le7 6.Te1 b5 7.Lb3 d6 8.c3 0-0 9.h3 Sa5 10.Lc2 c5 11.d4 Sd7), koju je igrao [[1962.]] godine u meču kandidata i bila je popularna nekoliko godina. Također je popularizorao Keresovu obranu (1.d4 e6 2.c4 Lb4+). Osmislio je i neka poboljšanja [[Englesko otvaranje|engleskog otvaranja]] (1.c4 e5 2.Nc3 Nf6 3.g3 c6).

Napisao je i 180 problema i 30 studija, među kojima je varijanta završetka s kulom koja je [[1947.]] godine dobila prvu nagradu.<ref>''Paul Keres' Best Games, Volume 1: Closed Games'', by Egon Varnusz, London, Cadogan 1987</ref>

== Počasti ==
[[File:Narva Statue Paul Keres.jpg|thumb|Statua Paula Keresa u [[Narva|Narvi]], njegovom rodnom gradu.]]
Keres je zbog svoje uloga u historiji šaha komemoriran na niz načina, kako u [[Estonija|Estoniji]], tako i van nje. Njegov se lik nalazio na novčanici od pet [[estonska kruna|estonskih kruna]] sve do uvođenja [[euro|eura]] u toj zemlji [[2011.]] godine. Nekoliko statua s njegovim likom postavljeno je u Estoniji, uključujući i onu na brdu [[Tõnismägi]] u [[Tallinn]]u te onu u njegovoj rodnoj [[Narva|Narvi]], izrađenu od [[bronca|bronce]], koja je otkrivena povodom stote obljetnice njegova rođenja. Ulica u tallinnskoj četvrti [[Nõmme]] također nosi njegovo ime.

Po pitanju šaha, [[Svjetska šahovska federacija]] je [[2016.]] godinu proglasila "godinom Paula Keresa".<ref>[http://www.rexfeatures.com/livefeed/2016/01/07/statue_of_estonian_chess_player_paul_keres,_narva rexfeatures.com] Retrieved 20 February 2016.</ref> U [[Tallinn]]u se od [[1969.]] godine svake druge godine održavao poseban šahovski turnir na kojemu je Keres pobijedio [[1971.]] i [[1975.]] godine; od [[1976.]] godine, u njegovu čast, nativa se [[Memorijalni turnir Paul Keres]]. Turnir istoga naziva održava se svake godine u [[Vancouver]]u.<ref>{{cite web|url=http://keresmemorial.chessbc.ca/KeresMemorialSummary.html |title=Keres Memorial History Summary |publisher=Keresmemorial.chessbc.ca |access-date=2008-10-26}}</ref> U Keresovu čast nazvan je i niz šahovskih festivala i klubova.

Godine [[2000.]], Paul Keres imenovan je estonskim sportašem stoljeća.

== Reference ==
{{reflist}}

== Literatura ==
*{{cite book |last=Keres |first=Paul |editor=Harry Golombek |editor-link=Harry Golombek |title=Grandmaster of Chess: The Complete Games of Paul Keres |year=1976 |url=https://archive.org/details/chesshistory0000golo }} Arco, New York, 1977.
*{{cite book |last=Varnusz |first=Egon |author-link=Egon Varnusz |title=Paul Keres' Best Games, Volume 1: Closed Games }} Cadogan Chess, London, 1994, {{ISBN|1-85744-064-1}}.
* Paul Keres Best Games, Volume II: Semi-Open Games, by Egon Varnusz, London 1994, Cadogan Chess, {{ISBN|0-08-037139-6}}.
* Paul Keres: der Komponist = the Composer, by Alexander Hildebrand, F. Chlubna, Vienna, 1999.
* Peeter Järvelaid. Paul Keres ja Boris Meissner. – Pärnu Postimees, 8. jaanuar 2011, lk. 11. http://www.parnupostimees.ee/?id=368933

== Vanjske veze ==
{{Commons category}}
* [https://web.archive.org/web/20120103063401/http://www.bankofestonia.info/pub/en/yldine/pangatahed/pangatahed/_5.html Estonian banknotes]
* [http://www.chesslady.com/index.php?page=magazin&s=19&oid=296 Paul Keres at www.chesslady.com] 
* [http://ajedrezdeentrenamiento.com/paul-keres-todas-sus-partidas-ganadas-para-descargar/ All Paul Keres' victories to download] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20120131003112/http://ajedrezdeentrenamiento.com/paul-keres-todas-sus-partidas-ganadas-para-descargar/ |date=2012-01-31 }} (Pgn format)
* 24. November 2015, [[FIDE]], [https://www.fide.com/component/content/article/1-fide-news/9220-2016-year-of-paul-keres.html 2016 - Year of Paul Keres 2016 - Year of Paul Keres ] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160304113215/https://www.fide.com/component/content/article/1-fide-news/9220-2016-year-of-paul-keres.html |date=2016-03-04 }}, fide.com

{{Authority control}}
{{Izabran}}
{{Životni vijek|1916|1975|Keres, Paul}}

[[Kategorija:Estonski šahisti]]
[[Kategorija:Sovjetski šahisti]]
[[Kategorija:Velemajstori]]