Izvorni kod stranice Ishrana u staroj Grčkoj

{{TOCright}}
[[Slika:The life of the Greeks and Romans (1875) (14768396952).jpg|300px|thumb|left|Prikaz gozbe u staroj Grčkoj]]
'''Ishranu u [[Stara Grčka|staroj Grčkoj]]''' za većinu je ljudi karakterizirala štedljivost, što je odražavalo teškoću [[Poljoprivreda|rada na zemlji]], ali bila je poznata velika raznolikost namirnica, a bogati su Grci priređivali slavlja sa složenim jelima i gozbama.<ref name=Athenaeus.UofChicago>[http://penelope.uchicago.edu/Thayer/E/Roman/Texts/Athenaeus/4A*.html [[Atenej]], ''[[Gozba sofista]]'', (129c)]</ref>

Ljudska se ishrana je temeljila na "mediteranskoj trijadi" [[žitarica]], [[maslina]] i [[Grožđe|grožđa]],<ref>Ovaj je izraz prvi put upotrijebio sir [[Colin Renfrew]], ''The Emergence of Civilisation: The Cyclades and the Aegean in The Third Millennium BC'', 1972, str. 280.</ref> koja je imala brojne namjene i veliku komercijalnu vrijednost. No, druge su namirnice također bile važne, ako ne i važnije, za prosječnu prehranu: ponajviše [[mahunarke]]. Istraživanja sugeriraju da poljoprivredni sustav drevne Grčke ne bi mogao uspjeti bez uzgoja mahunarki.<ref name="ascsa.edu.gr">https://www.ascsa.edu.gr/uploads/media/hesperia/148493.pdf</ref>

Suvremeno znanje o starogrčkom kulinarstvu i prehrambenim navikama temelji se na [[Starogrčka književnost|tekstualnim]], [[Arheologija|arheološkim]] i [[Starogrčka umjetnost|umjetničkim]] izvorima.

==Obroci==
[[Slika:Terracotta table Louvre Ly1607.jpg|thumb|Model od terakote koji predstavlja [[tronožac]] u obliku lavljih šapa, 2. ili 1. vijek pr. n.e., iz [[Mirina (Eolide)|Mirine]], [[Louvre]]]]

===Kod kuće===
Grci su obično konzumirali tri do četiri obroka dnevno.

====Doručak====
[[Doručak]] ({{lang|el|ἀκρατισμός}} ''akratismós'') sastojao se od [[Ječam|ječmenog]] [[kruh]]a umočenog u [[vino]] ({{lang|el|ἄκρατος}} ''ákratos''), ponekad dopunjenog [[smokva]]ma ili maslinama.<ref>Flacelière, p.205.</ref> Jeli su i [[palačinke]] zvane {{lang|el|τηγανίτης}}  (''tēganítēs''), {{lang|el|ταγηνίτης }} (''tagēnítēs'')<ref>[http://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Perseus%3Atext%3A1999.04.0057%3Aentry%3Dtaghni%2Fths ταγηνίτης], Henry George Liddell, Robert Scott, ''A Greek-English Lexicon'', on Perseus</ref> ili {{lang|el|ταγηνίας}} (''tagēnías''),<ref>[http://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Perseus%3Atext%3A1999.04.0057%3Aentry%3Dtaghni%2Fas {{lang|el|ταγηνίας}}], Henry George Liddell, Robert Scott, ''A Greek-English Lexicon'', on Perseus</ref> što su sve riječi koje potječu od {{lang|el|τάγηνον}} (''tágēnon''), "tava". Najraniji potvrđeni spomeni tagenija nalaze se u djelima komičkih pjesnika [[Kratin]]a<ref>Kratin, [https://archive.org/stream/comicorumatticor01kockuoft#page/52/mode/1up 125], ''Comicorum Atticorum Fragmenta''.</ref> i [[Magnet (komediograf)|Magneta]],<ref>Magnet, 1.</ref> koji su živjeli u 5. stoljeću prije n.e.

Tagenite su rađene od [[Pšenično brašno|pšeničnog brašna]], [[Maslinovo ulje|maslinovog ulja]], [[med]]a i [[sir]]a, a posluživali su se za doručak.<ref>Eugenia Salza Prina Ricotti, [https://books.google.com/books?id=iJWhUOazBvsC&pg=PA111&dq=tagenites&hl=en&ei=TVnoTpOCGIn2sgael4jBBw&sa=X&oi=book_result&ct=result&redir_esc=y#v=onepage&q=tagenites&f=false ''Meals and recipes from ancient Greece''], J. Paul Getty Museum, 2007, p.111</ref><ref>Andrew Dalby, ''Siren feasts: a history of food and gastronomy in Greece'', Routledge, 1996, p.91</ref><ref>Gene A. Spiller, [https://books.google.com/books?id=3Y9PAltb6B0C&pg=PA34&dq=teganites++pancake&hl=de&ei=Z2XoTuKtMYvJswbZt-SvBw&sa=X&oi=book_result&ct=result&resnum=2&ved=0CDkQ6AEwAQ#v=onepage&q=teganites%20%20pancake&f=false ''The Mediterranean diets in health and disease''], AVI/Van Nostrand Reinhold, 1991, p.34</ref> Druga vrsta palačinke bila je {{lang|el|σταιτίτης}} (''staititēs''), od {{lang|el|σταίτινος}} (''staitinos''),  tj. "od brašna ili tijesta od [[Pravi pir|pira]]", što je riječ izvedena iz {{lang|el|σταῖς}} (''stais''), "brašno od pira".<ref>[http://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Perseus%3Atext%3A1999.04.0057%3Aentry%3Dstai%3Ds {{lang|el|σταῖς}}], Henry George Liddell, Robert Scott, ''A Greek-English Lexicon'', on Perseus</ref> [[Atenej]] u svojoj ''[[Gozba sofista|Gozbi sofista]]'' spominje ''staititas'' preliven medom, [[sezam]]om i sirom.<ref>Atenej, [http://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Ath.+646b&fromdoc=Perseus%3Atext%3A2008.01.0405 The Deipnosophists, 646b], on Perseus.</ref><ref>{{cite book|first=Andrew |last=Dalby|url=https://books.google.com/books?id=FtIXAe2qYDgC&q=tagenites+staitites+pancake&pg=PA71|title=Food in the ancient world from A to Z|publisher=Routledge|year= 2003|page=71|isbn=9780415232593}}</ref><ref>Athenaeus and S. Douglas Olson, ''The Learned Banqueters, Volume VII: Books 13.594b-14'', Loeb Classical Library, 2011, pp.277–278.</ref>

====Ručak====
Lagani ručak ({{lang|el|ἄριστον}} ''áriston'')<ref>U vrijeme [[Homer]]a i ranih [[Grčka tragedija|tragediografa]] taj je izraz označavao prvi obrok u danu, koji nije nužno bio skroman: u ''[[Ilijada|Ilijadi]]'' XXIV, 124 [[Ahilej]]evi pratioci kolju ovcu za doručak.</ref> uzimao se oko podneva ili rano popodne.<ref name="Fl206">Flacelière, p.206.</ref>

====Večera====
Večera ({{lang|el|δεῖπνον}} ''deīpnon''), najvažniji obrok tijekom dana, uglavnom se uzimala u smurak.<ref name="Fl206" /> Dodatni lagani obrok ({{lang|el|ἑσπέρισμα}} ''hespérisma'') ponekad se uzimao kasno popodne.<ref name="Fl206" /> {{lang|el|Ἀριστόδειπνον}} / ''aristódeipnon'', doslovno "ručak-večera", služio se u kasnim poslijepodnevnim satima umjesto večere.<ref>Alexis fgt.214 Kock = Athenaeus 47e.</ref>

====Objedni običaji====
Muškarci i [[Žene u staroj Grčkoj|žene]] jeli su odvojeno.<ref>Dalby, p.5.</ref> Kad je kuća bila premala, prvo bi jeli muškarci, a potom žene.<ref>Dalby, p.15.</ref> [[Ropstvo u staroj Grčkoj|Robovi]] su posluživali kod objeda. [[Aristotel]] primjećuje da bi "siromašni, koji nemaju robove, tražili od svojih žena ili djece da poslužuju hranu". Očito je bilo poštovanje prema ocu kao hranitelju obitelj.<ref>Aristotel, ''[[Politika (Aristotel)|Politika]]'' 1323a4.</ref>

Drevni grčki običaj da se u grobnice djece postavljaju minijature namještaja napravljene od [[Terakota|terakote]] daje nam dobru ideju o stilu i dizajnu objednog pokućstva. Grci su obično jeli sjedeći na stolicama; klupe su korištene za gozbe.<ref>Dalby, pp.13–14.</ref> Stolovi, visoki za uobičajene obroke i niski za gozbe, u početku su bili pravokutnog oblika. Do 4. stoljeća prije n.e. uobičajeni je stol bio okrugao, često s nogama u obliku životinja (na primjer, u obliku lavljih šapa). Vekne ravnog kruha mogle su se koristiti kao tanjuri, ali zdjele od terakote bile su češće.<ref name="Fl209">Flacelière, p.209.</ref>

Jela su s vremenom postala profinjenija, a do [[Rimska Grčka|rimskog razdoblja]] ploče su se ponekad izrađivale od plemenitih metala ili stakla. Pribor za jelo nije se često koristio za stolom. Upotreba [[Vilica (pribor)|vilice]] nije bila poznata; ljudi su jeli prstima.<ref name="Sp132">Sparkes, p.132.</ref> [[Nož]]evi su korišteni za rezanje mesa.<ref name="Fl209" /> [[Žlica|Žlice]] su se koristile za juhe i čorbe.<ref name="Fl209" /> Komadi kruha ({{lang|el|ἀπομαγδαλία}} ''apomagdalía'') mogli su se koristiti umjesto žlice za kupljenje hrane<ref name="Sp132" /> ili kao salvete za brisanje prstiju.<ref>[[Aristofan]],''[[Vitezovi (Aristofan)|Vitezovi]]'', 413–416; [[Julije Poluk]], VI, 93.</ref>

===Zajednički objedi===
[[Slika:Cottabos player Louvre CA1585.jpg|thumb|right|Sudionik gozne koji koji svira [[kotab]], razigrana subverzija [[Libacija|libacije]], oko 510. pr. n.e, [[Louvre]]]]

Kao i kod modernih zabava, domaćin je mogao jednostavno pozvati prijatelje ili obitelj; ali još su dva oblika društvenog objedovanja dobro dokumentirana u staroj Grčkoj: zabava priređena za muškarce (''symposium'') i obavezan zajednički građanski objed (''syssitia'').

====Simpozij====
[[Simpozij (stara Grčka)|Simpozij]] ({{lang|el|συμπόσιον}} ''sympósion''), što se tradicionalno prevodi kao "gozba", ali doslovno znači "okupljanje da se pije",<ref name="Fl212">Flacelière, p.212.</ref> bio je jedna od omiljenih zabava za grčke muškarce. Sastojao se od dva dijela: prvi na kome se jelo, uglavnom prilično jednostavno, i drugi na kome se pilo.<ref name="Fl212" />

Međutim, vino se konzumiralo s hranom, a pića su popratili grickalicama ({{lang|el|τραγήματα}} ''tragēmata'') poput [[kesten]]a, [[grah]]a, prepečene pšenice ili kolača od meda, što je sve služilo tome da apsorbira alkohol i produži uživanje u piću.<ref name="Fl213">Flacelière, p.213.</ref>

Drugi dio simpozija započinjao je [[Libacija|libacijom]], obično u čast boga [[Dioniz]]a,<ref name="Fl215">Flacelière, p.215.</ref> nakon čega su uslijedili razgovori ili stolne igre, poput [[kotab]]a. Gosti bi se naslonili na kauče ({{lang|el|κλίναι}} ''klínai''); na niskim stolovima nalazile su se ploče za hranu ili igru. Plesači, akrobati i glazbenici zabavljali bi bogate sudionike gozbe. [[Ždrijeb (izbori)|Ždrijebom]] bi se izabrao "kralj gozbe", čiji je zadatak bio usmjeravati robove u kojem omjeru miješati vino s vodom.<ref name="Fl215" />

S iznimkom [[hetera]], gozba je bila strogo rezervirana za muškarce. Bio je to bitan element grčkog društvenog života. Velike gozbe mogli su si priuštiti samo bogati; u većini grčkih domova vjerske gozbe ili obiteljski događaji bili su povod za skromnije domjenke.

Goza je postala okvir određenog [[Književni žanr|žanra]] u [[Starogrčka književnost|grčkoj književnosti]], kojemu pripadaju, na primjer, [[Platon]]ova ''[[Gozba (Platon)|Gozba]]'', [[Ksenofont]]ovo istoimeno djelo, ''Razgovori za stolom'' u [[Plutarh]]ovim ''[[Moralia|Običajima]]'' i [[Atenej]]eva ''[[Gozba sofista]]''.

====Sisitije====
[[Sisitija]] ({{lang|el|τὰ συσσίτια}} ''tà syssítia'') predstavlja obvezni obrok koji su dijelile društvene ili vjerske skupine za muškarce i mlade, posebno na [[Kreta|Kreti]] i u [[Sparta|Sparti]]. Nazivali su ih i ''[[hetairia]]'',  ''pheiditia'' ili ''andreia'' (doslovno "muški"). Sisitije su služile i kao vrsta aristokratskog kluba i kao vojna [[menza]]. Poput simpozija, sisitija je bila rezervirana samo za muškarace - iako su pronađene neke reference koje ukazuju na postojanje i potpuno ženskih sisitija. Za razliku od simpozija, ovi su obroci bili obilježeni jednostavnošću i umjerenošću.

==Vrste namirnica i jela==
{{izdvojeni citat|Najprije ona stô crnònogī postavi prèd njih krasan izglađen l’jepo, a nà stō košaru metne mjedenu, ù njoj je lùka donèsla, mèze uz vino, ì meda žućkastoga i svetoga ječmenog zrnja, prekrasni postavi kondir, što òd kućē bješe ga starac donio; čavliće zlatne po sèbi je imao kondir, uha je četiri imo, okò svakōg po dva golúpka kljùvahu zlatna, a dvìje odòzgō bìjāhu nòge.|[[Homer]]|''[[Ilijada]]'', XI, 629-635<ref>Homerova ''Ilijada'', prev. [[Tomo Maretić]], Matica Hrvatska, Zagreb, 1961.</ref>}}

===Žitarice===
====Kruh i kolači====
[[Slika:NAMA Figurine pétrissante 1.jpg|thumb|Žena koja mijesi [[kruh]], oko 500–475. g. prije n.e., [[Nacionalni arheološki muzej Atene]]]]

Žitarice su činile osnovnu prehranu. Dvije glavne žitarice bile su [[pšenica]] ({{lang|el|σῖτος}} ''sītos'') i [[ječam]] ({{lang|el|κριθή}} ''krithē'').<ref>Dalby, pp.90–91.</ref>

[[Plinije Stariji]] napisao je da su komercijalne [[Pekara|pekare]] otvorene u [[Stari Rim|Rimu]] tijekom [[Makedonski ratovi|makedonskih ratova]] oko 170. g. prije. n.e. [[Platon]] je prednost davao tijestu napravljenom kod kuće u odnosu na kupovno, a u ''[[Gorgija (Platon)|Gorgiji]]'' opisuje pekara Teariona kao novitet u [[Atena (polis)|Ateni]], budući da prodaje robu koja se može spraviti kod kuće.<ref name=wilkins/>

U drevnoj Grčkoj kruh se posluživao uz prilog koji je poznat kao ''[[opson]]'' ({{lang|el|ὄψον}}), što se može prevesti kao "prismok", "slastica" ili "začin"; ovo je bio generički pojam koji se odnosio na sve što se jelo uz kruh kao osnovnu hranu, posebno na meso ili ribu, voće ili povrće.<ref>s.v. {{lang|el|ὄψον}} u: Gorski, O. i Majnarić, N., ''Grčko-hrvatski ili srpski rječnik'', 4. izd., Školska knjiga, Zagreb, 1989, str. 306.</ref>

[[Kolač]]i su se konzumirali u vjerskim i svjetovnim prilikama. [[Filoksen sa Kitere]] detaljno opisuje neke kolače koji su se jeli u sklopu složene večere koristeći tradicionalni [[Ditiramb|ditirampski]] stil koji se upotrebljavao u sveti [[Dionizije|dionizijskim]] himnama: "pomiješano s šafranom, prepečen, s malo pšeničnog zoba, slanutka, čička, sezama, uistinu medeni zalogaj svega, s rubom od meda".

[[Atenej]] kaže da se ''charisios'' jeo na "cjelonoćnom festivalu", ali John Wilkins primjećuje da je razlika između svetog i svjetovnog u antici mogla biti zamućena.<ref name=wilkins>{{cite book |last1=Wilkins |first1=John M. |title=Food in the Ancient World |url=https://archive.org/details/foodancientworld00wilk |url-access=limited |date=2006 |publisher=Blackwell |page=[https://archive.org/details/foodancientworld00wilk/page/n144 128]}}</ref>

====Pšenica====
Zrna pšenice omekšavana su namakanjem, a zatim bi se umiješala u [[Kaša|kašu]] ili bi se samljela u [[brašno]] ({{lang|el|ἀλείατα}} ''aleíata''), koje je gnječeno i oblikovano u vekne kruha ({{lang|el|ἄρτος}} ''ártos'') ili u somune, bilo obično bilo pomiješano sa sirom ili medom.<ref name="Mi62">Migeotte, p.62.</ref> Znalo se za [[kvašenje tijesta]]; Grci su kasnije koristili [[alkalije]] ({{lang|el|νίτρον}} ''nítron'') i [[vinski kvasac]] kao sredstva za dizanje tijesta.<ref>[[Galen]], ''O karakteristikama hrane'', I, 10; Dalby p.91: "Mnogo je bilo beskvasnog kruha, ali dignuti kruh je bio dobro poznat; prašak za pecivo, nitron i vinski kvasac kasnije su korišteni kao sredstva za podizanje tijesta".</ref> Kruh od tijesta pekao se kod kuće u glinenoj peći ({{lang|el|ἰπνός}} ''ipnós'') postavljenoj na stalke.<ref>Sparkes, p.127.</ref>

[[Krušna pšenica]], koja se teško uzgaja u mediteranskoj klimi, kao i bijeli kruh koji se od nje pravi, bili su povezani s višim slojevima drevnog Mediterana, dok su siromasi jeli krupni smeđi kruh od [[oljuštene pšenice]] ([[emer]]a) i [[Ječam|ječma]].<ref>Flint-Hamilton, p.371</ref>

Jednostavniji način pečenja uključivao je postavljanje upaljenog ugljena na pod i prekrivanje hrpe poklopcem u obliku kupole ({{lang|el|πνιγεύς}} ''pnigeús''); kad je bilo dovoljno vruće, ugljen se pomeo a stranu, a na topli pod položili bi pogače od tijesta. Poklopac je zatim vraćen na svoje mjesto, a ugljen je skupljen sa strane poklopca.<ref>Sparkes, p.128.</ref> Ova se metoda još uvijek tradicionalno koristi na Balkanu, gdje se naziva [[peka]] (Hrvatska) ili [[sač]] (Srbija).

Kamena peć pojavila se tek u rimsko doba. [[Solon]], [[Atena (polis)|atenski]] zakonodavac iz 6. stoljeća prije n.e., propisao je da dizani kruh bude rezerviran za blagdane.<ref>Flacelière, p.207.</ref> Krajem 5. stoljeća prije n.e., kvašeni kruh prodavao se na tržnici, iako je bio skup.<ref>[[Aristofan]], ''[[Žabe (Aristofan)|Žabe]]'', 858 i ''[[Ose (Aristofan)|Ose]]'', 238.</ref>

====Ječam====
Ječam je bilo lakše proizvesti, ali teže od njega napraviti kruh. Od ječma se dobijao hranjiv, ali vrlo težak kruh.<ref>Dalby, p.91.</ref> Zbog toga se često pekkao prije mljevenja, pa je davao krupno brašno ({{lang|el|ἄλφιτα}} ''álphita''), koje se koristilo za izradu {{lang|el|μᾶζα}} ''maza'', osnovnog grčkog jela. Poznati su mnogi recepti za mazu; to se jelo moglo poslužiti kuhano ili sirovo, kao juha, ilisu se od njega mogle napraviti okruglice ili somuni.<ref name="Mi62" /> Poput pšeničnog kruha, mogao se pomiještati sa sirom ili s medom.

U ''[[Mir (Aristofan)|Miru]]'' miru [[Aristofan]] koristi izraz {{lang|el|ἐσθίειν κριθὰς μόνας}}, doslovno "jesti samo ječam", sa značenjem ekvivalentnim današnjem "biti na kruhu i vodi".<ref>[[Aristofan]], ''[[Mir (Aristofan)|Mir]]'', 449.</ref>

====Proso====
Proso je raslo kao [[samoniklo bilje]] u Grčkoj već 3000. g. prije n.e., a veliki spremnici za čuvanje prosa sačuvani su iz [[kasno brončano doba|kasnog brončanog doba]] u [[Makedonija (antika)|Makedoniji]] i sjevernoj Grčkoj.<ref>{{cite journal |last1=Nesbitt |first1=Mark |last2=Summers |first2=Geoffrey |date=January 1988 |title=Some Recent Discoveries of Millet (Panicum miliaceum L. and Setaria italica (L.) P. Beauv.) at Excavations in Turkey and Iran |url=https://www.researchgate.net/figure/Records-of-millet-from-the-Ancient-Near-East-and-Greece_tbl1_234002850 |journal=Anatolian Studies |volume= 38|issue=38 |pages=85–97 |doi=10.2307/3642844 |access-date=25 February 2019 |jstor=3642844 }}</ref> Hesiod opisuje kako "bodljike rastu oko prosa, koje ljudi siju ljeti".<ref name="Hesiod2013">{{cite book|author=Hesiod|title=Hesiod, the Poems and Fragments, Done Into English Prose|url=https://books.google.com/books?id=V9uungEACAAJ|date=September 2013|publisher=Theclassics Us|pages=fragments S396–423|isbn=978-1-230-26344-1}}</ref><ref name="libertyfund.org"/>

[[Teofrast]] spisu ''Ispitivanje biljaka'' iz 3. stoljeća prije n.e. spominje proso zajedno s pšenicom.<ref name="London W. Heinemann">{{cite book|url=http://archive.org/details/enquiryintoplant01theouoft|title=Enquiry into plants and minor works on odours and weather signs, with an English translation by Sir Arthur Hort, bart|last1=Theophrastus|first2=Arthur|last2=Hort|date=26 February 2019|publisher=London W. Heinemann|via=Internet Archive}}</ref>

====Emer====
Crni kruh bilo je lakše i jeftinije napraviti od [[emer]]a (dvozrnaste pšenice) i bio je povezan s nižim društvenim slojevima.<ref name="ascsa.edu.gr"/>

===Mahunarke===
[[Mahunarke]] su bile važne u ishrani drevnih Grka, a ubirale su se na mediteranskom području od pretpovijesti, pri čemu je najstarija i najčešća bila [[Leća (biljka)|leća]], koja je pronađena na arheološkim nalazištima u Grčkoj koja datiraju iz razdoblja [[Gornji paleolit|gornjeg paleolitika]]. Kao jedna od prvih pripitomljenih kultura koja je uvedena u Grčku, leća se često nalazi na arheološkim nalazištima u ovoj oblasti iz gornjeg paleolitika.{{sfn|Flint-Hamilton|1999|loc=str. 375}}

Leća i [[slanutak]] najčešće su spominjane mahunarke u [[Starogrčka književnost|antičkoj književnosti]].<ref name=Hesperia.68.3>{{cite journal|last1=Flint-Hamilton |first1=Kimberly B.|date=1999 |title=Legumes in Ancient Greece and Rome: Food, Medicine, or Poison? |journal=Hesperia |volume=68 |issue=3 |pages=371–385|doi=10.2307/148493 |jstor=148493}}</ref>

*[[Vicia ervilia|Gorki grašak]]<ref name="ascsa.edu.gr"/> bio je prisutan u Grčkoj od najmanje 8000. godine prije n.e., a povremeno se jeo i u [[klasično doba]], iako većina antičkih autora koji se bave tom temom kaže da se ova biljka uzgajala kao hrana za životinje i da je bila neugodnog okusa. Nekoliko klasičnih autora sugerira da je se ova biljka mogla koristiti i u [[Ljekovite biljke|medicinske svrhe]].<ref name=Hesperia.68.3/>
*Crni grah spominje se u [[Homer]] ovoj ''[[Ilijada|Ilijadi]]'' kao [[metafora]].<ref name="Homer.Butler1898">{{cite book|author1=Homer|last2=Butler (Transl.)|first2=Samuel |title=The Iliad of Homer: Rendered Into English Prose for the Use of Those who Cannot Read the Original|url=https://books.google.com/books?id=C9kpAAAAYAAJ|year=1898|publisher=Longman's, Green|location=London|pages=217 (line 589)}}</ref> [[Tomo Maretić]] prevodi taj izraz "bob crnokožac".<ref>[[Homer]], ''[[Ilijada]]'', prev. [[Tomo Maretić]], Matica Hrvatska, Zagreb, 1961, XIII, 588 (str. 266).</ref>
*[[Bob (biljka)|Bob]]<ref name="ascsa.edu.gr"/> rijetko se nalazi na arheološkim lokalitetima, ali se često spominje u antičkoj književnosti. Jeo se i u sklopu glavnog jela i kao [[desert]] (pomiješan sa [[smokva]]ma). Osim što ga opisuju kao hranu, klasični autori bobu pripisuju razne ljekovite osobine.<ref name=Hesperia.68.3/>
*[[Slanutak]]<ref name="London W. Heinemann"/> u antičkoj se književnosti spominje gotovo jednako često kao i leća (među ostalima, kod [[Aristofan]]a i [[Teofrast]]a), ali se rijetko nalazi na arheološkim lokalitetima u Grčkoj. Kako se nalazi na pretpovijesnim nalazištima na [[Bliski Istok|Bliskom Istoku]] i u [[Indija|Indiji]], vjerojatno je njegova upotreba predstavljala kasni dodatak starogrčkoj prehrani.<ref name=Hesperia.68.3/>
*[[Lathyrus sativus|Jari grah]]<ref name="ascsa.edu.gr"/> uzgajao se, kao i gorki grašak, u drevnoj Grčkoj uglavnom kao stočna hrana, no u doba gladi povremeno su ga jeli i ljudi.<ref name=Hesperia.68.3/>
*[[Leća (biljka)|Leća]]<ref name="London W. Heinemann"/> spominje se kod [[Teofrast]]a kao "najplodnija od mahunarki".<ref name="archive.org">{{cite book|url=http://archive.org/details/enquiryintoplant02theouoft|title=Enquiry into plants and minor works on odours and weather signs, with an English translation by Sir Arthur Hort, bart|last1=Theophrastus|first2=Arthur|last2=Hort|date=26 February 2019|publisher=London W. Heinemann|via=Internet Archive}}</ref>
*[[Lupina]]<ref name="London W. Heinemann"/> ili [[vučika]]<ref>[http://hjp.znanje.hr/index.php?show=search_by_id&id=f15mWhB%2B&keyword=vu%C4%8Dika Hrvatski jezični portal, s.v. "vučika".]</ref> vrsta je boba iz porodice [[Leptirnjače|leptirnjača]] koji je bio je prisutan u mediteranskom području od pretpovijesti i uzgajan je u [[Stari Egipat|Egiptu]] bar od 2000. g. prije n.e. U klasično doba Grci su ovu biljku koristili i za svoju ishranu i kao stočnu hranu.<ref name="Wright2012">{{cite book|author=Clifford A. Wright|title=Mediterranean Vegetables: A Cook's Compendium of all the Vegetables from The World's Healthiest Cuisine, with More than 200 Re|url=https://books.google.com/books?id=QwFjDAAAQBAJ&pg=PT414|date=3 April 2012|publisher=Harvard Common Press|isbn=978-1-55832-591-3|pages=414}}</ref>
*[[Grašak|Vrtni grašak]]<ref name="ascsa.edu.gr"/><ref name="libertyfund.org">{{cite web|url=https://oll.libertyfund.org/titles/hesiod-the-poems-and-fragments|title=The Poems and Fragments - Online Library of Liberty|website=oll.libertyfund.org}}</ref> često se nalazi na nekim od najstarijih arheoloških lokaliteta u Grčkoj, ali rijetko se spominje u antičkoj književnosti. Međutim, [[Heziod]] i [[Teofrast]] spominju ga kao hranu koju su jeli Grci.<ref name=Hesperia.68.3/>

===Voće i povrće===
U drevnoj Grčkoj voće i povrće bilo je značajan dio prehrane, jer su stari Grci konzumirali mnogo manje mesa nego u tipičnoj prehrani modernih društava.{{sfn|Flint-Hamilton|1999|loc=str. 374}} Mahunarke su bile važne za [[usjev]]e, jer je njihova sposobnost obnove iscrpljenog tla bila poznata barem u vrijeme [[Ksenofont]]a.{{sfn|Flint-Hamilton|1999|loc=str. 373}}

[[Heziod]] (8-7. stoljeće prije n.e.) opisuje mnoge usjeve koje su jeli stari Grci, među kojima su [[artičoke]]<ref name="libertyfund.org"/> i [[grašak]].<ref name="libertyfund.org"/>

[[Povrće]] se jelo u [[Juha|juhi]], kuhano ili pasirano ({{lang|el|ἔτνος}} ''etnos''), začinjeno maslinovim uljem, [[Ocat|octom]], začinskim biljem ili garonom ({{lang|el|γάρον}} ''[[gáron]]''), tj. ribljim umakom nalik na vijetnamski ''[[Riblji umak|nước mắm]]''. U [[Aristofan]]ovim [[Grčka komedija|komedijama]] [[Heraklo]] je prikazan kao proždrljivac koji voli pasirani grah.<ref>[[Aristofan]], ''[[Žabe (Aristofan)|Žabe]]'', 62–63.</ref> Siromašne su obitelji jele hrastove [[žir]]eve ({{lang|el|βάλανοι}} ''balanoi'').<ref>Dalby, p.89.</ref> Sirove ili konzervirane [[masline]] bile su uobičajeno predjelo.<ref>Dalby, p.23.</ref>

U gradovima svježe je povrće bilo skupo, pa su se siromašniji stanovnici grada morali zadovoljiti [[Sušenje hrane|sušenim povrćem]]. Juha od leće ({{lang|el|φακῆ}} ''phakē'') bila je tipično jelo radnika.<ref>Dalby, p.90; Flint-Hamilton, p.375.</ref> [[Sir]], [[češnjak]] i [[luk]] bili su tradicionalne namirnice vojnika.<ref>Flacelière, p.208.</ref> U Aristofanovom ''[[Mir (Aristofan)|Miru]]'', miris luka obično najavljuje vojnika na sceni; [[Hor (teatar)|kor]], slaveći kraj rata, pjeva: ''Oh! radosti, radosti! Nema više kacige, nema više sira i luka!''<ref>[http://www.perseus.tufts.edu/cgi-bin/ptext?doc=Perseus%3Atext%3A1999.01.0038&layout=&loc=1127 [[Aristofan]], ''[[Mir (Aristofan)|Mir]]'', 1127–1129].</ref> [[Vicia ervilia|Gorki grašak]] ({{lang|el|ὄροβος}} ''orobos'') smatran je hranom za doba [[glad]]i.<ref>[[Demosten]], ''Protiv Androtiona'', 15.</ref>

[[Voće]], svježe ili suho, kao i [[orašasti plodovi]], jeli su se kao [[desert]]. Važno voće bile su [[smokve]], [[grožđice]] i [[nar]]. U [[Atenej]]evoj knjizi ''[[Gozba sofista|Gozbi sofista]]'' opisuje se desert napravljen od smokava i mahuna.{{sfn|Flint-Hamilton|1999|loc=str. 379}} Suhe smokve jele su se kao predjelo ili prilikom pijenja vina. U potonjem su se slučaju često jele uz [[kesten]]e, [[grašak]] i [[Bukvica|bukvice]] sa žara.

===Hrana životinjskog porekla===
====Meso====
[[Slika:Sacrifice boar Louvre G112.jpg|thumb|[[Žrtvovanje|Prinošenje žrtve]]; glavni izvor mesa za žitelje grada - ovdje vepar; tondo [[Atika|atičkog]] [[Kiliks (vaza)|kiliksa]] slikara Epidroma, oko 510-500. pne., [[Louvre]].]]

U 8. stoljeću prije n.e. [[Heziod]] u ''[[Poslovi i dani|Poslovima i danima]]'' opisuje idealnu seosku gozbu:

{{cquote|No tad mi dajte mi sjenovitu stijenu i biblinsko vino, komad skute i mlijeko izmuzenih koza s mesom junice koja se hranila u šumi, koja se nikada nije otelila, i prvorođeno jare; onda mi dopusti i da pijem bistro vino...<ref name="Works">Heziod, ''[http://www.perseus.tufts.edu/cgi-bin/ptext?doc=Perseus%3Atext%3A1999.01.0132 Poslovi i dani]'', 588–593.</ref>}}

Meso se mnogo manje pojavluje u tekstovima od 5. stoljeća prije n.e. nego u najstarijoj poeziji, ali to je možda stvar [[Književni žanr|žanra]], a ne stvarni dokaz promjena u [[Poljodjelstvo|poljodjelstvu]] i prehrambenim običajima. Svježe meso najčešće se jelo prilikom [[Žrtvovanje|prinošenja žrtvi]], iako su kobasice bile puno češćei konzumirali su ih ljudi iz svih društvenih slojeva. Osim mesa životinja, stari su Grci često jeli i unutarnje organe, od kojih su se mnogi smatrali delicijama poput [[burag]]a i [[Tripice|tripica]]:

  {{cquote|Ali nadasve se oduševljavam jelima 
od buraga i tripica od pozlaćenih zvijeri,

i volim mirisnu svinju u pećnici. ([[Hiparh]], oko 190–oko 120. pne.)<ref name="Athenaeus.attalus(III)">{{cite web|url=http://www.attalus.org/old/athenaeus3.html|title=Athenaeus: Deipnosophists - Book 3|website=www.attalus.org}}</ref>}}

[[Hipoloh (pisac)|Hipoloh]] (3. stoljeće prije n.e.) opisuje svadbeni domjenak u Makedoniji s "pilićima i patkama, i golubicama također, i guskom, i obiljem takve hrane ... nakon čega je uslijedio drugi pladanj srebra, na kojem je opet ležao ogroman kruh, a guske, zečevi, mlade koze i sa strane zanimljivo pečeni kolači, golubice, grlice, jarebice i ostala živina u izobilju ..." i "pečena svinja - također velika - koja je ležala na leđima; trbuh, gledan odozgo, otkrio je da je prepun mnogih blagodati. Jer, u njemu su prženi drozdovi, patke i pjevice u neograničenom broju, kaša od graška prelivena preko jaja, ostriga i školjki kapica."<ref name=Athenaeus.UofChicago/>

[[Sparta]]nci su prvenstveno jeli juhu od svinjskih nogu i krvi, poznatu kao [[Crna juha|''melas zōmos'']] ({{lang|el|μέλας ζωμός}}), što znači "crna juha". Prema [[Plutarh]]u, "toliko se cijenila da su se stariji muškarci hranili samo time, ostavljajući meso mlađima".<ref>[[Plutarh]], ''Likurg'', XII, 12.</ref> To je jelo bilo čuveno i među ostalim Grcima. "Prirodno su Spartanci najhrabriji ljudi na svijetu", našalio se Sibarit, "bilo tko pri čistoj svijesti radije bi umro deset tisuća puta nego uzeo svoj dio tako žalosne prehrane".<ref>[[Atenej]], ''[[Gozba sofista]]'', 138d.</ref> To se jelo pravilo od [[Svinjetina|svinjetine]], [[sol]]i, [[Ocat|octa]] i krvi.<ref name="Fl209"/> Posluživalo s mazom, smokvama i sirom, ponekad uz dodatak divljači i ribe.<ref>[[Plutarh]], ''Likurg'', XII, 3; [[Dikearh]], frg. 72 Wehrli.</ref> [[Klaudije Elijan]] (2-3. stoljeće n.e.) tvrdi da je spartanskim kuharima bilo zabranjeno kuhati bilo što drugo osim mesa.<ref>[[Klaudije Elijan]], ''Varia historia'', XIV, 7.</ref>

Konzumiranje [[Riba|ribe]] i [[Meso|mesa]] variralo je u skladu s bogatstvom i mjestom na kome se domaćinstvo nalazilo; na selu, [[lov]] (prvenstveno uz pomoć zamki) omogućavao je konzumaciju [[ptica]] i [[Zečevi|zečeva]]. Seljaci su imali i imanja koja su im osiguravala [[kokoš]]i i [[guske]]. Nešto bogatiji zemljoposjednici mogli su uzgajati [[koze]], [[svinje]] ili [[ovce]]. U gradu je meso bilo skupo, osim svinjetine. U [[Aristofan]]ovo doba prase je koštalo tri [[Drahma|drahme]],<ref>[[Aristofan]], ''[[Mir (Aristofan)|Mir]]'', 374.</ref> što je bila trodnevna plaća jednog javnog službenika. [[Kobasica|Kobasice]] su bile uobičajene u prehrani siromašnih i bogatih.<ref>Sparkes, p.123.</ref> Arheološka istraživanja na [[Kavousi Kastro]], [[Lerna|Lerni]] i [[Kastanas]]u pokazala su da su se u Grčkoj [[Brončano doba|brončanog doba]], uz svinje, goveda, ovce i koze, konzumirali i [[Pas|psi]].{{sfn|Snyder|Klippel|2003|loc=str. 230}}

====Riba====
[[Herodot]] (IV, 4) opisuje neku "veliku ribu ... vrste zvane Antacaei, bez bodljikavih kostiju i dobru za kiseljenje", vjerojatno [[Beluga|belugu]],<ref name="ehw.gr">{{cite web|url=http://constantinople.ehw.gr/forms/fLemmaBodyExtended.aspx?lemmaId=11931|title=Great Online Encyclopaedia of Constantinople|website=constantinople.ehw.gr}}</ref> koja se nalazi u [[Grčka kolonizacija|grčkim kolonijama]] uz rijeku [[Dnjepar (rijeka)|Dnjepar]].<ref>{{cite web|url=http://classics.mit.edu/Herodotus/history.4.iv.html|title=The Internet Classics Archive - The History of Herodotus by Herodotus|website=classics.mit.edu|access-date=2020-12-28|archive-date=2011-06-29|archive-url=https://web.archive.org/web/20110629071015/http://classics.mit.edu/Herodotus/history.4.iv.html|dead-url=yes}}</ref> Drugi drevni pisci spominju [[Prugasta tuna|prugastu tunu]] (pelamys), [[Tuna|tunu]] (tonnoi, thynnoi), [[sabljarka|sabljarku]] (xifiai), [[Hemitripteridae|morskog gavrana]] (korakinoi), [[Crni amur|crnog amura]] (melanes kyprinoi), [[pliskavica|pliskavicu]] (phykaina), [[Skuša|skušu]] (scomber).<ref name="ehw.gr"/>

Na [[Grčki otoci|grčkim otocima]] i na obali česta je bila svježa riba i morski plodovi ([[lignje]], [[hobotnica]] i [[školjke]]). Jeli su se lokalno, ali češće su se prevozili u unutrašnjost. [[Sardina|Sardine]] i [[inćun]]i bili su redovna hrana za građane [[Atena (polis)|Atene]]. Ponekad su se prodavali svježi, ali češće soljeni. Jedna [[stela]] s kraja 3. stoljeća prije Krista iz malog [[Beotija|beotskog]] grada [[Akraifija|Akraifije]], na jezeru [[Kopaida|Kopaidi]], pruža nam popis cijena ribe. Najjeftiniji je bio ''skaren'' (vjerojatno [[papigača]]), dok je [[atlantska plavoperjana tuna]] bila trostruko skuplja.<ref>Dalby, p.67.</ref> Uobičajena morska riba bila je [[žutoperajna tuna]], [[barbun]], [[raža]], [[sabljarka]] ili [[jesetra]], delikatesa koja se jela soljena. Samo jezero Kopaida bilo je poznato u čitavoj Grčkoj po svojim [[Jegulje|jeguljama]], koje je proslavio junak [[Aristofan]]ovih ''[[Aharnjani|Aharnjana]]''. Ostale slatkovodne ribe bile su [[štuka]], [[šaran]] i manje cijenjeni [[som]]. U klasičnoj Ateni jegulja,<ref>{{cite web|url=http://www.attalus.org/old/athenaeus4.html|title=Athenaeus: Deipnosophists - Book 4|website=www.attalus.org}}</ref> [[ugor]] i morski smuđ ({{lang|el|ὈρΦὸς}}) smatrani su velikim delicijama, dok su [[Papalina|papaline]] bile jeftine i lako dostupne.{{sfn|Davidson|1993|loc=str. 54}}

====Ptice====
Drevni Grci konzumirali su mnogo više vrsta [[ptica]] nego što je to danas uobičajeno. Fazani su bili prisutni već oko 2000. g. prije n.e. Domaće [[kokoš]]i dovedene su u Grčku iz [[Mala Azija|Male Azije]] već 600. g. prije n.e., a pripitomljene [[guske]] opisane su u [[Homer]]ovoj ''[[Odiseja|Odiseji]]'' (8. stoljeće prije n.e.). [[Prepelica|Prepelice]], [[močvarka|močvarke]], [[kopun]]i, [[Patka|patke]], [[fazan]]i, [[ševe]], [[Golub|golubovi i golubice]] bili su pripitomljeni u klasično doba, pa su se čak i prodavali na tržnicama. Uz to, [[drozd]], [[kos]]ovi, [[zeba]], [[čvorak]], [[šojka]], [[čavka]], [[vrabac]], [[crnokapa grmuša]], [[jarebica]], [[gnjurac]], [[zviždovka]], [[liska]], [[pliska]], [[frankolin]], pa čak i [[ždral]] bili su lovljeni ili zarobljeni i spravljani za jelo, a ponekad i dostupni na tržnici.<ref name=Dalby>{{cite book |last=Dalby |first=Andrew |title=Siren feasts: a history of food and gastronomy in Greece |url=https://books.google.com/books?id=I4UeyRkqgvQC&q=olives|publisher= Routledge |date=1995 |isbn=978-0415156578 |author-link=Andrew Dalby}}</ref>

===Jaja i mliječni proizvodi===
====Jaja====
Grci su uzgajali [[Prepelica|prepelice]] i [[kokoš]]i, dijelom i zbog njihovih [[Jaje (hrana)|jaja]]. Neki autori hvale i jaja [[fazan]]a i jaja [[Egipatska guska|egipatske guske]],<ref>[[Atenej]], ''Epitome'' 58b.</ref> koja su vjerojatno bila prilično rijetka. Jaja su se kuhala mekano ili tvrdo, kao [[predjelo]] ili desert. [[Bjelance|Bjelanjci]], [[Žumance|žumanjci]] i cjelovita jaja korišteni su i kao sastojci u pripremi jela.<ref>Dalby, p.65.</ref>

====Mlijeko====
[[Heziod]] u ''[[Poslovi i dani|Poslovima i danima]]'' opisuje "mliječni kolač i kozje mlijeko suho izmuzeno". Žitelji na selu pili su mlijeko ({{lang|el|γάλα}} ''gala''), ali ono se rijetko koristilo u kuhanju.

====Maslac====
[[Maslac]] ili putar ({{lang|el|βούτυρον}} ''bouturon'') bio je poznat, ali se rijetko koristio: Grci su ga doživljavali kao obilježje [[Tračani|tračanske]] kuhinje sa sjeverne egejske obale, koje je [[Anaksandrid]], pjesnik [[Srednja atička komedija|srednje atičke komedije]], prozvao "puterožderima".<ref>[[Atenej]], ''[[Gozba sofista]]'', 151b.</ref>

====Sir i jogurt====
Proizvodnja [[sir]]a bila je raširena već u 8. stoljeću prije n.e., kako se zaključuje po tome što se tehnička terminologija povezan s njom nalazi u [[Homer]]ovoj ''[[Odiseja|Odiseji]]''.<ref name=Dalby/>

Grci su konzumirali i druge mliječne proizvode. {{lang|el|Πυριατή}} ''pyriatē'' i [[oxygala]] ({{lang|el|οξύγαλα}}) bili su sireni mliječni proizvodi, slični svježem siru,<ref>Owen Powell, trans., ''Galen: On the properties of food'', {{ISBN|0521812429}}, 689–696, p. 128-129 ; translator's notes p. 181-182</ref> ili možda [[jogurt]]u.<ref>Dalby, p. 66</ref> No, iznad svega, kozji i ovčji sir ({{lang|el|τυρός}} ''tyros'') bio je glavna hrana. Svježi sirevi (ponekad umotani u lišće [[Obična zmijavičica|zelja]] radi zadržavanja svježine) i tvrdi sirevi prodavali su se u različitim trgovinama; svježi sir koštao je oko dvije trećine cijene trvdoga.<ref>Dalby, p.66.</ref>

Sir se jeo sam ili s medom ili povrćem. Također se koristio kao sastojak u pripremi mnogih jela, uključujući jela od ribe (kako se vidi, na primjer, u [[Mitek]]ovom receptu).<ref>[[Atenej]], ''[[Gozba sofista]]'', 325f.</ref> [90] Međutim, čini se da je dodavanje sira hrani bilo kontroverzno pitanje; [[Arhestrat]] upozorava svoje čitatelje da [[Sirakuza|sirakuški]] kuhari kvare dobru ribu dodavanjem sira.

===Začini===
Prvi začin koji se spominje u starogrčkim spisima jest [[Kineski cimet|cimet]] (''cassia''):<ref>{{cite journal |last1=Gilboa |first1=Ayelet |last2=Namdar|first2=Dvory|title=Beginnings of South Asian Spice Trade with the Mediterranean|journal=Radiocarbon |date=2015 |volume=57 |issue=2 |page=275 |doi=10.2458/azu_rc.57.18562}}</ref> [[Sappho|Sapfa]] (6-7. stoljeće prije n.e.) spominje ga u svojoj pjesmi o braku [[Hektor]]a i [[Andromaha|Andromahe]].<ref>{{cite web|url=https://chs.harvard.edu/CHS/article/display/5886/|title=Sappho - SB|website=chs.harvard.edu}}{{Dead link|date=November 2022 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> Drevni Grci napravili su razliku između [[Cimet|cejlonskog cimeta]] i kasije.<ref name="London W. Heinemann"/>

Drevni Grci koristili su barem dve vrste [[Papar|papra]] u kuhanju i [[Medicina|medicini]]:<ref>{{cite journal |last1=Kumar |first1=Suresh |last2=Kamboj |first2=Jitpal |last3=Suman |last4=Sharma |first4=Sunil |title=Overview for Various Aspects of the Health Benefits of Piper Longum Linn. Fruit |journal=Journal of Acupuncture and Meridian Studies |date=June 2011 |volume=4 |issue=2 |pages=134–140 |doi=10.1016/S2005-2901(11)60020-4 |pmid=21704957 }}</ref> jedan od [[Aristotel]]ovih učenika, [[Teofrast]], opisujući biljke koje su se pojavile u Grčkoj kao rezultat [[Aleksandar Veliki|Aleksandrovog]] osvajanja [[Indija|Indije]] i [[Mala Azija|Male Azije]],<ref name="Toussaint-Samat2009">{{cite book|author=Maguelonne Toussaint-Samat|title=A History of Food|url=https://books.google.com/books?id=QmevzbQ0AsIC&pg=PA443|date=25 March 2009|publisher=John Wiley & Sons|isbn=978-1-4443-0514-2|pages=443–}}</ref> nabraja je [[biber|crni papar]] i [[Piper longum|dugi papar]], rekavši da je "jedna biljka okrugla poput gorkog graška, a druga je izdužena i crna i ima sjemenke poput maka, i ova je vrsta puno jača od one prbe. Obje se, međutim, griju ..." .<ref name="archive.org"/>

[[Teofrast]] u svom spisu navodi nekoliko biljaka kao "bilje u saksiji", uključujući [[Kopar (začin)|kopar]], [[korijander]], [[anis]], [[kim]], [[komorač]],<ref name="Theophrastus.Hort1916">{{cite book|author=Theophrastus|title=Enquiry into plants and minor works on odours and weather signs, with an English translation by Sir Arthur Hort, bart|url=https://archive.org/details/enquiryintoplant01theouoft|date=1916|publisher=London W. Heinemann|volume=1}}</ref> [[Smrdljiva rutvica|rutvicu]],<ref name="Theophrastus.Hort1916"/> [[celer]] i sjemenke celera.<ref name="Theophrastus.Hort1916"/>{{rp|125}}

===Recepti===
[[Homer]], u 11. pjevanju ''[[Ilijada|Ilijade]]'' (stih 630), opisuje pripremu jednog napitka od vina i sira: uzimajući "pramnijsko vino, naribala je u njega kozji sir brončanim renderom [i] ubacila šaku brašna od bijelog ječma".<ref name="Iliad.Bk.11.(1898)">{{cite book|author1=Homer|last2=Butler (Transl.)|first2=Samuel |title=The Iliad of Homer: Rendered Into English Prose for the Use of Those who Cannot Read the Original|url=https://books.google.com/books?id=C9kpAAAAYAAJ|year=1898|publisher=Longman's, Green|location=London|pages=182 (Bk 11, line 630)}}</ref>

Sačuvan je jedan fragment iz prve poznate knjige recepata u bilo kojoj kulturi: napisao ju je [[Mitek]] (5. stoljeće prije n.e.), a odlomak citira [[Atenej]] u svom djelu ''[[Gozba sofista]]''. To je recept za ribu nazvanu "tainia" (što na [[Starogrčki jezik|starogrčkom]] znači "vrpca" - vjerojatno vrsta [[Cepola macrophthalma]]):<ref>Dalby (1996), pp. 109-110.</ref>

:"Tainia": izvaditi crijeva, odbaciti glavu, isprati, narezati; dodati sir i [maslinovo] ulje.<ref>[[Atenej]], ''[[Gozba sofista]]'', 325f; Bilabel (1920).</ref>

[[Arhestrat]] (4. stoljeće prije n.e.), samoprozvani "izumitelj gotovih jela",<ref name="Athenaeus1854">{{cite book|author1=Athenaeus (of Naucratis.)|last2=Yonge|first2=C.D.|title=The Deipnosophists; Or, Banquet of the Learned|url=https://books.google.com/books?id=3vkpAAAAYAAJ|accessdate=25 February 2019|volume=v.3|year=1854|publisher=H.G. Bohn|location=London}}</ref> opisuje recept za burage i tripice, kuhane u "soku od [[kim]]a i [[Ocat|octu]] i [[silfij]]u jakog mirisa".<ref name="Athenaeus.attalus(III)"/>

==Pića==
[[Slika:NAMA Rhyton Anavyssos.jpg|thumb|[[Atika|Atičk]] [[rinton]], oko 460–450. pne., [[Nacionalni arheološki muzej Atene]].]]

Najrasprostranjenije piće bila je [[Voda za piće|voda]]. Odlazak po vodu bio je svakodnevni zadatak [[Žene u staroj Grčkoj|žena]]. Iako su [[bunar]]i bili česti, preferirala se izvorska voda: prepoznata je kao hranjiva jer je uzrokovala rast biljaka i drveća,<ref>[[Atenej]], ''[[Gozba sofista]]'', 40f-41a, gdje se komentira stih u ''[[Odiseja|Odiseji]]'', XVII, 208.</ref> i kao poželjan napitak.<ref>>[[Atenej]], ''[[Gozba sofista]]'', 41a, gdje se komentira stoh u ''[[Ilijada|Ilijadi]]'', II, 753.</ref> [[Pindar]] je nazvao izvorsku vodu "ugodnom poput meda".<ref>[[Pindar]], fgt. 198 B4.</ref>

Grci su vodu opisivali kao snažnu,<ref>{{lang|el|Σωματώδης}} ''sōmatōdēs'', Atenej, 42a.</ref> tešku<ref>{{lang|el|Βαρυσταθμότερος}} ''barystathmoteros'', Atenej, 42c.</ref> ili laganu <ref>{{lang|el|Κοῦφος}} ''kouphos'', [[Atenej]], 42c.</ref> kao suhu,<ref>{{lang|el|Κατάξηρος}} ''kataxēros'', [[Atenej]], 43a.</ref> kiselu,<ref>{{lang|el|Ὀξύς}} ''oxys'', [[Teopomp]], fgt.229 M. I316 = [[Atenej]], 43b.</ref> oštru,<ref>{{lang|el|Τραχὐτερος}} ''trakuteros'', [[Atenej]], 43b.</ref> nalik vinu,<ref>{{lang|el|Οἰνώδης}} ''oinōdēs'', [[Atenej]], 42c.</ref> itd. Jedan od likova [[Grčka komedija|komediografa]] [[Antifan (komediograf)|Antifana]] tvrdio je da [[Atika|atičku]] vodu može prepoznati i samo po okusu.<ref>[[Antifan (komediograf)|Antifan]], fgt. 179 Kock = [[Atenej]], 43b–c.</ref> [[Atenej]] navodi da su brojni [[Antička filozofija|filozofi]] imali reputaciju da ne piju ništa osim vode, što je bio običaj koji se kombinirao s [[Vegetarijanstvo|vegetarijanskom]] prehranom.<ref>[[Atenej]], 44.</ref> Mlijeko, obično od domaće koze, nije se tako mnogo konzumiralo i smatralo se [[Barbari|barbarskim]].

Uobičajena posuda za piće bila je ''[[skyphos]]'', izrađen od drveta, terakote ili metala. [[Kritija]]<ref>[[Plutarh]], ''Likurgov život'', IX, 7-8.</ref> spominje i ''kothon'', spartanski pehar koji je na vojnom pohodu imao tu prednost da je skrivao boju vode od pogleda i da je na rubu zadržavao blato. Stari su Grci također koristili posudu zvanu ''[[kylix (posuda)|kylix]]'' (plitka zdjelica), a na gozbama ''[[kantharos]]'' (duboka šalica s ručkama) ili ''[[rhyton]]'', rog za piće koji je često bio u obliku ljudske ili životinjske glave.

===Vino===
[[Slika:Banquet Louvre Kylix G133 by Cage Painter.jpg|thumb|Sudionik gozbe zahvata u [[krater (posuda)|krater]] vrčem zvanim ''[[oenochoe]]'' kako bi svoj ''[[kylix (posuda)|kylix]]'' napunio vinom, oko 490–480. pne. BC, Louvre]]

Smatra se da su Grci proizvodili [[crno vino]], kao i [[rosé]] i [[bijelo vino]]. Kao i danas, sva su se ova vina mogla razlikovati u kvaliteti, pa je postojao cijeli spektar, od uobičajenog stolnog vina do vrhunskih vina. Općenito se smatralo da najbolja vina potječu sa [[Tasos]]a, [[Lezbos]]a i [[Hios]]a.<ref>Atenej, 28d–e.</ref>

[[Kretsko vino]] je kasnije steklo slavu. Sekundarno vino od vode i [[komina|komine]] (ostatka cijeđenog grožđa), pomiješano s [[talog (vrenje)|talogom]], proizvodilo je seosko stanovništvo za vlastitu upotrebu. Grci su svoje vino ponekad zaslađivali medom i proizvodili ljekovita vina dodavanjem [[Majčina dušica|majčine dušice]], [[Metvica|metvice]] i drugog bilja. Do 1. stoljeća n.e., ako ne i prije, znali su za vino s okusom borove smole (danas ''[[retsina]]'').<ref>Prvi spomen kod [[Dioskorid]]a, ''Materia medica'', V, 34; Dalby, str. 150.</ref> [[Klaudije Elijan]] spominje i vino pomiješano s parfemom.<ref>[[Klaudije Elijan]], ''Varia historia'', XII, 31.</ref> Znalo se i za kuhano vino,<ref>[[Atenej]], 31d.</ref> kao i za slatko vino sa Tasosa, slično [[Porto (vino)|portu]].

Vino se uglavnom miješalo s vodom. Smatralo se da bi pijenje ''akratona'', tj. "nepomiješanog vina", iako se znalo da ga konzumiraju barbari na sjeveru, moglo dovesti do ludila i smrti.<ref>Npr. [[Menandar]], ''[[Samljanka (Menandar)|Samljanka]]'', 394.</ref> Vino se miješalo u ''[[krater (posuda)|krater]]'', iz kojeg bi [[Ropstvo u drevnoj Grčkoj|robovi]] napunili gospodarev ''kylix'' vrčem zvanim ''[[oenochoe]]''. Elijan spominje da je vino iz Hereje u [[Arkadija|Arkadiji]] muškarce činilo glupima, a žene plodnima; obrnuto, smatralo se da [[Ahaja|ahajsko]] vino potiče pobačaj.<ref>[[Klaudije Elijan]], ''Varia historia'', XIII, 6.</ref>

Izvan ovih terapijskih upotreba, grčko društvo nije odobravalo da žene piju vino. Prema [[Klaudije Elijan|Elijanu]], u [[Marseille|Masiliji]] je to i zakonom bilo zabranjeno te su žene bile ograničene na vodu.<ref>[[Klaudije Elijan]], ''Varia historia'', II, 38.</ref> Sparta je bila jedini grad u kojem su žene rutinski pile vino.

Vino rezervirano za lokalnu upotrebu čuvalo se u koži. Ono namijenjeno prodaji ulijevalo se u {{lang|el|πίθοι}} ''[[pithos]]e'' (velike vrčeve od terakote). Odatle su dekantirani u [[Amfora|amfore]] zapečaćene [[Smola|smolom]] za distribuciju u maloprodaju.<ref>Dalby, str. 88-89.</ref> Vrhunska vina nosila su oznake proizvođača ili gradskih sudaca koji su jamčili njihovo porijeklo. Ovo je jedan od prvih slučajeva ukazivanja na zemljopisno ili kvalitativno porijeklo nekog proizvoda.

=== Kykeon ===
[[Slika:Briseis Phoinix Louvre G152.jpg|thumb|[[Hekameda]] priprema ''kykeon'' za [[Nestor (mitologija)|Nestora]], ''kylix'' koga je oslikao [[slikar Brygos]], oko 490. pne., Louvre]]

Grci su pili i ''[[kykeon]]'' ({{lang|el|κυκεών}}, od {{lang|el|κυκάω}} ''kykaō'', "tresti, miješati"), koji je istovremeno bio i napitak i obrok. Bila je to ječmena kaša, kojoj su dodavani voda i bilje. U ''[[Ilijada|Ilijadi]]'' napitak je sadržavao i ribani [[kozji sir]].<ref>[[Homer]], ''[[Ilijada]]'', XV, 638–641.</ref> U ''[[Odiseja|Odiseji]]'', [[Kirka]] mu dodaje med i čarobni napitak.<ref>[[Homer]], ''[[Odiseja]]'', X, 234.</ref> U [[Homerske himne|homerskoj himni]] [[Demetra|Demetri]], božica odbija crno vino, ali prihvaća kikeon od vode, brašna i [[Metvica|metvice]].<ref>''Homerska himna Demetri'', 208.</ref>

Korišten kao [[ritual]]ni napitak u [[Eleuzinske misterije|eleuzinskim misterijama]], kikeon je bio popularan napitak, posebno na selu: [[Teofrast]] u svojim "Karakterima" opisuje kako je neki neotesani seljak popio mnogo kikeona i svojim lošim zadahom predstavljao neugodnost na sjednici [[Eklesija|atenske skupštine]] svojim lošim zadahom.<ref>[[Teofrast]], ''Karakteri'', IV, 2-3.</ref> Kikeon je smatran i dobrim sredstvom za probavu i kao takvog ga bog [[Hermes]], u [[Aristofan]]ovom ''[[Mir (Aristofan)|Miru]]'', preporučuje glavnom junaku koji je pojeo previše suhog voća.<ref>[[Aristofan]], ''[[Mir (Aristofan)|Mir]]'', 712.</ref>

==Kulturološki pogledi na hranu==
Hrana je igrala važnu ulogu u grčkom razmišljanju. Klasičar John Wilkins primjećuje da se "u ''[[Odiseja|Odiseji]]'', na primjer, dobri ljudi razlikuju od loših, a Grci od stranaca, dijelom i po tome što su i kako. [[Herodot]] je ljude identificirao dijelom i u po hrani i kulturi ishrane".<ref>Wilkins, "Introduction: part II" in Wilkins, Harvey and Dobson, str. 3.</ref>

Sve do 3. stoljeća prije n.e. štedljivost koju su nametali fizički i klimatski uvjeti zemlje držala se kao čestita osobina. Grci nisu ignorirali užitke u jelu, ali su cijenili jednostavnost. [[Heziod]], pjesnik seoskog života, govorio je o svom "mesu junice koja se hranila u šumi, a koja se nikada nije otelila, i o prvim plodovima" kao savršenom zaključku dana. Bez obzira na to, citira se [[Hrizip]], koji kaže da je najbolji obrok onaj koji je besplatan.<ref>[[Atenej]], ''[[Gozba sofista]]'', 8c–d.</ref>

[[Kulinarstvo|Kulinarska]] i [[gastronomija|gastronomska]] istraživanja Grci su odbacivali kao znak [[orijent]]alne mlohavosti: stanovnici [[Perzijsko carstvo|Perzijskog carstva]] smatrani su dekadentima zbog njihovog istančanog okusa, koji se očitovao i u perzijskoj kuhinji.<ref>Za usporedbu perzijske i grčke kuhinje, v. Briant, str. 297–306.</ref> Grčki autori s užitkom su opisivali stol [[Ahemenidi|ahemenidskog]] Velikog kralja i njegovog dvora: [[Herodot]],<ref>[[Herodot]], ''Povijest'', I, 133.</ref> [[Klearh iz Solija]],<ref>[[Atenej]], ''[[Gozba sofista]]'', 539b.</ref> [[Strabon]]<ref>[[Strabon]], ''Opis Helade'', XV, 3, 22.</ref> i [[Ktezija]]<ref>[[Ktezija]], fgt. 96 M = [[Atenej]], 67a.</ref> bili su jednoglasni u svojim opisima.

[[Slika:Fish plate Louvre K588.jpg|thumb|Svježa riba, jedno od omiljenih jela Grka, pladanj s crvenim figurama, oko 350–325. pne., Louvre]]

S druge strane, Grci su u cjelini naglašavali strogost vlastite prehrane. [[Plutarh]] govori kako je [[pont]]ski kralj, želeći probati spartansku "crnu kašu", kupio kuhara iz [[Lakonija|Lakonije]]; "ali tek što ju je okusio, zaključio je da je izuzetno loša, na što mu je kuhar, promatrajući ga, rekao: "Gospodaru, da bi ova juha bila ugodna, trebali ste se prvo okupati u rijeci [[Eurota|Euroti]]".<ref>[[Plutarh]], ''[http://classics.mit.edu/Plutarch/lycurgus.html Likurgov život] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110524202532/http://classics.mit.edu/Plutarch/lycurgus.html |date=2011-05-24 }}'', XII, 13.</ref> Prema [[Polijen]]u,<ref>[[Polijen]], ''Strategemata'', IV, 3, 32.</ref> kad je vidio blagovaonicu u perzijskoj kraljevskoj palači, [[Aleksandar Veliki]] narugao se njihovom ukusu i okrivili ga za kraljev poraz. [[Pauzanija (vojskovođa)|Pauzanija]], ka je otkrio prehrambene navike perzijskog zapovjednika [[Mardonije|Mardonija]], isto je tako ismijao Perzijance, "koji su, imajući toliko toga, došli opljačkati Grcima njihovu bijedu".<ref>[[Polijen]], ''Strategemata'', IV, 82.</ref>

Ovaj kult štedljivosti i nevelike pozornosti prema kulturi ishrane što ju je ta štedljivost nadahnula za posljedicu je imao to da je kuhinja dugo ostala u domeni žena, slobodnih ili porobljenih. Međutim, od [[Klasično doba|klasičnog razdoblja]] kulinarski se stručnjaci počinju pojavljivati u zapisima. I Elijan<ref>[[Klaudije Elijan]], ''Varia historia'', XXII, 24.</ref> i [[Atenej]] spominju tisuću kuhara koji su u to vrijeme pratili Smindirida iz [[Sibaris]]a na njegovom putovanju u [[Atena (polis)|Atenu]] u vrijeme [[Klisten]]a, makar to čine s neodobravanjem. [[Platon]] u ''[[Gorgija (Platon)|Gorgiji]]'' spominje "kuhara Teariona, [[Mitek]]a, autora rasprave o sicilijanskoj kuhinji, i Sarambosa, trgovca vinom; tri ugledna znalca kolača, kuhinje i vina".<ref>[[Platon]], ''Gorgija'', 518b.</ref> Neki su kuhari napisali i rasprave o kulinarstvu.

S vremenom se sve više Grka predstavljalo kao gurmani. Od [[Helenistička Grčka|helenističkog]] do [[Rimska Grčka|rimskog]] razdoblja, čini se da Grci - barem bogati - više nisu bili ništa stroži od drugih. Kultivirani gosti gozbe koju je u 2. ili 3. stoljeću n.e. priredio [[Atenej]] veliki su dio razgovora posvetili vinu i gastronomiji. Raspravljali su o vrijednosti raznih vina, povrća i mesa, spominjući poznata jela (punjenu sipu, trbuh crvene [[tuna|tune]], [[kozica|kozice]], [[salata|salatu]] preljevenu medovinom) i izvrsne kuhare poput Soterida, kuhara kralja [[Nikomed I od Bitinije|Nikomeda I.]] iz [[Bitinija|Bitinije]] (koji je vladao od 279. do 250. pne.). Kad je njegov gospodar bio u unutrašnjosti, žuidio je za [[inćun]]ima; Soterid je napravio simulaciju inćuna od pažljivo izrezbarene repe, nauljene, posoljene i posute makom.<ref>[[Eufron]], fgt. 11 Kock = [[Atenej]], 7d–f.</ref> [[Vizantija|Vizantijska]] enciklopedija ''[[Suda]]'' pogrešno pripisuje ovaj pothvat proslavljenom rimskom gurmanu [[Apicije|Apiciju]] (1. stoljeće pne.),<ref>''Suda'', s.v. {{lang|el|ἀφὐα}}.</ref> što se može uzeti kao dokaz da su Grci u kulinarstvu naposljetku dosegli istu razinu kao i Rimljani.

==Posebne vrste ishrane==
===Vegetarijanstvo===
[[Slika:NAMA Triade éleusinienne.jpg|thumb|[[Triptolem]] je primio received snopove pšenice od [[Demetra|Demetre]] i blagoslov od [[Perzefona|Perzefone]], reljef iz 5. stoljeća pne. [[Nacionalni arheološki muzej Atene]]]]
[[Orfizam]] i [[pitagorejstvo]], dvije raširene [[Religija u staroj Grčkoj|starogrčke religije]], sugeriraju drugačiji način života, zasnovan na konceptu čistoće, a time i pročišćenja ({{lang|el|κάθαρσις}} ''katharsis'') - oblik [[Asketizam|asketizma]] u izvornom smislu: {{lang|el|ἄσκησις}} ''askēsis'' u početku označava ritual, a zatim specifičan način života. [[Vegetarijanstvo]] je bilo jedan od središnjih elemenata orfizma i nekoliko varijanti pitagorejstva.

[[Empedoklo]] (5. stoljeće pne.) opravdavao je vegetarijanstvo vjerom u [[Reinkarnacija|preseljenje duša]]: tko bi mogao garantirati da životinja koja se treba zaklati nije udomila dušu ljudskog bića? Međutim, može se primijetiti da je Empedoklo u ovo preseljenje uključivao i biljke, pa bi se ista logika trebala primijeniti i na njihovo konzumiranje.<ref>Dodds, str. 1541-155.</ref> Vegetarijanstvo je mogla biti i posljedica nesklonosti prema [[Ubojstvo|ubojstvu]]: "Jer nas je [[Orfej]] naučio pravima i da se suzdržavamo od ubijanja".<ref>[[Aristofan]], ''[[Žabe (Aristofan)|Žabe]]'', 1032. [http://www.perseus.tufts.edu/cgi-bin/ptext?doc=Perseus%3Atext%3A1999.01.0032&layout=&loc=1032 1032].</ref>

Teže je definirati podatke iz [[Pitagora|Pitagore]] (6. stoljeće pne.). [[Grčka komedija|Komediografi]] kao što su [[Aristofan]] i [[Aleksid]] opisali su [[Pitagorejci|pitagorejce]] kao stroge vegetarijance, s tim da su neki od njih živjeli samo na kruhu i vodi. Druge tradicije zadovoljavale su se zabranom konzumacije određenog povrća, poput širokog graha,<ref>Flint-Hamilton, str. 379–380.</ref> ili svetih životinja poput bijelog [[pijetao|pijetla]] ili određenih dijelova životinja.

Iz toga slijedi da su vegetarijanstvo i ideja asketske čistoće bili usko povezani i često popraćeni [[seksualna apstinencija|apstitencijom od spolnih odnosa]]. U spisu ''O jedenju mesa'', [[Plutarh]] (1–2. stoljeće pne.) govori o prolijevanju krvi kao barbarstvu; preokrenuvši uobičajene postavke rasprave na ovu temu, on zahtjeva od onoga koji jede meso da opravda taj svoj izbor.<ref>[[Plutarh]], ''[[Moralia]]'', XII, 68.</ref>

[[Neoplatonizam|Neoplatoničar]] [[Porfirije Tirski|Porfirije]] (3. stoljeće n.e.), u spisu ''O apstinenciji'', povezuje vegetarijanstvo s [[Kreta|kretskim]] [[Grčko-rimske misterije|misterijskim kultovima]] i daje popis prošlih vegetarijanaca, počevši od polumitskog [[Epimenid]]a. Za njega izvor vegetarijanstva predstavlja [[Demetra|Demetrino]] darivanje pšenice [[Triptolem]]u kako bi čovječanstvo mogao naučiti [[Poljoprivreda|poljoprivredi]]. Njegove tri zapovijedi bile su: "Poštuj svoje roditelje", "Poštuj bogove voćem" i "Poštedi životinje".<ref>[[Porfirije Tirski|Porfirije]], ''O apstinenciji'', IV, 62.</ref>

===Ishrana sportaša===
[[Klaudije Elijan|Elijan]] tvrdi da je prvi sportaš koji se podvrgao nekom formalnom načinu ishrane bio Ikos iz [[Tarent]]a, pobjednik u [[Olimpijske igre|olimpijskom]] [[petoboj]]u (možda 444. pne.).<ref>[[Klaudije Elijan]], ''Varia historia'', XI, 3.</ref> Međutim, olimpijski prvak u [[Hrvanje|hrvanju]] (62. do 66. olimpijada) [[Milon iz Krotona]] već je rekao da jede dvadeset kilograma mesa i dvadeset kilograma kruha i da pije svaki dan osam litra vina.<ref>[[Atenej]], ''[[Gozba sofista]]'', 412f.</ref> Prije njegovog vremena govorilo se da su sportaši prakticirali {{lang|el|ξηροφαγία}} ''xērophagía'' (od {{lang|el|ξηρός}} ''xēros'', "suh"), tj. prehranu zasnovanu na suhoj hrani poput suhih smokava, svježeg sira i kruha.<ref>[[Atenej]], ''[[Gozba sofista]]'', 205.</ref> Pitagora (ili filozof ili istoimeni trener gimnastike) prvi je uputio sportaše da jedu meso.<ref>[[Diogen Laertije]], ''[[Životi i mišljenja znamenitih filozofa]]'', VIII, 12.</ref>

Treneri su kasnije primijenili neka standardna pravila prehrane: da biste bili olimpijski pobjednik, "morate jesti u skladu s propisima, držati se podalje od slastica (...); ne smijete piti hladnu vodu niti možete piti vino kad god poželite".<ref>[[Epiktet]], ''Rasprave'', XV, 2–5.</ref> Čini se da se ova dijeta prvenstveno temeljila na mesu, jer je [[Galen]] (oko 180. godine nove ere) sportaše svog vremena optužio da se "uvijek proždiru krv i meso".<ref>[[Galen]], ''Nagovor na medicinu'', 9.</ref> [[Pauzanija (geograf)|Pauzanija]] također spominje "mesnu dijetu".<ref>[[Pauzanija (geograf)|Pauzanija]], ''Opis Helade'', VI, 7, 10.</ref>

==Reference==
{{reflist|3}}

==Literatura==
* Briant, P. ''Histoire de l'Empire perse de Cyrus à Alexandre''. Paris: Fayard, 1996. {{ISBN|2-213-59667-0}}, translated in English as ''From Cyrus to Alexander: A History of the Persian Empire''. Winona Lake, Ind.: Eisenbrauns, 2002 {{ISBN|1-57506-031-0}}
* [[Andrew Dalby|Dalby, A.]] ''Siren Feasts: A History of Food and Gastronomy in Greece''. London: Routledge, 1996. {{ISBN|0-415-15657-2}}
* {{cite journal|last=Davidson|first=James|title=Fish, Sex and Revolution in Athens|url=https://archive.org/details/sim_classical-quarterly_1993_43_1/page/53|journal=The Classical Quarterly|year=1993|volume=43|issue=1|pages=53–66|ref=harv|doi=10.1017/S0009838800044177}} 
* Dodds, E.R. "The Greek Shamans and the Origins of Puritanism ", ''The Greek and the Irrational (Sather Classical Lectures)''. Berkeley: University of California Press, 1962 (1st edn 1959).
* Flacelière R. ''La Vie quotidienne en Grèce au temps de Périclès''. Paris: Hachette, 1988 (1st edn. 1959) {{ISBN|2-01-005966-2}}, translated in English as ''Daily Life in Greece at the Time of Pericles''. London: Phoenix Press, 2002 {{ISBN|1-84212-507-9}}
* {{cite journal |last1=Flint-Hamilton |first1=Kimberly B. |title=Legumes in Ancient Greece and Rome: Food, Medicine, or Poison? |journal=Hesperia |date=July 1999 |volume=68 |issue=3 |pages=371–385 |doi=10.2307/148493 |ref=harv|jstor=148493 }}
* Migeotte, L., ''L'Économie des cités grecques''. Paris: Ellipses, 2002 {{ISBN|2-7298-0849-3}} (in French)
* {{cite journal |last1=Snyder |last2=Klippel |first1=Lynn M. |first2=Walter E. |title=From Lerna to Kastro: further thoughts on dogs as food in ancient Greece: perceptions, prejudices, and reinvestigations |journal=British School at Athens Studies |volume=9 |pages=221–231 |year=2003 |jstor=40960350 |ref=harv}}
* {{cite journal |last1=Sparkes |first1=B. A. |title=The Greek Kitchen |journal=The Journal of Hellenic Studies |date=1962 |volume=82 |pages=121–137 |doi=10.2307/628548 |ref=harv|jstor=628548 }}
* Wilkins, J., Harvey, D. and Dobson, M. ''Food in Antiquity''. Exeter: University of Exeter Press, 1995. {{ISBN|0-85989-418-5}}

==Vanjske veze==
* {{fr}} [https://web.archive.org/web/20070510045028/http://www.vegetarisme.fr/Articles/index.php?p=AuCommencement.html "Végétarisme, au commencement…"] (Članak o porijeklu vegetarijanstva)
* {{en}} ''[http://www.umich.edu/~kelseydb/Exhibits/Food/text/Food.html Okusi antičkog svijeta]'' (University of Michigan)
* {{en}} ''[http://www.greek-recipe.com/category/ancient-greek-recipes/ Starogrčki recepti i drevno grčko kulinarstvo] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20210425220157/http://www.greek-recipe.com/category/ancient-greek-recipes/ |date=2021-04-25 }}''

{{Authority control}}
{{Izabran}}

[[Kategorija:Prehrana]]
[[Kategorija:Antička Grčka]]