Izvorni kod stranice Jack Trbosjek

{{Infokutija kriminalac
|ime            = Jack Trbosjek
|slika          = JacktheRipperPuck.jpg
|opis           = Izdanje ''[[Puck]]a'' od [[21. 9.|21. rujna]] [[1889]]. s karikaturom Toma Merryja koja opisuje neidentificiranog [[Whitechapel]]skog ubojicu Jacka Trbosjeka
|širina_slike   = 220px

|ime_po_rođenju = ''identitet nepoznat''
|datum_rođenja  = 
|mjesto_rođenja = 
|datum_smrti    = 
|mjesto_smrti   = 
|uzrok          =
|roditelji      =
|bračni_drug    =
|djeca          =

|zanimanje      = [[serijski ubica|serijski ubojica]]
|alias          = Jack Rasparač
|motiv          = ''nepoznat''
|okrivljenje    = 
|presuda        =
|kazna          =
|status         = ''nepoznat''<br /><small>(mrtav, uz nepoznat identitet)</small>
}}
'''Jack Trbosjek''' ili '''Jack Rasparač''' ([[engleski jezik|eng.]] '''Jack the Ripper''') [[pseudonim]] je dan serijskom ubojici koji je svoje žrtve ubijao i masakrirao u [[London]]u u drugoj polovici [[1888]]. Ime je došlo iz pisma što ga je Središnjoj novinskoj agenciji (eng. ''Central News Agency'') poslala osoba koja je tvrdila da je ubojica, a objavljeno je u vrijeme ubojstava. Iako su predložene mnoge teorije, identitet Jacka Trbosjeka vjerojatno nikad neće biti otkriven. Nerazjašnjeno je ostalo i radi li se o jednoj osobi ili više njih.

Legende koje obavijaju Trbosjekova ubojstva postale su kombinacija autentičnih povijesnih istraživanja, [[teorija zavjere|teorija urote]] i folklora. Izostanak potvrde identiteta ubojice omogućio je raznim književnicima, povjesničarima i detektivima amaterima - takozvanim ''ripperolozima'' - da upiru prstom u mnoge kandidate. Novine, koje su u to doba sve prisutnije, podarile su raširenu i trajnu čuvenost ubojici zbog okrutnosti ubojstava i nesposobnosti policije da uhvati počinitelja, koji je znao pobjeći i neposredno prije uhićenja.

Žrtve su bile žene koje su se bavile [[prostitucija|prostitucijom]]. Tipična Trbosjekova ubojstva događala su se na javnim ili polujavnim mjestima: ubojica bi žrtvama prerezao [[grkljan]], a onda bi ih sakatio. Danas prevladava mišljenje da su žrtve prvo zadavljene da bi bile ušutkane. Zbog prirode rana na nekim Trbosjekovim žrtvama, kojima su odstranjeni i organi, misli se da je Jack Trbosjek bio [[ljekar|liječnik]], [[kirurg]] ili [[mesar]].

== Žrtve ==

Broj i imena žrtava Jacka Trbosjeka tema su mnogih diskusija, no možda najtočniji popis (nazvan "kanonska petorka") jest onaj koji sadrži sljedećih 5 [[prostitucija|prostitutki]] (ili navodnih prositutki, u slučaju [[Catherine Eddowes]]):

=== Pet kanonskih žrtava ===

* '''[[Mary Ann Nichols]]''' ([[djevojačko prezime]]: Walker, nadimak "Polly"), rođena [[26. 8.|26. kolovoza]] [[1845]]., a ubijena u petak [[31. 8.|31. kolovoza]] [[1888]].
* '''[[Annie Chapman]]''' (djevojačko prezime: Smith, nadimak "Dark Annie", punim imenom Eliza Ann), rođena u [[septembar|rujnu]] [[1841]]., a ubijena u subotu [[8. 9.|8. rujna]] [[1888]]. 
* '''[[Elizabeth Stride]]''' (djevojačko prezime: Gustafsdotter, nadimak "Long Liz"), rođena u [[Švedska|Švedskoj]] [[27. 11.|27. studenog]] [[1843]]., a ubijena u nedjelju [[30. 9.|30. rujna]] [[1888]].
* '''[[Catherine Eddowes]]''' (koristila se [[pseudonim]]om "Kate Conway" i "Mary Ann Kelly", po svojim dvama muževima Thomasu Conwayu i Johnu Kellyu), rođena [[14. 4.|14. travnja]] [[1842]]., a ubijena u nedjelju [[30. 9.|30. rujna]] [[1888]].
* '''[[Mary Jane Kelly]]''' (sama se nazivala "Marie Jeanette Kelly" nakon puta u [[Pariz]], nadimak "Ginger"), rođena je ili u gradu [[Limerick]] ili u istoimenoj pokrajini ([[Munster]], [[Irska]]) oko [[1863]]., a ubijena u petak [[9. 11.|9. studenog]] [[1888]]. 
{{Žrtve Jacka Trbosjeka}}
Autentičnost ovog popisa nije sasvim sigurna, budući da se temelji na mišljenjima raznih autora, koja pak svoje izvorište imaju u privatnim bilješkama iz [[1894]]. što ih je vodio tadašnji član kriminalističkog odjela Metropolitanske policije [[Sir Melville Macnaghten]]. Ti su dokumenti objavljeni tek [[1959]]. Macnaghtenove bilješke iznose samo njegovo vlastito mišljenje i ne moraju se podudarati s mišljenjima drugih inspektora kao što je [[Frederick Abberline]]. Macnaghten se pridružio policiji tek godinu poslije umorstava, i njegov je memorandum imao mnogo činjeničnih grešaka kad je riječ o mogućim osumnjičenima za ubojstva. Zato su neki ''ripperolozi'' skloni skidanju jednog ili više imena s popisa "kanonske petorke": pogotovo [[Elizabeth Stride]] (nije imala nikakvih drugih sakaćenja osim prerezenog grkljana, i kako kaže svjedok [[Israel Schwartz]], napadnuta je javno) i/ili [[Mary Jane Kelly]] (koja je bila mnogo mlađa od ostalih, a ubijena je u zatvorenom prostoru, i znakovi sakaćenja bili su mnogo teži nego kod drugih žrtava). Neki vole i proširiti popis tako da dodaju [[Martha Tabram|Marthu Tabram]] i druge kao navodne žrtve Jacka Trbosjeka. Sukladno tome, neki znanstvenici misle da su ubojstva djela više ubojica (a ne samo jedne osobe) koji su djelovali neovisno jedan od drugoga.

Osim Strideove (čije je posthumno sakaćenje najvjerojatnije prekinuto) sakaćenja na tijelu bila su iz ubojstva u ubojstvo sve teža. Nicholsovoj i Strideovoj nije odstranjen nijedan organ, dok je Chapmanovoj odstranjena maternica, a Eddowsovoj je uz maternicu odstranjen i [[bubreg]] te je zadobila ozbiljne znakove sakaćanja na licu. S mjesta ubojstva Mary Jane Kelly nedostajalo je samo [[srce]], no mnogi su njezini organi odstranjeni i razbacani po mjestu umorstva.

Pet kanonskih umorstava dogodilo se uglavnom u kasnoj noći, uglavnom prije i tijekom vikenda, na osamljenim mjestima gdje su ljudi imali slobodan pristup, te na dane koji su označivali ili kraj mjeseca ili kraj tjedna ili nešto slično. No ipak, svaki je slučaj odstupao od te teorije na svoj način. Unatoč tim razlikama, Eddowsova je jedina žrtva ubijena u središtu [[London]]a (poznatijem kao City of London), iako je mjesto ubojstva bilo na granici centra i metropole. Nicholsova je jedina ubijena na otvorenome, premda je to bilo na mračnom i napuštenom mjestu. Mnogi misle da je Chapmanova ubijena nakon što je sunce izašlo, no policija u to vrijeme nije dijelila isto mišljenje.

Veliki problem bilo je identificiranje žrtava. Zbog mnogih nasilnih napada na žene u to doba, teško se utvrđivalo je li žrtva Trbosjekova ili nije. Mnogi stručnjaci misle da su karakteristike Trbosjekovih ubojstava sljedeće:
* duboki prorezi grla
* snažna sakaćenja [[trbuh|abdominalnih]] i [[spolni organi|genitalnih]] prostora
* odstranjivanje unutarnjih organa
* snažna sakaćenja lica

=== Moguće žrtve ===
{{main|Ubojstva u Whitechapelu}}

[[Datoteka:Whitechapel Spitalfields 7 murders.JPG|thumb|left|350px|Sedam ubojstava izvršenih u Whitechapelu tijekom perioda ubojstava Jacka Trbosjeka. Uz kanonsku petorku, dodane su i lokacije Emme Smith i Marthe Tabram, za koje se pretpostavlja da su Trbosjekove prve žrtve.]]
Žrtve koje su bile izložene sličnim napadima/ubojstvima zahtijevaju moguće proširenje popisa žrtava, no one su uglavnom jako slabo dokumentirane. To su:
* '''Vila Fay''' - nadimak koji je dan nepoznatoj žrtvi, prema izvještaju nađenoj [[26. 12.|26. prosinca]] [[1887]]., ubijenoj "udarcem kolca u trbuh". Govorilo se da je "Vila Fay" samo kreacija [[medij]]a koja je nastala zbog zbunjujućih izjava što su ih dale Emma Elizabeth Smith ''(vidi dolje)'' i njezina prijetaljica Martha Tabram ''(vidi dolje)'', poslije i same žrtve, koje su u intervjuu nakon ubojstva rekle da je "Vila Fay" ubijena prošlog [[Božić]]a. Ime "Vila Fay" pojavljuje se tek nekoliko godina nakon ubojstva, a najvjerojatnije je uzeto iz popularne pjesme ''"Polly Wolly Doodle"''. Danas ne postoje informacije o tome je li "Vila Fay" postojala ili ne; a [[Centar za obiteljske evidencije]] iz [[Clerkenwell]]a u [[London]]u nema nikakvih informacija o osobi imena "Fay" ''(ili sličnog)'' ubijenoj u tom razdoblju.
* '''Annie Millwood''' - rođena oko [[1850]]. ''(navodno)'', po izvještaju napadnuta [[25. 2.|25. veljače]] [[1888]]. i potom hospitalizirana zbog ''"brojnih uboda u noge i donje dijelove tijela"''. Puštena je iz bolnice, no umrla je, navodno zbog prirodnih uzroka, [[31. 3.|31. ožujka]] [[1888]].
* '''Ada Wilson''' - po izvještaju napadnuta [[28. 3.|28. ožujka]] [[1888]]. s dva uboda u vrat, preživjela napad.
* '''Emma Elizabeth Smith''' - rođena oko [[1843]]. ''(navodno)''. Napadnuta je [[3. 4.|3. travnja]] [[1888]]. tako što joj je tupi predmet gurnut u [[vagina|vaginu]] čime joj je oštećena [[međica]]. Preživjela je napad i uspjela unatoč ozljedama doći do svoje kuće. Prijatelji su je odveli u bolnicu gdje je policiji rekla da su je napala 2 ili 3 muškarca, od kojih je jedan bio tinejdžerske dobi. Pala je u komu i umrla [[5. 4.|5. travnja]] [[1888]].
* '''[[Martha Tabram]]''' - (ime katkad krivo napisano kao Martha Tabran; koristila se pseudonimom Emma Turner; djevojačko prezime bilo joj je White) rođena [[10. 5.|10. svibnja]] [[1849]]., ubijena [[7. 8.|7. kolovoza]] [[1888]]. Nađena je s ukupno 39 rana od uboda. Od nekanonskih [[Whitechapel]]skih ubojstava, Tabramova se od svih navedenih žrtava smatra kao 6. moguća žrtva Jacka Trbosjeka, zbog evidentnog nedostatka jasnog motiva, zemljopisnog i periodičkog proksimiteta kanonskih napada i očite brutalnosti napada. Jedini razlog zašto je Tabramovu teško uvrstiti među žrtve Jacka Trbosjeka jest drugačiji ''[[modus operandi]]'' (ubodi, a ne rezanje grla), no sada je prihvaćeno da se ubojičin ''[[modus operandi]]'' može mijenjati, čak i dramatično.
* '''„[[Whitehallski misterij]]“''' - pojam koji se rabi za događaj kada je u podrumu novog središta Metropolitanske policije nađen bezglavi torzo mrtve žene. Događaj se zbio [[2. 10.|2. listopada]] [[1888]]. Ruka koja je pripadala žrtvi, nedugo prije ubojstva viđena je kako pluta u [[Temza|Temzi]] u blizini [[Pimlico|Pimlica]]. U blizini torza nađena je i zakopana noga koja je također bila njezina. Ostali udovi i glava nikad nisu pronađeni, a tijelo nikad nije identificirano.
* '''Annie Farmer''' - rođena [[1848]]., po izvještaju napadnuta [[21. 11.|21. studenog]] [[1888]]. Unatoč reza na grlu uspjela je preživjeti. Rana je bila površna i najvjerojatnije uzrokovana tupim nožem. Policija je vjerovala da si je ona sama napravila ranu te je istraga prekinuta.
* '''Rose Mylett''' - (pravo ime najvjerojatnije Catherine Mylett, no poznata i kao Catherine Millett, Elizabeth „Drunken ([[srpskohrvatski jezik|sh.]] ''pijana'') Lizzie“ Davis, „Fair“ Alice Downey ili jednostavnije samo „Fair Clara“) rođena [[1862]]., a umrla [[20. 12.|20. prosinca]] [[1888]]. Po izvještaju zadavljena je „užetom snažno povučenim oko vrata“, iako su neki inspektori mislili da se slučajno sama ugušila ovratnikom vlastite haljine dok je bila u pijanom stanju.
* '''Elzabeth Jackson''' - prostitutka čiji su razni dijelovi tijela pronađeni i pokupljeni u [[Temza|Temzi]] između [[31. 5.|31. svibnja]] i [[25. 6.|25. lipnja]] [[1889]]. Po izvještaju identificirana je po ožiljcima koje je imala prije nestanka i navodnog ubojstva. 
* '''Alice McKenzie''' (nadimak „Clay Pipe“ (sh. ''glinena lula'') Alice, koristila se [[pseudonim]]om Alice Bryant) rođena oko [[1849]]., a ubijena [[17. 7.|17. srpnja]] [[1889]]. Uzrok smrti, prema izvještaju, bio je „prerez lijeve vratne [[arterija|arterije]]“, no na tijelu je pronađeno još rana i posjekotina.
* '''„Ubojstvo u ulici Pinchin“''' - naziv je koji je dan slučaju od [[10. 9.|10. rujna]] [[1889]]., kada je pronađen torzo u sličnom stanju kao i u „[[Whitehallski misterij|Whitehallskom misteriju]]“, iako ruke nisu bile odsječene. Nepotvrđene spekulacije iz tog vremena govore da je tijelo pripadalo Lydiji Hart, prostitutki koja je nestala prije umorstva. "Whitehallski misterij" i "Ubojstvo u ulici Pinchin" najvjerojatnije su bila djela serijskog ubojice kojemu je predložen nadimak „Ubojica od torza“. Pitanje jesu li Jack Trbosjek i „Ubojica od torza“ jedna ili dvije različite osobe koje su imale neutvrđenu vezu jedan s drugim (djelujući u istom razdoblju) i danas je velika tema razgovora ''ripperologa''.
* '''Frances Coles''' (znana i kao Frances Coleman i Frances Hawkins te pod nadimkom „Carrotty Nell“) rođena [[1865]]., a ubijena [[13. 2.|13. veljače]] [[1891]]. Manje rane na glavi i leđima sugeriraju da je nasilno bačena na zemlju prije nego što joj je grkljan prerezan. Osim navedenih, na tijelu nije bilo nikakvih drugih ozlijeda. Tijelo joj je pronađeno ispod željezničkog luka u Swallow Gardensu (Whitechapel). Ovo je bila 11. i posljednja žrtva u Londonskom policijskom izvještaju koja je ubijena u Whitechapelu. 
* '''Carrie Brown''' (nadimak „Shakespeare“, vjerojatno zbog njezina citiranja [[William Shakespeare|Shakespeareovih]] stihova) rođena oko 1835., ubijena [[24. 4.|24. travnja]] [[1891]]. na [[Manhattan]]u u [[New York]] ([[Sjedinjene Američke Države|SAD]]). Zadavljena je odjećom, a potom osakaćena nožem. Na tijelu joj je nađena velika rupa između nogu i abdomena i nekoliko jačih posjekotina na leđima i nogama. Nijedan organ nije odstranjen s mjesta zločina, iako je jedan [[jajnici|jajnik]] nađen na krevetu. Ni danas nije jasno je li on ondje smješten namjerno ili se slučajno našao na krevetu tijekom procesa sakaćenja. Ubojstvo je uspoređeno s onima iz Whitechapela, no londonska policija izjavila je da ta dva zločina nisu povezana.

== Grafit u Ulici Goulston ==
[[Datoteka:P.C. Long´s Version - "The Juwes are the men That Will not be Blamed for nothing".jpg|frame|Verzija policajca Alfreda Longa:''„Židovi su ti koji neće biti okrivljeni ni zbog čega“'']]
[[Datoteka:D.C. Halse´s Version - "The Juwes are not the men That Will be Blamed for nothing".jpg|frame|Verzija policajca Daniela Halsea:''„Židovi nisu ti koji će biti okrivljeni ni zbog čega“'']]
Nakon ''„dvostrukog događaja“'' od ranog jutra [[30. 9.|30. rujna]], policija je pretražila okolicu mjesta zločina nastojeći naći bilo kakve sumnjivce, svjedoke ili dokaze. Oko 3,00 ujutro, policajac [[Alfred Long]] otkrio je krvavi komad tkanine na stubištu stambene kuće u Ulici Goulston. Istraga je kasnije potvrdila da je tkanina dio pregače [[Catherine Eddowes]].

Na zidu koji se nalazio iznad tkanine nalazila se poruka napisana bijelom [[kreda (crtačka)|kredom]]. Alfred Long je izjavio da je poruka glasila: ''„Židovi su ti koji neće biti okrivljeni ni zbog čega“'' (eng. ''The Juwes are the men That Will not be Blamed for nothing''). Neki drugi policajci, međutim, tvrdili su da je poruka glasila ovako: ''„Židovi nisu ti koji će biti okrivljeni ni zbog čega“'' (eng. ''The Juwes are not The men That Will be Blamed for nothing'').

Policijski načelnik Thomas Arnold obišao je mjesto gdje se nalazio grafit. Bojao se da će po izlasku sunca i početkom radnog dana tisuće ljudi vidjeti poruku i da će to povećati već ionako prisutne [[antisemitizam|antisemitske]] osjećaje stanovništva. Nakon ubojstva Nichoslove, po East Endu kružile su glasine da ubojstva izvršava [[Jevreji|Židov]] zvan „Kožna pregača“. Religijske tenzije ionako su bile velike, te se stanje više puta pogoršalo do ruba pobune. Arnold je naredio jednom službeniku da mu bude pri ruci sa spužvom dok se on konzultira sa šefom policije [[Charles Warren|Sir Charlesom Warrenom]]. Pokrivanje grafita do dolaska fotografa također je bilo u planu, no Arnold i Warren (koji su obojica bili na stubištu gdje je bio grafit) smatrali su to preopasnim, a Warren je kasnije izjavio da je ''„smatrao poželjnim da se poruka odmah izbriše“''.

Dok je grafit nađen na području Metropolitanske policije, pregača je bila od žrtve koja je ubijena u Cityju, dijelu Lonodona koji ima svoju policijsku jedinicu.

Neki časnici se nisu slagali sa Warrenovom i Arnoldovom odlukom, pogotovo oni iz policijske jedinice Cityja, koji su smatrali da je poruka dio mjesta zločina te da se ona treba bar fotografirati prije brisanja, no poruka je izbrisana sa zida oko 5,30 ujutro.

Mnogi suvremeni policajci tvrde da je pisanje grafita bio polupismeni napad na židovsku populaciju tog dijela grada. Autor [[Martin Fido]] je zamjetio da je poruka sadržavala [[dvostruka negacija|dvostruke negacije]], česte značajke govora siromašnijeg londonskog stanovništva ([[cockney]]). Predlaže da bi prijevod grafita na književni engleski glasio ovako: ''„Židovi su ti koji neće preuzeti odgovornost ni za što“'' (eng. ''The Jews are men who will not take responsibility for anything''), te nagađa da je poruku mogao napisati netko tko je mislio da ga je jedan od mnogih židovskih trgovaca u tom području prevario.

Veliko je neslaganje oko važnosti grafita u Trbosjekovu slučaju. Mnogi autori predložili su različita rješenja:
* Pisac [[Stephen Knight]] pretpostavio je da se ''Juwes'' (krivo pisanje riječi ''Židovi'' u engleskom izvorniku) ne odnosi na ''Židove'' nego na Jubelu, Jubela i Jubeluma, trojicu ubojica [[Hiram Abiff|Hirama Abiffa]], polulegendarne osobe među [[masonstvo|masonima]], te da je poruka napisana od strane ubojice(ca) kao dio masonske urote, no nema dokaza da je itko osim Knighta riječ ''Juwes'' povezao sa te tri osobe.
* Ubojica je napisao poruku, te je onda na mjestu poruke ostavio komad pregače kako bi povezao poruku i ubojstvo. 
* Poruka na zidu već je bila ondje, te je ubojica uz nju ostavio komad tkanine kako bi dao podršku poruci. 
* Poruka je već bila ondje, a ubojica je slučajno bacio tkaninu, bez ikakve želje da ukaže na vezu (možda čak i ne primjećujući poruku).
* Poruka je dodana nakon što je tkanina ostavljena na stubištu, vjerojatno malo nakon ubojstva, za koje se mislilo da se zbilo oko 1,45 ujutro, no prije otkrića tkanine oko 3,00 ujutro.

== Trbosjekova pisma ==
{{Pisma Jacka Trbosjeka}}
Tijekom Trbosjekovih ubojstava, [[policija]] i [[novine]] primile su tisuće pisama u vezi slučaja. Neka od njih bila su i od dobronamjernih osoba koje su davale savjete kako uhvatiti ubojicu. No, velika je većina smatrana beskorisnom i naknadno ignorirana.

Najzanimljivija od tih pisama so ona u kojima je autor pisma tvrdio da je Jack Trbosjek. Kao i kod ostalih, velika većina ovih pisama smatrana je lažnima. Mnogi stručnjaci tvrde da ''nijedno'' pismo nije pravo, no ona koja tadašnji i suvremeni autori navode kao moguće točna, ova su tri pisma:
* '''[[Pismo "Dear Boss"|Pismo „Dear Boss“]]''' (sh. pismo ''„Dragi šefe“'') pismo je poslano [[25. 9.|25. rujna]] [[1888]]. od strane [[Viktorijanizam|viktorijanskog]] [[serijski ubica|serijskog ubojice]] Jacka Trbosjeka. Poslano je i primljeno [[27. 9.|27. rujna]] u Središnjoj novinskoj agenciji (eng. ''Central News Agency'') u [[London]]u, a [[Scotland Yard]]u dostavljeno je [[29. 9.|29. rujna]]. Pismo je isprva smatrano lažnim, no nakon što je [[30. 9.|30. rujna]] nađeno mrtvo tijelo [[Catherine Eddowes]] kojem je nedostajalo jedno uho, autorovo obećanje da će „dami odsjeći uši“ privuklo je pozornost. Metropolitanska policija objavila je papirnate novčanice s njegovim faksimilima i [[razglednica "Saucy Jack"|razglednice „Saucy Jack“]] (koja je bila prvo pismo upućeno „šefu“) ne bi li netko prepoznao rukopis, no to nije imalo rezultata. Mnoge novine objavile su poruke u cijelosti, a one su nakon objavljivanja postale svjetski poznate. U njima se prvi put spominje ime "Jack Trbosjek" kojim se i danas naziva ubojicu i koje je ostavilo snažan dojam na javnost. Nakon ubojstava policija je tvrdila da je pismo i razglednica šala nekog lokalnog [[novinar]]a.
* '''[[Razglednica "Saucy Jack"|Razglednica „Saucy Jack“]]''' (sh. ''razglednica „Prgavi Jack“'') poruka je primljena [[1888]]., a u njoj je potpisan serijski ubojica Jack Trbosjek. Pečatirana i primljena [[1. 11.|1. studenog]], razglednica spominje da su dvije žene ubijene jako blizu jedna drugoj „dvostruki događaj ovaj put.“ [[Elizabeth Stride]] i [[Catherine Eddowes]] ubijene su u rano jutro [[30. 9.|30. rujna]], a dio Eddowesina uha nađen je otkinut na sceni zločina. Otkinuto uho bilo je rezultat strašnih sakaćenja lica što ih je izvršio ubojica. Neki autori tvrde da je pismo poslano prije ubojstava, tumačeći tako da je pismo pravo, jer šaljivac ne bi imao tako dobar uvid u zločin. No, pismo je pečatirano više od 24 [[sat]]a poslije ubojstva, kad su [[novinar]]i i građani već znali puno detalja. Policijski službenici kasnije su rekli da su identificirali određenog [[novinar]]a kao autora razglednice i [[pismo "Dear Boss"|pisma „Dear Boss“]].
* '''[[Pismo "From Hell"|Pismo „From Hell“]]''' (sh. ''pismo „Iz pakla“'') ime je dano pismu što ga je [[1888]]. poslala osoba koja je tvrdila da je zloglasni [[ubistvo|ubojica]] Jack Trbosjek. Iako je za vrijeme ubojstava poslano mnogo pisama koja je navodno napisao Trbosjek, ovo se pismo smatra jednim od rijetkih autentičnih. Za razliku od ranijeg pisma „Dear Boss“ te razglednice „Saucy Jack“, kao i ostalih pisama koja policija smatra lažnima (isključujući Bossa i Jacka), pismo „From Hell“ nije potpisano [[pseudonim]]om „Jack Trbosjek.“ Datirano je [[15. 11.|15. studenog]] [[1888]]., a sljedećeg ga je dana primio [[George Lusk]], tadašnji predsjednik [[Whitechapelski odjel za sigurnost građana|Whitechapelskog odjela za sigurnost građana]]. Pismo je odasalano u malom paketu koji je, kao što su liječnici ustvrdili, sadržavao i polovicu ljudskog [[bubreg]]a sačuvanog u [[alkoholi|alkoholu]]. Ubojica je izvadio jedan [[bubreg]] [[Catherine Eddowes]]. Medicinska mišljenja bila su podjeljena oko pitanja je li bubreg doista pripadao C. Eddowes ili nije. Neki su službenici mislili da su bubreg nabavili studenti [[medicina|medicine]] i poslali ga poštom kao šalu.

Neki izvori govore kako je jedno pismo datirano [[17. 9.|17. rujna]] [[1888]]. prvo pismo u kojem je upotrijebljeno ime Jack Trbosjek. Mnogi stručnjaci misle da je to falsificirano pismo umetnuto u policijski dosje u [[20. vijek|20. stoljeću]], dugo nakon ubojstava. Stručnjaci govore kako pismo nema ni službeni policijski pečat s datumom primanja ni inicijale inspektora koji bi pismo pregledao da je ikad smatrano dokazom. Ono također nije spomenuto ni u jednom drugom policijskom dokumentu iz tog vremena.

Ispitivanja [[DNK]] koju su još uvijek u tijeku trebali bi dati određene rezultate. [https://web.archive.org/web/20070728091913/http://www.news.com.au/story/0,10117,19165774-13762,00.html]

== Istraga ==
[[Datoteka:George Lusk, President of the Whitechapel Vigilance Committee.jpg|thumb|200px|[[George Lusk]], predsjednik [[Whitechapelski odjel za sigurnost građana|Whitechapelsog odjela za sigurnost građana]].]]
Važno je primijetiti da su istražne tehnike i znanje uvelike napredovali od [[1888]]. Mnoge [[forenzika|forenzičke]] tehnike koje su danas opće poznate, nisu bile dostupne inspektorima iz viktorijanske ere. Vrijednost interpretiranja motiva serijskih ubojica, koncept kriminalističkog profiliranja, otisci prstiju i ostale metode forenzike koje su se u međuvremenu razvile, tada su bile ili slabo razvijene ili sasvim nepoznate. Policija je prepoznala seksualni motiv ili element u zločinima, no ovakvi zločini za njih su bili nepoznanica.

Istragu o whitechapelskim ubojstvima prvobitno je vodila Whitechapelska (H) divizija C.I.D., koju je vodio [[inspektor]] [[Edmund Reid]]. Nakon ubojstva Nicholsove, središnji ured [[Scotland Yard]]a poslao je inspektore [[Frederick Abberline|Fredericka Abberlinea]], Henrya Moorea i Waltera Andrewsa da pomognu u istrazi. Nakon ubojstva Eddowesove, koja je ubijena u Cityu, i cityjska policija pod vodstvom inspektora Jamesa McWilliama uključila se u istragu.

Dana [[20. 11.|20. studenog]] [[2006]]., britanski ''channel Five'' prikazao je sliku generiranu [[E-FIT]]-om koja je prikazivala sliku osobe za koju su autori tog dokumentarca mislili da je mogući izgled Jacka Trbosjeka.[http://news.bbc.co.uk/1/hi/uk/6164544.stm] Navedena je izjava bivšeg člana Metropolitanske policije, Johna Grievea:

{{izdvojeni citat|Ovo je najdalje što je netko došao do sad. To bi bilo dovoljno da policajci krenu kucati po vratima... Uhvatili bi ga.}}

Stručnjaci za slučaj, uključujući i autora [[Stewart P. Evans|Stewarta P. Evansa]], skeptični su po tom pitanju, naročito zbog činjenice da se skica lica radi prema saslušanjima živih svjedoka zločina, a inspektori koji su radili na slučaju rekli su da nitko nije dobro vidio ubojicu ili da ga je vidio samo jedan ili dva svjedoka, a sigurno ne navodnih „13 svjedoka.“[http://forum.casebook.org/showthread.php?t=3020]

''[[Whitechapelski odjel za sigurnost građana]]'' bila je skupina ljudi koji su patrolirali ulicama [[London]]a za vrijeme ubojstava [[1888]]. Odjel je Londonom patrolirao uglavnom noću u potrazi za ubojicom. [[1888]]. vodio ga je [[George Lusk]], a nakon njega dužnost je preuzeo [[Albert Bachert]].

== Mediji ==
[[Datoteka:Ripper cartoon punch.png|thumb|210px|Karikatura Johna Tenniela u časopisu ''[[Punch]]'' ([[22. 9.|22. rujna]] [[1888]].) koja kritizira navodnu nesposobnost policije.]]

Trbosjekova ubojstva označuju važnu prekretnicu u modernom britanskom životu. Iako nije bio prvi serijski ubojica, slučaj Jacka Trbosjeka prvi je koji je stvorio svjetsko medijsko ludilo. Reforme zakona o tiskanju [[1855]]. omogućile su tiskanje jeftinih novina s većom cirkulacijom. Te novine koje su poput gljiva nicale tijekom kasne viktorijanske ere, a među njima su bile brzocirkulirajuće novine s cijenom od tek oko pola penija, zajedno s popularnim časopisima kao što je ''[[Illustrated Police News]]'', učinile su Trbosjeka predmetom dotad neviđena publiciteta. Ovo je, uz činjenicu da nitko nikad nije osuđen za ubojstva, stvorilo magičnu legendu koja je zasjenila sve kasnije serijske ubojice.

Neki misle da se ubojičino ime stvorili novinari kako bi imali zanimljiviju priču i bolje prodavali novine. Od tada je to postala standardna praksa s primjerima kao što su [[Bostonski davitelj]], [[Gary Ridgway|Ubojica iz Zelene rijeke]], [[Sjekiraš iz New Orleansa]], [[Snajperist iz Beltwaya]] i [[Hillsideski davitelj]], i naravno derivativni britanski [[Peter Sutcliffe|Jorkširski rasparač]] gotovo 100 godina kasnije i neimenovani počinitelj ''"Golih ubojstava iz Temze"'', kojega su novine nazvale [[Jack Svlačitelj]].

Siromašne iz East Enda imućno društvo dugo je ignoriralo, no priroda ubojstava i žrtava neizbježno je skrenula pažnju na njihov način života. Ta pažnja omogućila je socijalnim reformatorima tog vremena da konačno privuku pozornost imućnih staleža na loše stanje siromašnih. Jedno pismo [[George Bernard Shaw|Georgea Bernarda Shawa]] ''Staru'' sarkastično je komentiralo ovu iznenadnu zabrinutost tiska:

{{izdvojeni citat|Dok smo mi socijaldemokrati trošili vrijeme na naobrazbu, agitaciju i organizaciju, jedan naovisan genij uzeo je stvari u svoje ruke, i samo time što je ubio i rasparao četiri žene, preobratio je dolične novine na neumjesnu vrst komunizma.|[[George Bernard Shaw]]|pismo časopisu ''Star''}}

== Osumnjičeni ==
{{glavni|Popis osoba koje su mogle biti Jack Trbosjek}}
Identitet Jacka Trbosjeka nikada nije utvrđen, ali se na temelju indicija i izvora različite vjerodostojnosti razvio niz špekulacija i hipoteza. Mnoge od njih su se pojavile desetljećima nakon ubojstava, odnosno navodile davno umrle osobe, tako da njihovi autori, neopterećeni mogućnošću pravnog odgovaranja za [[kleveta|klevetu]], slobodno optuživali osobe "bez ikakve potrebe za povijesnim dokazima".<ref>Evans and Rumbelow, p. 261</ref> Broj takvih hipoteza je s vremenom narastao na oko stotinjak osoba.<ref name=whiteway>Whiteway, Ken (2004). "A Guide to the Literature of Jack the Ripper", ''Canadian Law Library Review'', vol. 29 pp. 219–229</ref><ref>Eddleston, pp. 195–244</ref> Osumnjičenici se obično dijele u tri velike grupe:
* ličnosti navedene u službenim policijskim izvještajima (2000 osoba je ispitano, 300 je bilo pod istragom, a preko 80 privedeno); među njima su uglavnom kriminalci i osobe iz polusvijeta u East Endu, uključujući osobe koje su zatvorene i/li pogubljene zbog drugih zločina, odnosno smještene u duševne bolnice. Kao najpoznatija imena iz te grupe se navode učitelj [[Montague Druitt]] (1857 - 1888), židovski imigrant [[George Chapman (ubica)|George Chapman]] (1865 - 1903) pogubljen zbog trovanja supruge; židovski imigrant [[Aaron Kosminski]] (1865 - 1919) koji je završio u duševnoj bolnici zbog halucinacija; američki liječnik-šarlatan [[Francis Tumblety]] (1833 - 1903)
* ličnosti o kojima se špekuliralo u tadašnjoj londonskoj javnosti, tisku i među detektivima-amaterima; među njima je relativno veliki broj [[celebrity|poznatih ličnosti]], odnosno već tada zloglasnih ubojica; među tim imenima se ističu [[William Henry Bury]] (1859 - 1889), [[Thomas Neill Cream]] (1850 - 1892) i [[Frederick Bailey Deeming]] (1842 - 1892), sva trojica pogubljeni zbog ubojstava žena, kao i [[Robert d'Onston Stephenson]] (1841 - 1892), novinar koji se zanimao za, odnosno prakticirao crnu magiju
* ličnosti koje su kao sumnjivce navodili kasniji autori knjiga i članaka o Jacku Trbosjeku; u toj grupi su gotovo u pravilu pripadnici [[aristokracija|aristokracije]] ili [[establišment|establishmenta]] i slavne ličnosti; većina povjesničara takve špekulacije u pravilu odbacuje, iako se najčešće spominju u popularnoj kulturi; kao najpoznatija imena se navode:
** [[Lewis Carroll]], poznati pisac knjiga za djecu;
** [[Sir William Gull, 1. barun Brook Streeta]], osobni liječnik [[Viktorija I od Ujedinjenog Kraljevstva|kraljice Viktorije]];
** [[Walter Sickert]], ugledni njemačko-engleski slikar
** [[Princ Albert Victor, vojvoda od Clarencea i Avondalea]], unuk kraljice Viktorije
** [[James Kenneth Stephen]], tutor princa Alberta
** [[Francis Thompson]], književnik

== Jack Trbosjek u popularnoj kulturi ==
{{main|Jack Trbosjek u fikciji}}

[[Datoteka:Jack-the-Ripper-The-Nemesis-of-Neglect-Punch-London-Charivari-cartoon-poem-1888-09-29.jpg|270px|thumb|''[[Punch]]'', [[29. 9.|29. rujna]] [[1888]]. - [[John Tenniel]]: ''Neprijatelj nemara'']]

Jack Trbosjek, kao mračna i tajanstvena ličnost u zloglasnom slučaju koji u sebi objedinjava elemente nasilja i seksa, postao je jedna od najvećih ikona ne samo britanske, nego i svjetske popularne kulture, pojavljujući se kao lik, motiv ili inspiracija u brojnim djelima fikcije od kraja 1880-ih pa sve do današnjih dana.

Prvo djelo koje se koristi Jackom Trbosjekom kao jednim od motiva radnje je objavljeno već dok su trajala tzv. "kanonska umorstva", odnosno u listopadu 1888. godine. To je bio [[gotski roman]] ''The Curse of Mitre Square'', čiji je autor John Francis Brewer opisao ubojstvo Catherine Eddowes. Već sljedeće godine je književnica Margaret Harkness (pod psuedonimom John Law) objavila knjigu ''In Darkest London'' u kojoj je Jack Trbosjek opisan kao mesar koji se krije među židovskim imigrantima u Londonu. Najpoznatije književno djelo inspirirano Jackom Trbosjekom je ''The Lodger'', roman engleske književnice [[Marie Belloc Lowndes]], objavljen 1913. godine koji opisuje bračni par stanodavaca uvjeren da je njihov podstanar u stvari Jack Trbosjek; to je djelo ekranizirano čak pet puta, uključujući ''[[The Lodger: A Story of the London Fog]]'' iz 1927. godine, jedno od najpoznatijih ostvarenja u ranoj karijeri [[Alfred Hitchcock|Alfreda Hitchcocka]].

Jack Trbosjek je brzo postao inspiracija i autorima izvan engleskog govornog područja. Tako je već 1892. švedski književnik [[Adolf Paul]] objavio zbirku kratkih priča pod naslovom ''Uppskäraren'' ("Rasparač"). Godine 1904. je njemački književnik [[Frederick Wedekind]] objavio dramu ''[[Die Büchse der Pandora (drama)|Pandorina kutija]]'' u kojoj upravo Jack Trbosjek ubija nemoralnu protagonisticu Lulu. Ista je drama kasnije pretočena u operu, a 1929. godine i u [[Pandorina kutija (film)|istoimeni nijemi film]] [[G. W. Pabst]]a.

Jack Trbosjek je kasnijih godina postao popularan motiv autorima filmova i TV-serija. Dok su ranija ostvarenja ubojstvima pristupali u okvirima "čistog" kriminalističkog žanra, od 1960-ih nadalje je postao popularan trend miješanja sa žanrovima [[horor]]a i [[znanstvena fantastika|science fictiona]], pri čemu se Jack Trbosjek opisuje kao natprirodno ili vanzemaljsko biće, a za što kao primjer može poslužiti ''[[Wolf in the Fold]]'', epizoda [[star Trek: The Original Series|originalne serije ''Zvjezdanih staza'']]. Jack Trbosjek je postao zahvalan motiv i autorima [[eksploatacijski film|eksploatacijskih]] filmova poput ''[[Der Dirnenmörder von London]]'', njemačkog filma iz 1976. (u bivšoj Jugoslaviji distribuiranog kao ''Nož za prostitutke'') u kome je naslovni lik tumačio [[Klaus Kinski]]. Nešto ozbiljniji pristup, odnosno pokušaj da se ubojstva rasvijetle kroz medij [[dokudrama|dokumentarne drame]] predstavljala [[BBC]]-jeva TV-serija ''[[Jack the Ripper (TV serija 1973)|Jack the Ripper]]'' iz 1973.

Vjerojatno najutjecajnije od svih djela o Jacku Trbosjeku predstavljala je ''[[Jack the Ripper: The Final Solution]]'', knjiga [[Stephen Knight|Stephena Knighta]] iz 1976. godine koja iznosi hipotezu kako su ubojstva počinjena u okviru velike [[zavjera|zavjere]] u kojoj su sudjelovali [[masonstvo|masoni]] i britanska kraljevska porodica. Ona je poslužila kao temelj za ''[[Murder By Decree]]'', kanadski film iz 1978. godine koji Knightovu teoriju zavjere kombinira sa fiktivnim likom [[Sherlock Holmes|Sherlocka Holmesa]], kao i [[Jack the Ripper (TV serija 1988)|mini-seriju]] snimljenu 1988. povodom 100-te godišnjice ubojstava. Tri godine kasnije je na osnovu Knightovih navodi poznati strip-autor [[Alan Moore]] napravio znameniti grafički roman ''[[From Hell]]'' koji je 2001. adaptiran u [[From Hell (2001 film)|istoimeni holivudski film]]. Jack Trbosjek pojavljuje se i kao lik u [[Elseworlds]] stripu ''[[Batman: Gotham by Gaslight]]'', gdje se viktorijanska verzija [[Batman]]a suočava s njegovom serijom ubojstava; na kraju stripa otkrije se kako je psihčki neuravnoteženi [[James Gordon]] zapravo Jack Trbosjek.

Godine [[2006]]. ''BBC History'' i njegovi čitatelji proglasili su Jacka Trbosjeka [[Najgori Britanci u povijesti (BBC-eva anketa)|najgorim Britancem 19. stoljeća]].[http://news.bbc.co.uk/1/hi/uk/4663280.stm (BBC)]

Legenda o Trbosjeku i danas se koristi na East Endu, gdje posjetitelji mogu vidjeti mjesta ubojstava. ''The Ten Bells'', viktorijanski pub koji je bio često okupljalište Trbosjekovih žrtava, bio je jedno od glavnih odredišta takvih turističkih putovanja. Da bi povećali zaradu, tijekom [[1960-e|1960-ih]] vlasnici su ime puba promijenili u ''Jack Trbosjek'', no zbog protesta ponovno su mu vratili staro ime. Vjerna kopija te zgrade, izgrađena u [[Prag]]u, koristila se na snimanju filma ''[[From Hell (2001)|Iz pakla]]''.

Danas postoji više od 150 književnih djela koja se bave Jackom Trbosjekom kao stvarnim događajem, što ga svrstava među stvarne zločine o kojima se najviše pisalo u povijesti. ''Kompletna povijest Jacka Trbosjeka'' Philipa Sugdena danas se smatra najvjernijim vodičem kroz slučaj. [http://www.casebook.org/ripper_media/book_reviews/non-fiction/jtrcomp.html] Od ranih [[1990-e|1990-ih]] postoji 6 časopisa o Trbojseku koji su se pojavili na tržištu: ''Ripperana'' (od [[1992]].), ''Ripperologist'' (od [[1994]]., elektornički format samo od [[2005]].), ''Whitechapel Journal'' ([[1997]]. - [[2000]].), ''Ripper Notes'' (od [[1999]].'), ''Ripperoo'' ([[2000]]. - [[2003]].) i ''The Whitechapel Society Journal'' (od [[2005]].).[http://www.casebook.org/ripper_media/book_reviews/periodicals/]

Godine [[2009]]., tvrtka [[Frogwares]] je izdala računalnu igru ''[[Sherlock Holmes versus Jack the Ripper]]'', kao 5. igru iz [[Sherlock Holmes (serija igara)|serije igara]] o slavnom detektivu [[Sherlock Holmes|Sherlocku Holmesu]]. U ulozi Sherlocka Holmesa, ili nešto rjeđe [[Dr. John H. Watson|Dr. Watsona]], igrač mora, rješavajući razne zadatke, zagonetke, kombinirajući činjenice, proučavajući mjesta zločina i donoseći zaključke na temelju činjenica ([[dedukcija]]), otkrili tko je neslavni Jack Trbosjek.

Jack Trbosjek pojavljuje se i kao tema prve sezone popularne kriminalističke serije ''[[Whitechapel (serija)|Whitechapel]]'', u kojoj nepoznati ubojica vjerno rekonstruira ubojstva prostitutki u Whitechapelu. Trbosjekova ubojsva također daju pozadinu i kostimiranoj kriminalističkoj seriji ''[[Ripper Street]]'' ("Trbosjekova ulica") čiji je glavni junak [[Edmund Reid]].

Britanski pjevač [[Morrissey]] ima pjesmu naslovljenu "[[Jack the Ripper (Morrissey)|Jack the Ripper]]", koja je objavljena u sklopu live albuma ''[[Beethoven Was Deaf]]'' iz [[1993.]] godine.

== Izvori ==
{{izvori}}

== Literatura ==
* ''The Complete History of Jack the Ripper (Kompletna povijest Jacka Trbojskea)'' by Philip Sugden, {{ISBN|0-7867-0276-1}}
* ''The Ultimate Jack the Ripper Sourcebook '' by Stewart Evans and Keith Skinner, {{ISBN|0-7867-0768-2}}
* ''Jack the Ripper: The Facts (Jack Trbosjek: Činjenice)'' by Paul Begg, {{ISBN|1-86105-687-7}}
* ''The Cases That Haunt Us (Slučajevi koji nas uhode)'' by John Douglas and Mark Olshaker, {{ISBN|0-671-01706-3}}
* Eddleston, John J. (2002). ''Jack the Ripper: An Encyclopedia''. London: Metro Books. {{ISBN|1-84358-046-2}}
* Rumbelow, Donald (2004). ''The Complete Jack the Ripper. Fully Revised and Updated''. Penguin Books. {{ISBN|978-0-14-017395-6}}

== Eksterni linkovi ==
{{Commonscat|Jack the Ripper}}
* [http://www.jutarnji.hr/clanak/art-2006,7,14,jack_trbosjek,35876.jl Napokon otkriven Jack Trbosjek ? (14.VII.2006.)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20070927041011/http://www.jutarnji.hr/clanak/art-2006,7,14,jack_trbosjek,35876.jl |date=2007-09-27 }}
* [http://www.casebook.org/index.html Casebook: Jack the Ripper] sadrži široku zbirku tadašnjih novinskih izvješća o ubojstvima kao i članke suvremenih autora.
* [http://webarchive.nationalarchives.gov.uk/20060711093022/http://www.met.police.uk/history/ripper.htm The Metropolitan Police history of Jack the Ripper] bavi se istragom o ubojstvima.
* [http://www.nationalarchives.gov.uk/museum/item.asp?item_id=39 The National Archives - Jack the Ripper] sadrži slike i transkripte pisama pripisivanih Jacku Trbosjeku.
* [http://www.whitechapelsociety.com/ Whitechapel Society 1888] udruga posvećena slučaju Jacka Trbosjeka, koja se dvaput mjesečno sastaje u Londonu i izdaje svoj bilten.

{{Jack Trbosjek}}
{{Whitechapel}}
{{Normativna kontrola}}
{{Izabran}}

[[Kategorija:Jack Trbosjek| ]]
[[Kategorija:Britanski kriminalci]]
[[Kategorija:Serijski ubice]]
[[Kategorija:Historija Londona]]
[[Kategorija:Biografije, London]]