Izvorni kod stranice Mehmed Alajbegović

{{Neutralnost}}
{{Izvor}}
'''Mehmed Alajbegović''' ([[Bihać]] [[7. svibnja]] [[1906.]] – [[Zagreb]] [[7. lipnja]] [[1947.]]) bio je [[Hrvatska|hrvatski]] [[političar]], [[diplomat]] i [[pravnik]].<ref>{{Cite web|author=Hrvatska Enciklopedija|authorlink=https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=1316|title=Alajbegović, Mehmed}}</ref>

== Životopis ==
Mehmed Alajbegović rođen je u begovskoj obitelji, 7. svibnja 1906. u [[Bihać]]u, u tadašnjoj [[Austro-Ugarska|Austro–Ugarskoj monarhiji]], gdje su mu i otac i djed bili gradonačelnici. Mehmed je tu i završio osnovnu i srednju školu. Godine [[1928.]] seli se u [[Zagreb]], gdje je na [[Zagrebačko sveučilište|Zagrebačkom sveučilištu]] diplomirao i [[1934.]] godine doktorirao [[pravo]].<ref name="tko je tko">''[[Tko je tko u NDH]]: Hrvatska 1941.–1945.'', Minerva, Zagreb, 1997., {{ISBN|953-6377-03-9}}, str. 4.-5.</ref> Tijekom boravka na sveučilištu, boravio je u mnogim zemljama, a najviše se zadržao u [[Pariz]]u, gdje je učio [[francuski jezik]] i gdje se usavršavao u struci.

Nakon sudskog pripravništva, biva imenovan sucem Kotarskog suda u [[Prozor]]u.<ref name="tko je tko" /> Ostao je upamćen kao vrlo radišan i marljiv pravnik, a najveća želja mu je bila predavati [[šerijatsko pravo]] na sveučilištu, koje je učio na Visokom učilištu u Alžiru i završio [[1940.]] godine. Još od [[1938.]] godine, bio je sudac i tajnik Upravnog suda u Zagrebu.

=== NDH ===
Nakon osnivanja [[Nezavisna Država Hrvatska|Nezavisne Države Hrvatske]], [[1941.]], radi u međudržavnoj službi napustivši plaćeno nastavništvo islamskog prava na Sveučilištu u Zagrebu. 
U kolovozu 1941. godine imenovan je tajnikom u podvladi ministarstva vanjskih poslova, a [[27. siječnja]] [[1942.]] godine imenovan je generalnim konzulom NDH u [[München]]u.<ref name="tko je tko" /> Radeći tamo, razvio je veliku djelatnost među hrvatskim radnicima na radu u Njemačkoj. 
[[11. listopada]] [[1943.]] godine postao je ministar skrbi za postradale krajeve, a to je ministarstvo imalo zadatak brinuti se za preko 300.000 izbjeglica iz raznih dijelova NDH, među kojima je bio veliki broj muslimana iz istočne [[Bosna|Bosne]], [[Hercegovina|Hercegovine]] i [[Sandžak]]a, koji su bježali pred [[četnici]]ma.<ref name="tko je tko" /> Alajbegović je organizirao izbjegličke kuhinje, nabavljao hranu i odjeću te sklanjao izbjeglice u sigurnija mjesta.

Početkom svibnja [[1944.]] godine imenovan je ministrom vanjskih poslova NDH umjesto dr. [[Stijepo Perić|Stijepa Perića]]. Na toj dužnosti ostao je do sloma NDH. Osobno je bio u [[Ante Pavelić|Pavelićevoj]] pratnji dok je ovaj posjetio [[Adolf Hitler|Hitlera]] [[18. rujna|18.]] i [[19. rujna]] iste godine. Pred kraj rata, kada se sve više činilo da je [[Sile Osovine]] izgubiti, sudjelovao je u pokušajima povezivanja vlasti NDH sa slovenskim ([[Leon Rupnik]]) i crnogorskim ([[Sekula Drljević]]) nacionalistima te srbijanskim monarhistima ([[Dragoljub (Draža) Mihailović|Dragoljub Mihailović]]).<ref name="tko je tko" /> Cilj je bio oformiti [[antikomunisti]]čki blok koji bi se borio protiv [[Josip Broz Tito|Titovih]] [[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|partizana]]. Računalo se da bi i zapadni [[Saveznici]] mogli pomoći, dok bi zauzvrat NDH prešla na njihovu stranu.

=== [[Svibanjska katastrofa]], izručenje i smrt ===
Alajbegović je napustio Zagreb [[6. svibnja]] [[1945.]] godine, zajedno s ostalim članovima Vlade, povlačeći se u [[Austrija|Austriju]], gdje se, nakon kraćega zadržavanja u Krumpendorfu, sklonio u [[Salzburg]].<ref name="tko je tko" /> Tu su ga [[6. rujna]] [[1945.]] godine savezničke jedinice uhitile i uputile u obližnji zatočenički logor "Marcus W. Orr" (Glasenbach) gdje ostaje do [[8. rujna]] [[1946.]] godine kad su ga [[Amerikanci]] izručili komunističkim vlastima.<ref name="tko je tko" /> Alajbegović je bio jedini ministar kojeg su izručili Amerikanci (ostale su izručili [[Englezi]]).

U saslušanju pred jugoslavenskim komunističkim vlastima [[11. ožujka|11.]], [[12. ožujka|12.]] i [[27. ožujka]] [[1947.]] godine.:
{{izdvojeni citat|Moram priznati da je mene kao i mnogo mojih istomišljenika impresioniralo oduševljenje koje je vladalo u Hrvatskoj nakon proglašenja NDH. (...) Glavni motiv koji me je rukovodio da pristupim, odnosno kada sam pristupio ustaškom pokretu, bila je ideja hrvatske države. Na mene je dakle pri tome utjecala spoznaja o pravu hrvatskog naroda na svoju državu i drugi motivi me nisu pri tim rukovodili. (...) Ja sam vjerovao da nastojanje hrvatskog naroda za slobodom ne će biti zanijekano i da će to pravo na državu biti respektirano.}} ([[Nada Kisić Kolanović]], ''Muslimani i hrvatski nacionalizam 1941.-1945.'', Zagreb, 2009., str. 165., 168.)<ref>[http://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-prilozi/ostalo/prilozi-graana/9448-tomislav-jonji-i-muslimani-i-hrvati-rtve-su-tuinskog-nasilja.html HKV]: [[Tomislav Jonjić]]: I Hrvati i muslimani žrtve su tuđinskog nasilja, preuzeto 10. travnja 2012.</ref>

Potkraj svibnja [[1947.]] godine, izveden je pred Vijeće Vrhovnog suda NR Hrvatske (zajedno sa vojskovođom [[Slavko Kvaternik|Slavkom Kvaternikom]] i ministrima dr. [[Vladimir Košak|Vladimirom Košakom]], dr. [[Osman Kulenović|Osmanom Kulenovićem]], generalima [[Miroslav Navratil|Miroslavom Navratilom]], i [[Ivan Perčević|Ivanom Perčevićem]] te njemačkim poslanikom pri NDH [[Siegfried Kasche|Siegfriedom Kascheom]]). [[6. lipnja]] [[1947.]] godine osuđen je na smrt, a već slijedećeg dana je pogubljen.

== Literatura ==
* ''[[Povijest Nezavisne Države Hrvatske (Matković)|Povijest Nezavisne Države Hrvatske]]'', [[Hrvoje Matković]]

== Izvori ==
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==
* [https://archive.today/20130629141310/domoljub.jimdo.com/domoljubi-ili/mehmed-alajbegovi%C4%87/ http://domoljub.jimdo.com Mehmed Alajbegović]

{{DEFAULTSORT:Alajbegović, Mehmed}}
[[Kategorija:Hrvatski političari]]
[[Kategorija:Dužnosnici NDH]]