Izvorni kod stranice Kiichirō Hiranuma

{{Japanese name|Hiranuma}}
{{Infokutija05 političar
|honorific_prefix= '''[[Baron]]'''
|name        = Hiranuma Kiichirō
|native_name = 平沼 騏一郎
|image       = Hiranuma Kiichiro.jpg
|office      = 24. [[premijer Japana]]
|monarch     = [[Hirohito|Shōwa]]
|term_start  = 5. januar 1939
|term_end    = 30. august 1939
|predecessor = [[Fumimaro Konoe]]
|successor   = [[Nobuyuki Abe]]
|birth_date  = {{birth date|1867|9|28|df=y}}
|birth_place = [[Tsuyama, Okayama|Tsuyama]], Japan
|death_date  = {{death date and age|1952|8|22|1867|9|28|df=y}}
|death_place = [[Tokyo]], Japan
|party       = [[nezavisni (političar)|nezavisni]]
|children    = [[Takeo Hiranuma]] <small>(usvojen)</small>
|alma_mater  = [[Tokijski carski univerzitet]]
}}

{{nihongo|'''Hiranuma Kiichirō'''|平沼 騏一郎||28. septembar 1867 &ndash; 22. august 1952}} bio je [[japan]]ski pravnik i [[desnica|desničarski]] političar, koji je godine 1939. nakratko služio kao [[premijer Japana]], a nakon rata bio osuđen kao [[ratni zločin|ratni zločinac]].

Rodom iz [[samuraj]]ske porodice, godine 1888. je diplomirao pravo na [[Tokijski carski univerzitet|Tokijskom carskom univerzitetu]]. Potom se zaposlio u Ministarstvu pravosuđa, te obavljao dužnosti tužioca i suca. Pažnju javnosti je prvi put privukao godine 1911. vođenjem optužbe za tzv. [[Veleizdajnički incident]], kada je niz istaknutih [[anarhizam|anarhista]] i [[socijalizam|socijalista]] osuđeno na smrt zbog navodne zavjere za atentat na cara [[Car Meiji|Meijija]]. Hiranuma se potom istakao i kao borac protiv [[korupcija|korupcije]], te su njegove istrage u nekoliko navrata rezultirale ostavkama ministara i padovima vlade. Godine 1924. je služio kao ministar pravosuđa u vladi [[Yamamoto Gonnohoye|Yamamota Gonnohoyea]], te je ishodio formiranje [[Tokubetsu Kōtō Keisatsu|Tokkoa]], posebne policijske službe za borbu protiv [[komunizam|komunista]] i drugih [[subverzija|subverzivnih]] elemenata koja će do kraja [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] služiti kao [[tajna policija]]. Hiranuma je početkom 1930-ih postao jedan od najistaknutijih članova [[Tajni savjet Japana|Tajnog savjeta]] koji je nastojao "iz sjene" formulirati državnu politiku. Tamo se istakao kao saveznik radikalnih nacionalista i vojnih krugova koji su se zalagali za vojnu ekspanziju u Kinu i ostatak azijskog kontinenta; podržao je [[Japanska invazija Mandžurije|invaziju Mandžurije]], pomagao je stvaranje države [[Mandžukuo]] te izlazak Japana iz [[Liga naroda|Lige naroda]].

Premijerom je postao nakon što je njegov mladi prethodnik [[Konoe Fumimaro|princ Konoe]] podnio ostavku, nezadovoljan načinom na koji je vojska vodila [[Drugi japansko-kineski rat|rat sa Kinom]], započet u njegovom mandatu. Hiranuma je kao vatreni [[antikomunizam|antikomunist]] glavnu prijetnju po japanske interese vidio u [[SSSR]]-u, koji je, između ostalog, Kinu snabdijevao oružjem i tako joj omogućavao nastavak otpora Japancima. Hiranuma je zbog toga nastojao, na temelju [[Antikominterna pakt]]a, stvoriti čvrst savez sa [[Treći Reich|nacističkom Njemačkom]], ali se, sa druge strane, pribojavao da bi time mogao ući u sukob sa [[UK|Britanijom]] i [[Francuska|Francuskom]] koje su se počele pripremati za rat sa Nijemcima. Pokušaj japanskih snaga da prodru na područje pro-sovjetske [[NR Mongolija|NR Mongolije]] je u ljeto 1939. godine doveo do katastrofalnog poraza u [[Bitka na Halhin Golu|bitci na Halhin Golu]]. Još veći je šok predstavljao [[Pakt Molotov-Ribbentrop|sovjetko-njemački pakt]] nakon koga je Japan ostao bez saveznika, te je Hiranuma nedugo potom podnio ostavku. Zamijenio ga je general [[Nobuyuki Abe]].

Hiranuma se u vladu vratio nekoliko mjeseci kasnije, kao ministar unutrašnjih poslova u drugom kabinetu princa Konoea. Na tom se mjestu zalagao za uvođenje [[šintoizam|šintoizma]] kao [[državna religija|državne religije]], dok se po pitanju vanjske politike suprotstavio šefu diplomacije [[Yōsuke Matsuoka|Yosukeu Matsuoki]] i njegovoj politici približavnja [[Sile Osovine|Silama Osovine]], koje su godine 1940. doveli do stvaranja [[Trojni pakt]]. Vladu je napustio zajedno sa Konoeom nekoliko tjedana pred [[napad na Pearl Harbor]] i formalni ulazak Japana u [[Drugi svjetski rat]]. Usprkos toga je nastavio iz sjene voditi politiku kao član Tajnog savjeta, za čijeg je predsjednika imenovan u aprilu 1945. godine.

Hiranuma je nakon [[kapitulacija Japana|kapitulacije]] uhapšen od strane [[Američka okupacija Japana|američkih okupacijskih vlasti]] te mu je na [[Tokijski proces|Tokijskom procesu]] suđeno zbog ratnih zločina. Proglašen je krivim i osuđen na [[doživotni zatvor]]. Početkom 1952. je [[uvjetni otpust|uvjetno pušten]] te je umro nekoliko mjeseci kasnije.

{{Premijeri Japana}}

{{Authority control}}

{{Lifetime|1867|1952|Hiranuma, Kiichiro}}
[[Category:Japanski političari]]
[[Category:Premijeri Japana]]
[[Kategorija:Osuđeni za ratne zločine]]