Izvorni kod stranice Mihail Gorbačov

{{Politički vođa
|ime= Mihail Gorbačov<br /><small>Михаил Сергеевич Горбачёв</small>
|datum rođenja=[[2. 3.|2. ožujka]] [[1931]].
|mjesto rođenja=[[Privoljnoje]], [[Sovjetski Savez|SSSR]]
|datum smrti=[[30. kolovoza]] [[2022.]]
|mjesto smrti=[[Moskva]], [[Rusija]]
|malaslika=
|opis male slike=
|slika= Михаил Горбачёв (03-12-1989).png
|veličina=
|opis slike=
|podpredsjednik=
|podpremijer=
|zamjenik=
|godine u službi=[[11. 3.|11. ožujka]] [[1985]]. — [[25. 12.|25. prosinca]] [[1991]].
|politički čin=
|stranka= [[Komunistička partija SSSR-a|Komunistička partija]]
|potpis=
|supruga= [[Raisa Gorbačova]]
|položaj=[[Vođe Sovjetskog Saveza|Vođa SSSR-a]]
|čin2=[[Generalni sekretar KP SSSR-a]]
|zanimanje=
|fusnote=
|nasljednik= ''nitko'' ''([[Sovjetski Savez|SSSR]] raspadnut)''
|prethodnik= [[Konstantin Černjenko]]
|nasljednik2=''nitko'' ''([[Sovjetski Savez|SSSR]] raspadnut)''
|prethodnik2=[[Konstantin Černjenko]]
|predsjednik=
|mandat_start=[[11. 3.|11. ožujka]] [[1985]].
|mandat_kraj=[[25. 12.|25. prosinca]] [[1991]].
|mandat_start2=[[11. 3.|11. ožujka]] [[1985]].
|mandat_kraj2=[[25. 12.|25. prosinca]] [[1991]].
|vjera=
}}

'''Mihail Gorbačov''' ([[ruski jezik|rus]]. '''''Михаил Сергеевич Горбачёв''''', [[Privoljnoje]], [[Ukrajina]], [[2. 3.|2. ožujka]] [[1931]]. – [[Moskva]], [[30. kolovoza]] [[2022.]]), posljednji predsjednik [[Sovjetski Savez|SSSR]]-a.<ref>{{Cite web|author=Academy of Achievement|title=Mikhail S. Gorbachev|url=https://achievement.org/achiever/mikhail-s-gorbachev/}}</ref>

== Obitelj i djetinjstvo ==
Mihail Sergejevič Gorbačov, kako glasi njegovo puno ime i prezime, rođen je [[2. 3.|2. ožujka]] [[1931]]. godine u mjestu Privoljnoje (današnja [[Ukrajina]]) na radost oca Sergeja i majke Marije (rođ. Pantelejevna; i što je možda zanimljivo - za razliku od sina i muža pravoslavne vjere). Gorbačovljevi preci doselili su se u Privoljnoje krajem četrdesetih godina [[19. vijek|19. stoljeća]]. O samom mjestu dovoljno govori podatak da Privoljnoje ima jednu jedinu popločanu ulicu i oko tri tisuće žitelja koji žive u kolibama. Gorbačovljevi su mjestu ostavili i svoj pečat. Tako je u mjesnoj knjizi poginulih u [[drugi svjetski rat|2. svjetskom ratu]] upisano nekoliko Gorbačova, a jedan od prljavih putova u selu neslužbeno je poznat kao Gorbačovljeva ulica.

U 2. svjetskom ratu je sudjelovao i Gorbačovljev otac koji je ranjen na [[ruska fronta|ruskoj fronti]]. Poslije rata je radio kao vozač [[traktor]]a na kolektivnom dobru, a umro je [[1977]]. godine. Izašao je ujutro nahraniti stoku i naprosto se srušio i umro, kaže Grigorij Gorlov, bivši pokrajinski sekretar u Krasnogvardejsku i obiteljski prijatelj. Gorbačov je tada već bio pokrajinski sekretar i svi smo bili u [[Moskva|Moskvi]], neposredno prije početka XXV. partijskog kongresa. Iz ministarstva obrane avionom su ga prevezli na sahranu i vratili iste večeri. Bio je žalostan, dakako, ali sljedećeg jutra bio je prisutan. Nije propustio ni minutu kongresa. Sergej Gorbačov sahranjen na mjesnom groblju kojim dominiraju grobovi s [[krst|križevima]], ali ne i na grobu Gorbačovljeva oca. Nad njegovim grobom je samo glatki kamen od crnog [[granit]]a.

U usproedbi s milijunima drugih, Gorbačov i njegova obitelj razmjerno su malo stradali u povijesnim kovitlacima. Ni rat ni kolektivizacija je nisu razorili. Obrađivanje zemlje, u ritmu žetve i sjetve, dominiralo je njihovim životom. Ipak se ne može zanemariti skromnost u kojoj je sovjetski vođa proveo djetinstvo. Može se reći da je rođen sa seljačkom drvenom žlicom u ustima. Omiljeni obrok u djetinstvu bio mu je - po riječima Aleksandra Jakovenka koji je s njim radio na polju - [[kvas]], napitak od [[fermentacija|fermentiranog]] kruha, i holodjec, kuhane svinjske nogice s mrkvom i lukom. Radeći s ocem i obitelji Jakovenko, Gorbačov je u mladosti provodio ljeta žanjući žito na rasklimanom [[kombajn]]u S-80. Ekipa Gorbačov-Jakovenko imala je uspjeha pa im je posvećen veliki naslov na prvoj stranici mjesnog lista Put Iljiča, [[20. 6.|20. lipnja]] [[1948]]. godine - Drug S. Gorbačov spreman za žetvu. Sljedeće godine dok je pohađao srednju školu u Krasnogvardejsku njihova ekipa je osvojila [[Medalja crvene zastave|Medalju crvene zastave]].

== Školovanje ==
Kasnije Gorbačovljevo samopouzdanje na svjetskoj pozornici vuče korijene iz dramske grupe u kojoj je [[glumci|glumio]] dok je pohađao srednju školu. U Krasnogvardejsku je glumio princa Zvjezdiča u [[Mihail Ljermontov|Ljermontovljevoj]] Maskeradi i Mezgira u Snjeguljici Ostrovskoga. Njegova dramska karijera pridonijela je jačanju veze s Julijom Karagodinom, kćerkom siromašnog učitelja iz sela Ladbolke. Jedno vrijeme Mihail je živio u njenoj kući, a imao je čak hrabrosti reći njezinoj majci da mu se Julija sviđa. Danas to ne izgleda ništa posebno ali u to doba takvo što je bilo izvan svake uobičajenosti. No, kako bilo Julija ja malo slagala majku rekavši joj kako njih dvoje samo rješavaju neke komsomolske probleme. Karagodina tvrdi kako je Mihail nekada znao biti hladan i poslovan. Jednom se na sastanku Komsomola što se održavao u mjesnom [[kinematograf]]u jako naljutio na Juliju zato što nije na vrijeme završila [[novine]] koje su objavljivali. Unatoč njihovoj bliskosti pred svima joj je prigovorio rekavši kako nije izvršila svoju dužnost. Poslije se ponašao kao da se ništa nije dogodilo, rekao je Juliji: Hajdemo u [[bioskop|kino]]. Vidno zbunjena Julija nije znala što se dešava, na što je Gorbačov reagirao riječima: Draga moja, jedno nema veze s drugim.

Gorbačov je u Moskvu stigao u rujnu [[1950]]. godine. Na [[Moskovsko državno svveučilište|Moskovskom državnom sveučilištu]] do [[1955]]. studirao je [[pravo]], stanovao je u studentskom domu, u sobi koju je dijelio s još šestoricom. Pretrpani dom što se raspadao bio je nekada [[kasarna|vojarna]] za vojnike [[Petar Veliki|Petra Velikog]]. Rudolf Kolčanov koji je za vrijeme studija dijelio sobu s Gorbačovom o njemu kaže: Mnogo je radio, znao je slušati, bio je tolerantan, pristojan, ali je umnogome bio poput drugih. Ni u čem nije bio najbolji učenik. I vjerovao je u ono što su nas učili o [[Josif Staljin|Staljinu]]. Nije se doimao kao neki veliki reformator i svjetski vođa koji samo čeka da stupi na pozornicu. U sobi što ju je Mlynar (češki student i Gorbačovljev prijatelj iz tog vremena) dijelio sa šest ratnih veterana studenti bi zaključavali vrata i okretali Staljinov portret prema zidu - otkrivajući na pozadini amaterski portret carskog dvorjanina - te pili i pričali cijelu noć. Ali činilo se da Gorbačov izbjegava piti previše. U tomu je bio izbirljiv. - kaže Kolčanov drugi Gorbačovljev prijatelj iz studentskih dana. Kolčakov se također sjeća da se Gorbačov iz domske [[biblioteka|knjižnice]] vraćao tek oko dva ili tri sata noću. Na predavanjima se nije izdvajao iz mase studenata osim jednom prilikom [[1952]]. godine kada je profesor držao predavanje o temi [[Marksizam]] i pitanja [[jezik]]a, govoreći monotono - zapravo čitajući izravno iz Staljinovih djela - Gorbačov je ustao i rekao: Poštovani profesore, čitati znamo i sami. Kako vi tumačite tekst i zašto ne bismo raspravljali o tome? Nakon toga pozvan je u dekanov ured na razgovor, ali nije kažnjen. Lev Judovič i Fridrik Neznanski, dva emigranta koji danas žive na Zapadu, a studirali su zajedno s Gorbačovim sjećaju ga se kao čvrstorukaša u [[Komsomol]]u koji je držao govore osuđujući nedostatke i mane svojih kolega, članova [[Komunistička partija|partije]]. Pišući u jednom emigrantskom listu Neznanski se sjeća da je slušao metalni glas sekretara Komsomola Pravnog fakulteta, Gorbačova, kako traži isključenje iz stranke za najmanji prekršaj - od pričanja neprimjerenih političkih [[šala|viceva]] do izbjegavanja odlaska na kolektivna dobra.{{nedostaje izvor}}

Na polovici svog petogodišnjeg studija Gorbačov je upoznao Raisu Maksimovu, studenticu [[filozofija|filozofije]] iz [[Sibir]]a. Nekoliko Gorbačovljevih prijatelja je polazilo tečaj [[ples]]a i jednoga dana su Gorbačov i Kolčanov svratili onamo pod izlikom da će im se narugati. Već smo bili spremni reći: Nazivate se pravim muškarcima, a pogledajte ovo. - kaže Kolčanov. Ali tada je jedan naš prijatelj, Volođa Kuzmin, upoznao Mihaila sa svojom plesnom partnericom. Bila je to Raisa Maksimova. Mislim da je za Gorbačova to bila ljubav na prvi pogled. Upravo kao na [[film]]u. Bila je tako dojmljiva. Po Mlynarovim riječima Gorbačov se svidio Raisi zato što nije bio vulgaran. Gorbačov je diplomirao [[1955]]. i otišao u [[Stavropolj]]. Ondje je započeo svoj uspon u Komunističkoj partiji. Možda je zanimljivo spomenuti da je već s 18 godina Gorbačov postao kandidat za člana komunističke stranke. Razlog u tako ranom interesu za politiku vjerovatno leži i u tome što je Gorbačovljev djed po majci bio komunist (kasnije i upravitelj [[kolhoz]]a). Neki izvori kažu da je upravo on presudno utjecao na rani Gorbačovljev razvoj, dajući dječaku savjete o poljoprivredi i knjige na čitanje ([[aleksandar Sergejevič Puškin|Puškinove]] pjesme, Ljermontovljeva Junaka našeg doba) iz neuobičajeno dobro opremljene knjižnice.

=== Politička karijera i preuzimanje vlasti ===
Mladi fakultetski obrazovani žestoki komunist '''Mihail Gorbačov''' je ubrzo upao u oči partijskoj frakciji koju su predstavljali [[Fjodor Kulakov]] iz ministarstva poljoprivrede,šef [[KGB]]-a [[Jurij Andropov]] i glavni ideolog partije [[Mihail Suslov]] koji su odlučili pružiti pomoć njegovoj karijeri. U skladu s tim [[1970]]. godine izabran je za prvog sekretara partije u [[Stavropol]]u što ga je učinilo jednim od najmlađih ljudi u Sovjetskom Savezu na tako visokoj državnoj dužnosti. Pod tako moćnim zaštitnicima njegova karijera je krenula ubrzanim putem tako da već [[1971]]. postaje član [[CK KPSS]]-a. Nakon što njegov prvi zaštitnika Fjodor Kulakov umire u studenom [[1978]]. nasljeđuje njegovu dužnost dužnost sekretara ( ministra ) za [[poljoprivreda|poljoprivredu]] pri [[centralni komitet|Centralnom komitetu]], a iste godine za stalno se seli u [[Moskva|Moskvu]]. Taj meteorski uspon u samo deset godina dostiže svoj prvi vrhunac u listopadu [[1980]]. godine kada postaje najmlađi član [[Politbiro]]a CK KPSS-a. Niti smrt drugog zaštitnika Mihaila Suslova tu karijeru ne prekida pošto [[Jurij Andropov]] iste [[1982]]. godine postaje novi vođa [[Sovjetski Savez|Sovjetskog Saveza]]. Tijekom sljedećih 14 mjeseci Gorbačov i [[Grigorij Romanov]] kojemu je još Brežnjev obećao dolazak na vlast <ref>[http://www.nytimes.com/2008/06/03/world/europe/03iht-obits.4.13433418.html?_r=1 Grigory Romanov, former member of U.S.S.R.'s Politburo, dies at 85]</ref> najbliži su suradnici teško bolesnog šefa države čija smrt [[1984]]. godine dovodi ovu brzu karijeru pred gotovo nepremostivu prepreku kada pobjednik unutarstranačke borbe za vlast te godine postaje zagovornik politike [[Leonid Brežnjev|Brežnjeva]] bolesni [[Konstantin Černjenko]].

Već u kasnu zimu [[1984]]. godine novi šef države leži priključen na aparate koji ga u bolnici održavaju na životu. U to isto doba [[Politbiro]] koji tada ima 15 članova s pravom glasa je žestoko podijeljen između 7 članova koji podržavaju Gorbačova i 8 članova koji podržavaju šefa vojne industrije Romanova. Kako nitko bez obzira na zdravstveno stanje ne očekuje smrt Černjenka članovi polibiroa su nastavili s svojim normalnim putovanjima. Iznenadna prirodna ( ili iskopćavanjem aparata ) smrt vođe Sovjetskog Saveza nastupa [[10. 3.|10. ožujka]] [[1985]]. kada se tri člana politbiroa koji se protive Gorbačovu ne nalaze u Moskvi ([[Grigorij Romanov]] je u [[Litvanija|Litvi]], [[Dinmuhammed Kunaev]] u [[Kazahstan]]u i [[Volodimir Ščerbickij]] u [[Sjedinjene Američke Države|SAD]]). Koristeći takav razvoj događaja budući tvorac Perestrojke protivno zakonu uspijeva nametnuti istoga dana glasovanje politbiro prije nego što se vrate njegovi protivnici kojima trebaju 24 sata za povratak u Moskvu. Ovo neočekivano brzo glasovanje na početku nije išlo po planu jer glasovanje samo 3 sata nakon smrti Černjenka završava nerješeno <ref name="books.google.hr">[http://books.google.hr/books?id=DxyF5gGdclUC&pg=PA72&lpg=PA72&dq=Viktor+Grishin+Central+Committee+March+1985&source=bl&ots=y1R_LSxcct&sig=SjqljYuH1lmfIF2BH0dRhHU6QQE&hl=hr&ei=7pT5Svq3L5mwnQOM9vivCg&sa=X&oi=book_result&ct=result&resnum=3&ved=0CBAQ6AEwAg#v=onepage&q=Viktor%20Grishin%20Central%20Committee%20March%201985&f=false Philip G. Roeder:Red sunset: the failure of Soviet politics str.73]</ref> tako da se moralo ponovno glasovati 20 sati kasnije što ipak dovodi do rekordno brzog izbora Gorbačova nakon manje od 24 sata nakon što mu je umro prethodnik <ref>[http://www.independent.co.uk/news/obituaries/grigory-romanov-gorbachevs-chief-rival-for-power-842814.html Grigory Romanov: Gorbachev's chief rival for power.]</ref><ref>[http://news.bbc.co.uk/2/hi/europe/4334119.stm How Gorbachev got the top job.]</ref> i ranije nego što su se njegovi politički protivnici uspjeli vratiti u Moskvu.<ref>{{Cite web |title=A Soviet War Veteran Speaks Out. |url=http://www.northstarcompass.org/nsc0403/veteran.htm |access-date=2009-11-10 |archive-date=2023-05-05 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230505071840/https://www.northstarcompass.org/nsc0403/veteran.htm }}</ref>. Bez obzira na brzinu ili možda baš zbog nje i političkih manipulacija dolazi do pobune Centralnog komiteta koji zahtjeva hitni sastanak i glasovanje <ref name="books.google.hr"/>
To glasovanje je također uz pomoć novih političkih manipulacija izabralo [[11.03.]] [[1985]]. s navodno samo jednim glasom više Gorbačova za generalnog sekretara CK KPSS-a.

== Reforme ==
[[Datoteka:Reagan Bush Gorbachev in New York 1988.jpg|thumb|desno|200px|Regan, Buš i Gorbačov u Njujorku 1988.]]

Došavši takvim načinom na vlast '''Gorbačov''' je u svojim prvim govorima počeo neodređeno govoriti o nužnim reformama pošto se Sovjetska ekonomija nalazi u krizi. Dok se pričalo o takvim nužnim promjenama prve političke glave su počele letjeti u čistkama koje neće stati do propasti države. U toj prvoj godini žrtve su bile Romanov i premijer [[Nikolaj Tihonov]] koje će ubrzo mnogi slijediti. Osim toga jedini konkretni potez postaje početak kampanje putem radija, televizije i plakata protiv alkohola. Kako bi se ta kampanja pojačala uspjela dolazi do drastičnog povećanja cijena alkoholnih pića što će stvoriti prvi debakl novog šefa države. Koliko god je ta politika bila vođena dobrim namjerama ona nije dovela do nikakvih poboljšanja pošto su ljudi namjesto da kupuju u dućanim pića počeli ih proizvoditi u kućama i međusobno prodavati. Jedina konkretna posljedica cijele akcije svega postaje procjenjena šteta po državnim budžet u iznosu od 100 milijardi rubalja zbog izgubljenih poreza od prodaje pića(2).{{nedostaje izvor}}

Sljedeća godina prolazi bez novih nepotrebnih reformi, ali s iskorištenom odličnom prilikom za nove [[Gorbačovljeve političke čistke|čistke]] neistomišljenika nakon eksplozije nuklearne elektrane u [[Černobilj|Černobilu]] tijekom tamošnjeg testiranja pogona. Na plenumu Centralnog Komiteta u [[januar|siječnju]] [[1987]]. godine svijet napokon otkriva Gorbačovljev san kada on govori o njegovoj viziji budućeg Sovjetskog poretka. Po njemu političke reforme su trebale dovesti do izbora u kojima se može izabrati između više kandidata, a dužnost ministri će moći obavljati i osobe koje nisu članovi komunističke partije. Po pitanju ekonomije država je donesla zakone kojim se tamošnjim kompanijama povećava samostalnost kako bi se ovim načinom krenulo u pravcu stvaranja tržišnog gospodarstva što postaje prvi korak [[Perestrojka|Perestrojke]]. Niti ova godina ne prolazi bez političkih čistki čije žrtve sada postaju vojni dužnosnici nakon što [[Mathias Rust]] "vara" protuzračnu obranu i spušta svoj avion na [[Crveni trg]] u Moskvi. Ta cijela afera je na kraju ispala izrežirana kako bi pale glave iz ministarstva obrane (sveukupno 2000 časnika) pošto se danas po javnim dokumentima zna da je Rust bio praćen od protuzračne obrane i vojnih aviona ali im nije bilo dopušteno da ga obore(3).{{nedostaje izvor}}

Ako promatramo kroz reforme [[1988]]. godina postaje vrijeme [[Glasnost]]i kojom se dopušta kritiziranje putem javnih glasila partije i njenih čelnika. Također u nastavku ekonomskih reformi donosi se novi zakon kojim se omogućuje osnivanje privatnih kompanija. Kako bi ova drastičma promjena se progurala među komunističkim čelnicima u ovaj zakon je ugurana uredba da privatnici moraju plaćati neubičajeno visoke poreze. Nedugo nakon prolaska zakona ovi nenormalni porezi će biti smanjeni na normalni nivo tako da se stvori "poduzetnička klima". U lipnju ove godine na partijskom kongresu Gorbačov objavljuje svoje daljnje želje za stvaranjem jakog predsjedničkog sistema i drastičnog smanjivanja utjecaja partije na politički život države.

Proljetni izbori iz 1989 godine na kojima su mogli biti izabrane i osobe koje nisu članovi komunističke partije obilježavaju crtu koja se nije smjela prijeći ako se htio sačuvati Sovjetski Savez. U [[Kongres Narodnih Zastupnika|Kongresu Narodnih Zastupnika]] koji se prvi put okuplja tijekom svibnja [[1989]]. godine sjede komunisti i nacionalisti koji se nalaze u žestokim prepirkama što se zbog politike Glasnosti prenose u domove na cijelom državnom teritoriju. Jedna od posljedica tih izbora i Glasnosti tada postaje građanski rat između [[Jermenija|Armenije]] i [[Azerbejdžan]]a dvije "bratske republike" [[Sovjetski Savez|Sovjetskog Saveza]] koji Gorbačov bez obzira na svu državnu vojnu moć neće znati ili htjeti zaustaviti. Bez obzira na činjenicu da su tijekom [[1989]]. godine komunistički funkcioneri bili prisiljeni na izborno natjecanje veliki demokrat '''Mihail Gorbačov''' tako nešto odbija za sebe kada na izborima bez konkurenta za [[Predsjednik Sovjetskog Saveza|predsjednika SSSR-a]] dobiva samo 59 posto.{{nedostaje izvor}}<ref>{{Cite web|author=DW|authorlink=https://www.dw.com/sr/gorba%C4%8Dov-%C4%8Dovek-koji-je-gradio-mostove-i-donosio-slobodu/a-62980275|title=Gorbačov, čovek koji je gradio mostove i donosio slobodu}}</ref>

== Kraj Sovjetskog Saveza ==
Početak [[1990]]. godine zatiče ovu državu u totalnom rasulu pod rukovodstvom nesposobnog predsjednika. Tijekom 5 godina njegove vladavine državni budžet je prešao s onog potpuno uravnoteženog na godišnji deficit od 109 milijardi rubalja. Slično tome strani dug je u ovom istom razdoblju prešao s nula dolara na 120 milijardi, a ljudi su kući od posljedica slavljene [[Perestrojka|Perestrojke]] trpjeli nestašice kakve nikada nisu doživjeli. To zajedno s nemirima u republikama [[Sovjetski Savez|SSSR]]-a gdje se poslije izbora na vlasti pojavljuju nacionalisti koji žele punu nezavisnost dovodi do uništenja zajedničke države. Prvi potez u ovome smjeru postaje doneseni zakoni u Baltičkim republika gdje lokalni jezici dobivaju prvenstvo nad ruskim. Kako to prolazi bez reakcije Gorbačova [[Jermenija|Armenija]] donosi svoju ustavnu odluku da njeni zakoni postaju važniji od Sovjetskih na koje će ona moći uložiti veto. Pošto je i to prolazi bez reakcije [[Moskovski Kremlj|Kremlja]] [[Litvanija|Litva]] odlučuje u ožujku [[1990]]. godine proglasiti nezavisnost što ponovno prolazi bez spomena vrijednog odgovora u svrhu očuvanja ustavnog poretka. Ta situacija dovodi u svemu osim imena do kraja Sovjetskog Saveza pošto sada i ostale republike znaju da mogu proglasiti nezavisnost bez straha od posljedica. U posljednjem pokušaju očuvanja državne zajednice dolazi do raspisivanja referenduma u ožujku [[1991]]. godine s pitanjem ako treba Sovjetski Savez nastaviti s svojim postojanjem. Bez obzira na podršci od referendumskih 76 posto bilo je prekasno za sve. Odluka Gorbačova da se [[20. 8.|20. kolovoza]] [[1991]]. godine u [[Moskva|Moskvi]] izvrši okupljanje državnih čelnika Sovjetskih republika kako bi se službeno ubio{{nedostaje izvor}} [[Sovjetski Savez]] i stvorila nekakve nova unija je za tamošnje rodoljube bilo jednostavno previše i oni su odluči preuzeti sudbinu države u svoje ruke. Na dan [[19. 8.|19. kolovoz]] [[1991]]. godine premijer [[Valentin Pavlov]], potpredsjednik [[Gennadij Janaev]], ministar unutrašnjih poslova [[Boris Pugo]], ministar obrane [[Dmitrij Jazov]] i šef KGB-a [[Vladimir Krjučkov]] su preuzeli vlast i dali proglas kako je Gorbačov smjenjen radi bolesti. Oni su u dokazu svoje aparatičke radne povjesti očekivali da će taj proglas biti dočekan u tišini od naroda koji se neće buniti. Kada je taj "mirni" narod izašao na ulice nisu znali što napraviti i prepuštaju vlast ponovno '''Gorbačovu''' ( jedan od zavjerenika je počinio samoubojstvo ). Sada ponovno na vlasti on nastavlja s svojim projektom stvaranja nove unije koja se i potpisuje s [[Rusija|Rusijom]], [[Jermenija|Armenijom]], [[Belorusija|Bjelorusijom]] i centralno azijskim sovjetskim republikama. Taj potpis na kraju ništa ne vredi pošto na novom referendumu [[Ukrajina]] [[1. 12.|1. prosinca]] [[1991]]. godine proglašava svoju nezavisnost. [[Beloveški sporazum|Beloveškim sporazumom]] iz [[8. 12.|8. prosinca]] [[1991]] godine predsjednik Rusije [[Boris Jeljcin]], predsjednik Ukrajine [[Leonid Kravčuk]] i onaj od Bjelorusije [[Stanislav Šuškevič]] potpisuju smrt Sovjetskog Saveza i nezavisnost vlastitih država. Ovo stanje na kraju priznaje i Gorbačov na [[božić]] [[1991]]. godine kada podnosi ostavku na svoj položaj pošto država više ne postoji. Formalno [[Sovjetski Savez]] je ukinut [[1. 1.|1. siječnja]] [[1992]]. godine.

<!-- == Strani agent ? ==
Uništenje vlastite države koje je '''Gorbačov''' izveo u kratkih 6 godina vlasti se u [[Evropa|Europi]] nije uspjelo dogoditi tijekom pisane povjesti. Nikada u tako kratkom vremenskom razdoblju niti jedna velesila svoga doba nije propala tako brzo što otvara niz pitanja o njegovoj ličnosti. Promatrajući iz današnjeg doba zvuči nevjerojatno da bi strani agent nakon stupanja na čelo diktature nastavio svoje prijašnje poslove, ali s takvim pogledom se zaboravlja način razmišljanja tijekom hladnog rata. Tada su osobe veoma često postajale izdajnice svojih domovina ne radi novca nego radi ideala pošto su vjerovali da na drugoj strani raste "zelenija trava". Da li je sam Gorbačova bio preobraćen od agenata druge strane (možda tijekom posjeta Belgiji 1972 godine)ili je povjerovao u propagandu od [[CIA]] je nevažno za cijelu priču. Kao agent [[KGB]]-a on je veoma dobro trebao znati kako je proklamirani cilj propagande druge strane bio uništenje tradicionalnih vrijednosti i njihova zamjena američkim.
Sve njegove mjere tijekom vladavine su provedene u pokušaju kopiranja američkog sistema. Vjerujući u američke ideale on otvara privredu poduzetnicima, daruje slobodu medijima i uvodi američki predsjednički sistem. Sve osobe koje se nalaze oko njega znaju da je to put u katastrofu, ali '''Gorbačov''' zna svoj smjer i [[Gorbačovljeve političke čistke|uništava političke protivnike]]. Jedini problem u toj definiciji je da su ti protivnici sve osobe koje imaju uvid u stvarne posljedice [[Perestrojka|Perestrojke]] i [[Glasnost]]i. Godinu dana nakon osvajanja vlasti Gorbačov je okupio novi [[Polibiro]] od 12 članova (koji imaju pravo glasa). U tom kratkom razdoblju [[1986]]. - [[1990]]. godina svi članovi Politibiroa će biti zamijenjeni osim "nepogrešivog" vođe. Novi politibiro iz [[1990]]. godine je gotovo odmah uvidio da nastavak Gorbačovljevih reformi dovodi do smrti [[Sovjetski Savez|SSSRa]] pa se pobunio u pokušaju spasa države ali im je nedostajalo pobjedničke odlučnosti.

Ironično zvuči da je Sovjetski sistem propao baš radi toga što je diktatorski element režima upotrebljen protiv njega samog.

''Ovo je sve od reda osobno mišljenje. Trebati će ovo dovesti u red, jer stvarno nije na nama da nagađamo što je netko bio ako za to nema nikakvih dokaza.''. -->

=== KGB ===
[[Vladimir Krjučkov]] koji je bio šef [[KGB]] u posljednjim godinama [[Sovjetski Savez|SSSRa]] ima svoje verziju događaja koji dovode do raspada države. Po njemu Gorbačov je sve radio ubrzano i svoje poslove nikad ne bi dovršavao što dovodi do katastrofe, ali on nije bio zapadni agent. Američki špijun po Krjučkov je bio sovjetski šef ideologije [[Aleksandar Jakovljev]] koji je ujedno bio i Gorbačovljev savjetnik. On je bio regrutiran od [[Sjedinjene Američke Države|SADa]] 1958. godine, a obavjesti KGB da je on špijun je Mihail Gorbačov odbio prihvatiti tako da je čak postavio na mjesto glavnog savjetnika koji je "izmislio" perestrojku koja dovodi do raspada države.

=== Kasniji život ===
Od lipnja [[1993]]. Gorbačov je predsjednik organizacije [[Green Cross International]]. Tri godine kasnije ([[1996]].) neuspješno se kandidrao za ruskog predsjednika. Trenutačno je predsjednik Međunarodnog fonda socio-ekonomski i političkih studija poznatijeg kao [[Gorbačovljev fond]]. Dana [[20. 9.|20. rujna]] [[1999]]. doživljava težak udarac jer u Sveučilišnoj bolnici u [[Münster]]u, oboljela od [[leukemija|leukemije]], u dobi od 67 godina umire Gorbčovljeva supruga Raisa Makismova Gorbačov.

Za svoje zasluge na međunarodnom planu primio je [[Nobelova nagrada za mir|Nobelovu nagradu za mir]].

== Izvori ==
{{reference}}
1. Sovjetski ratni heroj progovara - intervju s Grigorij Romanov o Gorbačovljevom preuzimanju vlasti.

2. Aleksandar Jakovljev savjetnik za reforme Gorbačova i član Politbiroa.

3. Razgovori zračne kontrole s ratnim zrakoplovstvom i protuzračnom obranom.

{{Redoslijed|
|prethodnik =[[Konstantin Černjenko|Konstantin Černenko]]
|gl_članak_funkcija = [[Vođe Sovjetskog Saveza|Vođa Sovjetskog Saveza 1985 - 1991]]
|nasljednik=Raspad države
}}
{{Redoslijed|
|prethodnik =[[Andrej Gromiko]]
|gl_članak_funkcija = [[Predsjednik Sovjetskog Saveza|Predsjednik Sovjetskog Saveza 1988 - 1991]]
|nasljednik=[[Gennadij Janaev]]
}}

{{Redoslijed|
|prethodnik =[[Gennadij Janaev]]
|gl_članak_funkcija = [[Predsjednik Sovjetskog Saveza|Predsjednik Sovjetskog Saveza 1991]]
|nasljednik=Raspad države
}}

{{Commonscat|Mikhail Gorbachev}}
{{Vođe Sovjetskog Saveza}}
{{Nobelova nagrada za mir}}
{{Osobe Hladnoga rata}}
{{Normativna kontrola}}

{{Lifetime|1931|2022|Gorbačov, Mihail Sergejevič}}

[[Kategorija:Predsjednici SSSR-a]]
[[Kategorija:Nobelovci za mir]]
[[Kategorija:Ruski ateisti]]
[[Kategorija:Sovjetski političari]]
[[Kategorija:Ruski političari]]