Izvorni kod stranice Heydər Əliyev

{{Infokutija Političar
| ime = Hejdar Alijev
| slika = Heydar Aliyev (crop).jpg
| opis_slike = Hejdar Alijev, 1993.
| funkcija 1= 3. [[Predsednik Azerbejdžana|predsednik]] [[Azerbejdžan]]a
| datum funkcije 1 =[[24. jun]] [[1993]] — [[31. oktobar]] [[2003]].
| prethodnik 1 = [[Abulfaz Elčibej]]
| naslednik 1 = [[Ilham Alijev]]
| datum_rođenja = [[10. maj]] [[1923]].
| mesto_rođenja        =  [[Nahčivan]]
| država_rođenja       = [[Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika|SSSR]], [[Azerbejdžan]]
| datum_smrti         = [[12. decembar]] [[2003]].
| mesto_smrti = [[Klivlend]], [[Ohajo]]
| država_smrti = [[Sjedinjene Američke Države|SAD]]
| državljanstvo = 
| narodnost = [[Azeri|Azer]]
| veroispovest= [[Islam]], [[Šiizam|Šiit]]
| partija= [[Partija Novi Azerbejdžan]]
| supružnik= Zarifa Alijeva
| deca= sin Ilham, ćerka Sevilj
| univerzitet=
| profesija=
| potpis=Signature of Heydar Aliyev.png
}}
'''Heydər Əlirza oğlu Əliyev''' ([[Nahičevan]], 10. svibnja 1923. - [[Cleveland]], 12. prosinca 2003.) bio je predsjednik [[Azerbajdžan]]a od 1993. do 2003. U vrijeme [[Sovjetski Savez|Sovjetskog Saveza]] bio je predsjednik [[Odbor državne sigurnosti|Odbora državne sigurnosti]] (KGB) u [[Azerbajdžanska Sovjetska Socijalistička Republika|Azerbajdžanskoj SSR]] od 1967. do 1969., a potom prvi tajnik [[Centralni komitet Komunističke partije Azerbajdžana|CK KP Azerbajdžana]] od 1969. do 1982. Član je [[Politbiro Centralnog komiteta Komunističke partije Sovjetskog Saveza|Politbiroa CK KP SSSR-a]] i zamjenik premjera sovjetske vlade od 1982. do 1987., kada ga je smijenio [[Mihail Gorbačov]] kao protivnika reformske politike.<ref name=Proleksis>[http://proleksis.lzmk.hr/7975/ Alijev, Gejdar]. Proleksis enciklopedija, rujna 2013. Pristupljeno 2. svibnja 2014.</ref><ref name=HrvatskaEnciklopedija>[http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=1746 Alijev, Gejdar]. Hrvatska enciklopedija. Pristupljeno 2. svibnja 2014.</ref>

Nakon povratka u Azerbajdžan istupao je kao nacionalist. Komunističku partiju napustio je 1991. i postao predsjednik parlamenta u [[Nahičevanska Autonomna Oblast|Nahičevanskoj AO]]. U lipnju 1993. uklonio je predsjednika [[Əbülfəz Elçibəy|Əbülfəza Elçibəya]] s vlasti i postao predsjednik države.<ref name=HrvatskaEnciklopedija/> Kao predsjednik Azerbajdžana, 1994. potpisao je mirovni sporazum s [[Armenija|Armenijom]] kojim je okončan [[Rat u Gorskom Karabahu]], a Armenija zadržala vlast nad enklavom [[Gorski Karabah]] zbog koje se vodio rat od 1988.<ref name=Proleksis/> Njegovim dolaskom na vlast prekinuto je razdoblje nestabilnosti. Američke i druge naftne kompanije uključile su se u eksploataciju nafte. Vladavina Əliyeva bila je obilježena korupcijom i nepotizmom. Zbog bolesti je odstupio s vlasti 2003., a za predsjednika je izabran njegov sin [[İlham Əliyev]].<ref>[http://hol.lzmk.hr/clanak.aspx?id=2971 Azerbajdžan] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160304233702/http://hol.lzmk.hr/clanak.aspx?id=2971 |date=2016-03-04 }}. Hrvatski obiteljski leksikon, 2005. Pristupljeno 2. svibnja 2014.</ref>

== Mladost ==

Heydər Əliyev rođen je u [[Nahičevan]]u u kući koja se nalazila u Puškinovoj ulici, poznatoj kao Puškinski potok.<ref>[http://lib.aliyev-heritage.org/ru/8191391.html Речь Президента Азербайджана Гейдара Алиева на церемонии открытия памятника гениальному русскому поэту А.С.Пушкину] (na ruskom). Heydər Əliyev irsi, 9. travnja 2000. Pristupljeno 2. svibnja 2014.</ref> Rođen je u obitelji željezničkog radnika kao četvrto od osmero djece. Obitelj Əliyev u Nahičevan je došla iz azerskog sela Džomartli u nekadašnjem [[Zangezurski ujezd|Zangezurskom ujezdu]] (današnje selo Tanaat kod [[Goris]]a u [[Armenija|Armeniji]]).<ref>De Wall, 2004., str. 306.</ref> Majka njegovog oca bila je iz sela Urud (danas selo [[Vorotan]] u Armeniji).<ref>Ahundova, 2007., str. 19. - 29.</ref> Među njegovim pretcima ima i onih koji su nosili počasni naslov ''kerbalai'' koji se davao onim [[Šijitizam|šijitskim muslimanima]] koji su hodočastili u [[Karbala|Karbalu]] u [[Irak]]u. U jednom intervjuu Əliyev je rekao: "Ja po svojim korijenima pripadam muslimanskoj religiji. Po nacionalnosti sam Azer i ponosan sam s tim".<ref>Gusman, 2005., str. 95.</ref> U njegovoj je obitelji bilo još četvero braće: [[Həsən Əliyev|Həsən]] (1907. - 1993.), [[Hüseyn Əliyev|Hüseyn]] (1911. - 1991.), [[Aqil Əliyev|Aqil]] (1926. - 2006.) i [[Cəlal Əliyev|Cəlal]] (r. 1928.) te tri sestre: Sura, Shafika i Rəfiqə (r. 1932.).

Nakon završenog obrazovanja na Pedagoškoj visokoj školi 1939. Əliyev je otišao studirati arhitekturu na [[Azerbajdžanska državna naftna akademija|Azerbajdžanskom industrijskom institutu]]. Međutim, početak [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] je prekinuo njegovo obrazovanje.<ref name=AliyevHeritage>[http://lib.aliyev-heritage.org/cr/2169646.html Hajdar Alirza oglu Alijev - Nacionalni vođa azerbajdžanskog naroda]. Heydər Əliyev irsi. Pristupljeno 2. svibnja 2014.</ref>

== Komunističko razdoblje ==

=== Djelatnost u službi sigurnosti ===

[[Datoteka:Officer Heydar Aliyev.jpg|minijatura|lijevo|Heydər Əliyev kao pukovnik KGB-a]]

Od ljeta 1941. Əliyev je radio kao načelnik odjela u [[NKVD|Narodnom komesarijatu unutarnjih poslova]] [[Nahičevanska Autonomna Sovjetska Socijalistička Republika|Nahičevanske ASSR]] i u Vijeću narodnih poslanika Nahičevanske ASSR. U ljeto 1944. premješten je u službu državne sigurnosti.<ref name=AliyevHeritage/> Bio je pripadnik [[SMERŠ|SMERŠA]], vojne protuobavještajne službe, na [[Ukrajinsko bojište|Ukrajinskom bojištu]].<ref name=AA177>Altstadt, 1992., str. 177.</ref> U [[Komunistička partija Sovjetskog Saveza|Komunističku partiju SSSR-a]] učlanio se 1945., a iste godine završio je tečaj osposobljenja u Školi obuke rukovodstva operativnog sastava MUP-a SSSR-a. Nakon toga se vratio u Nahičevan gdje je radio u službi sigurnosti s činom [[poručnik]]a.<ref name=Lenta>[http://lenta.ru/lib/14163305/full.htm#12 Алиев, Гейдар] (na ruskom). Lenta. Pristupljeno 8. svibnja 2014.</ref>

Na 30. obljetnicu sovjetske vojske i mornarice, 1948., Əliyev je odlikovan jubilarnom medaljom, a u to vrijeme promaknut je u čin [[natporučnik]]a.<ref name=Lenta/> Od te je godine vodio 5. odjel MUP-a u [[Azerbajdžanska Sovjetska Socijalistička Republika|Azerbajdžanskoj SSR]].<ref name=Kommersant>[http://www.kommersant.ru/doc/435597 Алиев Гейдар Алиевич (Алиев Гейдар Алирза-оглу)] (na ruskom). Kommersant, 15. prosinca 2003. Pristupljeno 8. svibnja 2014.</ref> Između 1949. i 1950. pohađao je Školu obuke rukovodstva operativnog sastava MUP-a SSSR-a radi prekvalificiranja u [[Sankt Peterburg|Lenjingradu]] koju je završio s odličnim uspjehom.<ref name=Ministarstvo>[http://www.mns.gov.az/en/pages/57-50.html Heads of special services of Azerbaijan: Aliyev Heydar Alirza ogly: June, 1967 – July, 1969] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20140508224115/http://www.mns.gov.az/en/pages/57-50.html |date=2014-05-08 }} (na engleskom). Ministarstvo nacionalne sigurnosti Republike Azerbajdžan. Pristupljeno 8. svibnja 2014.</ref> Nakon toga vratio se u Baku i ubrzo je promaknut u čin [[satnik]]a.<ref name=Lenta/> Od 1953. radio je u Istočnom odjeljenju KGB-a, te je putovao u [[Pakistan]], [[Iran]], [[Afganistan]] i [[Turska|Tursku]].<ref name=AA177/>

Zamjenikom šefa [[Odbor državne sigurnosti|KGB-a]] u Bakuu imenovan je 1956.<ref name=Lenta/> Pod njegovim rukovodstvom i izravnim sudjelovanjem provedene su operacije djelovanja "Dvoboj", "Alagez", "Prirodoslovac" i druge.<ref name=Ministarstvo/> Usporedno je pohađao večernje odjeljenje Fakulteta povijesti [[Azerbajdžansko državno sveučilište|Azerbajdžanskog državnog sveučilišta]], na kojemu je diplomirao 1957.<ref name=AA177/> Zbog uzorne službe KGB ga je odlikovao više puta.<ref name=Ministarstvo/> Od 1960. bio je na čelu protuobavještajnog odjela Vijeća ministara Azerbajdžanske SSR.<ref>[http://rus.ruvr.ru/radio_broadcast/106046240/216158878/ Гейдар Алиев – архитектор современного Азербайджана ("Твой выходной")] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20140509001716/http://rus.ruvr.ru/radio_broadcast/106046240/216158878/ |date=2014-05-09 }} (na ruskom). Golos Rossii, 12. svibnja 2013. Pristupljeno 8. svibnja 2014.</ref> Zamjenikom predsjedavajućeg KGB-a Azerbajdžanske SSR imenovan je 1964.<ref name=Ministarstvo/> Na čelu azerbajdžanskog KGB-a bio je general [[Semjon Cvigun]], pomoćnik i zet glavnog tajnika KP SSSR-a [[Leonid Brežnjev|Leonida Brežnjeva]], koji je Əliyeva preporučio na položaj prvog zamjenika.<ref>Mihail Makejev: "[http://www.whoiswho.ru/old_site/russian/Password/journals/61999/bobkov1.htm Филипп Борков или диверсионный характер "холодной войны"]", КТО есть КТО (na ruskom), br. 6 (15). Ruski biografski institut, Moskva, 1999. Pristupljeno 8. svibnja 2014.</ref> Dvije godine završio je obuku rukovoditeljskog sastava s odličnim uspjehom na Višoj školi KGB-a nazvanu po [[Feliks Dzeržinski|Feliksu Dzeržinskom]].<ref name=Ministarstvo/>

Cvigun je, nakon što ga je Brežnjev imenovao zamjenikom šefa KGB-a, pomogao Əliyevu da ga zamjeni na čelu Azerbajdžanskog KGB-a.<ref>Altstadt, 1992., str. 177. - 178.</ref> Tako je Əliyev odlukom Prezidijuma Vrhovnog sovjeta Azerbajdžanske SSR imenovan na dužnost šefa azerbajdžanskog KGB-a 21. lipnja 1967.<ref name=Ministarstvo/> Bio je prvi Azer na toj dužnosti nakon [[Mir Cəfər Bağırov|Mir Cəfəra Bağırova]].<ref name=AA178>Altstadt, 1992., str. 178.</ref> Na toj dužnosti ostao je do 14. srpnja 1969. Kao šef azerbajdžanskog KGB-a, dao je velik doprinos nacionalizaciji i obuci obavještajnih stručnjaka. Promaknut je u čin [[General bojnik|generala bojnika]]. Zbog zasluga u službi, šef KGB-a u SSSR-u [[Jurij Andropov]] poslao mu je pismo zahvale i vrijedan poklon.<ref name=Ministarstvo/>

=== Vođa sovjetskog Azerbajdžana ===

[[Datoteka:Twice Hero of Socialist Labor Heydar Aliyev.jpg|minijatura|Heydər Əliyev, dvostruki heroj socijalističkog rada]]

U srpnju 1969. Əliyev je bio izabran za predsjednika [[Centralni komitet Komunističke partije Azerbajdžana|CK AzKP]].<ref name=AliyevHeritage/> Nedugo nakon što je preuzeo vodstvo nad partijom, započeo je čišćenje kadrova u partiji, državi, poduzećima i [[Komsomol]]u, a uklonio je i nekoliko republičkih ministara. U prve dvije godine na čelu Republike, smijenio je gotovo desetak ministara, partijskih tajnika u rajonskim ograncima, uključujući glavnog tajnika KP [[Autonomna oblast Gorskog Karbaha|AO Gorskog Karabaha]] i svog rodnog [[Nahičevan (okrug)|Nahičevana]]. Novoimenovani dužnosnici bili su povezani s Əliyevim preko njegove mreže u KGB-u ili na drugi način. U prvih pet godina vlasti, dvije trećine Vijeća ministara, osam od deset članova partijskog biroa, tri od četiri tajnika Centralnog komiteta, trinaest od četrnaest šefova odjeljenja CK-a, trideset i sedam od četrdeset i pet rajonskih partijskih tajnika je bilo zamijenjeno. Popunjavajući položaje svojim ljudima, Əliyev je izgradio širok aparat pod svojom kontrolom.<ref name=AA180>Altstadt, 1992., str. 180.</ref>

Nakon što je preuzeo vodstvo, životni standard u Azerbajdžanu je porastao, iako je bio ispod sovjetskog prosjeka. U Azerbajdžanu je 1970. dohodak po glavi iznosio svega 63% prosječnog sovjetskog dohotka po glavi, da bi do 1980. porastao na 80%.<ref name=ESI>[http://www.esiweb.org/pdf/ESI%20-%20Azerbaijan%20-%20The%20country%20Haydar%20Aliyev%20buitl%20-%20June%202011.pdf The country Haydar Aliyev built] (na engleskom). European Stability Initiative, lipnja 2011. Pristupljeno 2. svibnja 2014.</ref> Azerbajdžanska SSR je pod Əliyevim vodstvom zabilježila rast industrijske i poljoprivredne proizvodnje i temeljito čišćenje od korupcije, te jačanje partijskog ideološkog držanja.<ref name=AA178/>

Njegovim dolaskom na čelo Azerbajdžana uveden je i kult ličnosti. Od gospodarstva do umjetnosti, Əliyev je isticao ideologiju i središnju ulogu Komunističke partije, posebice kao ideološku vodilju. Jačanje uloge partije ili primjena ideologije često su bila djelomična rješenja svakom problemu u Republici. Əliyevljev prvi govor pred plenumom CK AzKP u kolovozu 1969. imenovao je "krivce" i osudio uzimanje mita, ucjenjivanje i pokroviteljstva. U obraćanju pred 25. kongresom KP SSSR-a 1976., najavio je veću partijsku kontrolu nad gospodarstvom, izborom kadrova i "moralnom naobrazbom radnika" u borbi protiv sebičnih interesa, malograđanskog mentaliteta i pohlepe. U siječnju 1981., na 30. kongresu AzKP, predložio je plan temeljite rekonstrukcije višeg obrazovanja kroz jaču ulogu partije među učiteljima i školama, umjetnosti i društvenih znanosti.<ref name=AA179>Altstadt, 1992., str. 179.</ref>

Əliyev je vodio politiku balansiranja između [[Korjenizacija|korjenizacije]] i održavanja dobrih odnosa sa središnjom vlasti. Promaknuo je Azere na gotovo sve vladajuće položaje. Simbolično je vratio posmrtne ostatke pisca [[Hüseyn Cavid|Hüseyna Cavida]] koji je umro u izbjeglištu u Sibiru 1941. u vrijeme [[Josif Staljin|Staljinovih čistki]]. Istovremeno je održavao dobre odnose s glavnim tajnikom [[Leonid Brežnjev|Leonidom Brežnjevim]] te izbjegavao sukobe s Moskvom.<ref name=ESI/> Oštro je optuživao članove partije zbog neadekvatnog obnašanja dužnosti. Mnogi su izgubili položaje, a neki su bili izbačeni iz partije. Krajem 1970-ih, glavni tajnik partijskog gradskog ogranka u [[Gəncə|Gənci]] i član CK AzKP bio je smijenjen s položaja, a glavni tajnici regionalnih ogranaka u [[Şamaxı]]u i [[Qazaxlı]]u su izbačeni iz partije. Zbog "greški u pripremanju kadrova", glavni tajnici [[rajon]]skih ogranaka iz [[Ağsu (okrug)|Ağsua]], [[Culfa (okrug)|Culfa]], [[Qəbələ (okrug)|Qəbəle]] i [[Daşkəsən (okrug)|Daşkəsəna]] i drugih mjesta, bili su uklonjeni s položaja. Nakon što je kritizirao rad pravosuđa, Əliyev je uklonio i tužitelja [[Gamboi Mamedov|Gamboja Mamedova]] te njegova tri pomoćnika. Većina uklonjenih bili su Azeri, a samo nekolicina Rusi.<ref name=AA179/>

Broj članova AzKP je 1979., u odnosu na 1970 porastao za 27%, pa je ukupan broj članova bio 330 319. Əliyev nije isticao da taj broj ipak predstavlja samo 6% ukupnog stanovništva, i da je udio radnika i kolhoznika u partiji nastavio opadati. Nacionalnost članova partije također nije isticana. Iako je postotak Azera u AzKP porastao, oni su i dalje bili nerazmjerno predstavljeni. Činili su 66% članstva, dok su Azeri činili 74% ukupnog pučanstva Azerbajdžana. Istodobno, Rusi i Armenci su bili prezastupljeni.<ref name=AA179/>

Nakon smrti Brežnjeva, Andropov je 1982. pozvao Əliyeva u Moskvu i imenovao ga članom [[Politbiro Komunističke partije SSSR-a|Politbiroa]] te prvim potpredsjednikom vlade. Svoje imenovanje mogao je zahvaliti uspješnom radu u KGB-u i na dužnosti prvog tajnika KP Azerbajdžana.<ref name=AA178/> Bio je prvi musliman koji je postao član Politbiroa.<ref name=ESI/> Kao štićenika Brežnjeva, Əliyeva su smatrali Andropovim odanikom, posebice zato što je zbog promaknuća bio obvezan isključivo prema Andropovu. Kako je bio Azer i porijeklom musliman, iako ateist, njegovo promaknuće izazvalo je mnogo sumnje u stranom tisku. Njegov dobar odnos s komunističkim partijama na Bliskom Istoku i njegova veza s Turskom, mnogima je sugerirala jačanje sovjetskog djelovanja na tom prostoru. Alijev se, međutim, nikada nije predstavljao kao musliman, niti kao predstavnik sovjetskih muslimana.<ref name=AA178/> Čak i nakon što je napustio položaj glavnog tajnika AzKP, njegov nasljednik, [[Kamran Bağırov]], zadržao je aparat odan Əliyevu, čime je i dalje zadržao utjecaj u Azerbajdžanu.<ref name=AA180/>

Njegov položaj je oslabio 1985. kada je [[Mihail Gorbačov]] postao glavni tajnik KP SSSR-a. Gorbačov je imao u vidu smanjiti utjecaj elite iz Brežnjevljevog razdoblja u partiji i vladi.<ref name=ESI/> U razdoblju od 20 godina bio je narodni poslanik u [[Vrhovni sovjet Sovjetskog Saveza|Vrhovnog sovjeta SSSR-a]], a u razdoblju od pet godina obnašao je dužnost predsjednika Vrhovnog sovjeta SSSR-a.<ref name=AliyevHeritage/>

Kako je pripadao konzervativnim antireformskim snagama u SSSR-u,<ref name=HrvatskaEnciklopedija/> Əliyev je bio primoran odstupiti s položaja, službeno zbog zdravstvenih razloga, no i usred sumnji zbog upletenosti u korupciju.<ref name=ESI/> Zbog krvoprolića kojeg je počinila [[Crvena armija]] nad nedužnim stanovništvom glavnog grada Azerbajdžana [[Baku]]a 20. siječnja 1990., Əliyev je, kao zastupnik Azerbajdžana u Moskvi, tražio da se kazne organizatori i počinitelji. U znak prosvjeda protiv komunističkog vodstva SSSR-a nakon što je Azerbajdžan izgubio enklavu [[Gorski Karabah]], Əliyev je u srpnju 1991. napustio Komunističku partiju.<ref name=AliyevHeritage/>

== Neovisni Azerbajdžan ==

Nakon što se u srpnju 1990. vratio u Azerbajdžan, Əliyev je najprije živio u [[Baku]]u, a potom u [[Nahičevan]]u. Iste godine izabran je za poslanika u [[Narodna skupština (Azerbajdžan)|Vrhovnom sovjetu Azerbajdžanske SSR]]. Između 1991. i 1993. bio je predsjednik [[Narodna skupština Nahičevana|Narodne skupštine Nahičevanske Autonomne Republike]] i zamjenik predsjednika Vrhovnog sovjeta Azerbajdžanse SSR. Na osnivačkoj skupštini [[Stranka Novi Azerbajdžan|Stranke Novi Azerbajdžan]] održanoj 1992. u Nahičevanu, izabran je za njezinog predsjednika.<ref name=AliyevHeritage/>

Na prvim demokratskim izborima održanim u rujnu 1991. za predsjednika je izabran [[Ayaz Mütəllibov]], glavni tajnik Komunističke partije Azerbajdžana koji se natjecao bez protukandidata. Mjesec poslije, 18. listopada 1991. Azerbajdžan je postao neovisan od [[Sovjetski Savez|Sovjetskog Saveza]]. Mütəllibov je nakon niza poraza u [[Rat za Gorski Karabah|ratu za Gorski Karabahu]] i pokolja Azera od strane Armenaca u gradu [[Ivanjan|Hodžali (Ivanjan)]] postao vrlo nepopularan. U ožujku 1992. odstupio je s položaja predsjednika, no [[Narodna skupština Azerbajdžana|Narodna skupština]] ga je ponovno nakon dva mjeseca postavila na predsjednički položaj. Međutim, [[Azerbajdžanska narodna fronta]] zbacila ga je s vlasti i novi izbori održani su u lipnju 1992. Əliyev, koji je tada živio u Nahičevanu, nije se mogao kandidirati zbog dobnog ograničenja. Izbore je dobio [[Əbülfəz Elçibəy]], vođa Narodne frone, s 55% glasova.<ref name=ESI/>

Elçibəy nije bio u stanju nositi se s frakcijskim borbama unutar Azerbajdžanske narodne fronte niti ovladati upravom koju su činili bivši komunisti, štoviše, nije imao vlast niti nad oružanim snagama. Zbog gomilajućih azerskih poraza u ratu za Karabah, Elçibəy je smijenio jednog od ključnih zapovjednika u ratu, [[Surət Hüseynov|Surəta Hüseynova]]. Hüseynove postrojbe su zbog toga u lipnju 1993. povele otvorenu pobunu protiv Elçibəya i zauzele grad [[Ganja|Ganju]] te krenuli prema glavnom gradu Bakuu. Da bi izbjegao državni udar Elçibəy je pozvao Əliyeva da posreduje u nastaloj krizi. Əliyev je prihvatio poziv i truskim zrakoplovom stigao u Baku. Njegov dolazak u Baku označio je kraj Elçibəyeve vladavine.<ref name=ESI/>

== Na vlasti ==

=== Stabilizacija ===

[[Datoteka:Inauguration of Heydar Aliyev.jpg|minijatura|Inauguracija Heydəra Əliyeva, 1993.]]

Əliyev je djelovao brzo. Pregovarao je s Hüseynovim čije su postrojbe opkolile Baku. Hüseynov je uskoro dobio položaj predsjednika vlade, no nije ga zadržao dugo. Əliyev je 15. lipnja 1993. izabran za predsjednika Narodne skupštine Azerbajdžana, čime je privremeno stekao predsjedničke ovlasti. Tri dana poslije Elçibəy je sam otišao u izbjeglištvo u rodno selo [[Keleki]] kod Nahičevana, a u međuvremenu Əliyev je raspisao referendum kojim je Elçibəyu izglasovano nepovjerenje. Əliyev je 3. listopada 1993. izabran za predsjednika s 98.8% glasova.<ref name=ESI/>

Kada je Əliyev stigao u Baku, Azerbajdžan je doživljavao poraze na brojnim područjima. Gubio je rat za Gorski Karabah, gradovi su bili prenapučeni izbjeglicama, gospodarstvo je bilo zahvaćeno kolapsom širom bivšeg gospodarskog područja SSSR-a, [[Rusija]] i [[Iran]] imali su neprijateljski stav prema Azerbajdžanu, a Zapad je bio nezainteresiran. Əliyev je uspio državi dati stabilnost. Poništio je neke Elçibəyeve odluke i tako uspio normalizirati odnose s većim silama u okruženju.<ref name=ESI/>

Najveći problem s kojim se suočavao Əliyev bio je [[Gorski Karabah]] i okolna područja. U tom vremenu zbunjenosti, od kada je Elçibəy otišao u izbjeglištvo do Əliyevog izbora za predsjednika, Azerbajdžan je izgubio veliki dio područja istočno i jugoistočno od Gorskog Karabaha od Armenaca. Əliyev je pokušao vratiti oduzeto područje. Da bi uklonio prijetnju, raspustio je postrojbe odane Narodnoj fronti. Pred njim je bio zadatak izgradnje pravih oružanih snaga. U prosincu 1993. Əliyev je pokrenuo novu vojnu kampanju u Gorskom Karabahu koja je trajala do proljeća 1994., no bez uspjeha. U tom razdoblju azerske žrtve uvelike su nadmašivale armenske. U svibnju 1994. uz posredovanje Rusije postignuto je primirje kojim je okončan rat za Gorski Karabah.<ref name=ESI/>

=== Vanjska politika ===

[[Datoteka:Vladimir Putin at CIS Summit 30 November-1 December 2000-2.jpg|minijatura|lijevo|Əliyev s ukrajinskim predsjednikom [[Leonid Kučma|Leonidom Kučmom]] i ruskim predsjednikom [[Vladimir Putin|Vladimirom Putinom]] u [[Minsk]]u pred sastanak šefova država ZND-a, prosinca 2000.]]

Əliyev je pokušao popraviti odnose s Rusijom i Iranom te istodobno izgraditi bolje odnose sa Zapadom. Vodio je vanjsku politiku balansiranja za koju je vjerovao da je nužna radi preživljavanja Azerbajdžana u nezgodnom okruženju te radi oživljavanja gospodarstva. Uspješno je vodio vanjsku politiku s Iranom te se nije uzdizao pred Rusijom, što je bila taktika njegove [[Realna politika|realne politike]]. Azerbajdžan se pridružio [[Zajednica neovisnih država|Zajednici neovisnih država]] (ZND) 1993., što su kritizirale mnoge pristaše Narodne fronte i bivši predsjednik Elçibəy.<ref name=ESI/>

Priznao je ruske interese u [[Zakavkazje|Zakavkazju]] te potpisao protokole o zajedničkom obrambenom i gospodarskom pojasu. Međutim, njegovi odnosi s Moskvom bili su prazna priča, jer nije značajno implementirao niti jedan od sporazuma. Odnosi između dvije države su se poboljšali i ishodili su brojnim strateškim trgovinskim i gospodarskim sporazumima, među kojima su najznačajniji najam radara u [[Qabala|Qabali]] i razgraničenje [[Kaspijsko jezero|Kaspijskog jezera]].<ref name=ESI/>

Əliyev je održavao dobre odnose s [[Turska|Turskom]] preko osobnih odnosa s turskim predsjednikom [[Süleyman Demirel|Süleymanom Demirelom]]. Tursku je smatrao strateškim partnerom i vratima prema Zapadu za azerbajdžansko gospodarstvo te je zbog toga vjerno održavao prijateljstvo s njom. Također, Turska je bila siguran prolaz za azerbajdžansku naftu prema zapadnom tržištu.<ref name=ESI/>

[[Datoteka:Defense.gov News Photo 011215-D-2987S-007.jpg|minijatura|Əliyev s tajnikom obrane SAD-a [[Donald Rumsfeld|Donaldom Rumsfeldom]] u Bakuu u prosincu 2001.]]

Azerbajdžanski ugljikovodik Əliyev je rabio kao ulog Zapada u azerbajdžansku stabilnost. Važni čimbenici u Əliyevoj vanjskoj politici bili su izvoz nafte i izgradnja naftovoda Baku-[[Tbilisi]]-[[Ceyhan]]. Stoga je Azerbajdžan trebao ulaganja na visokoj razini kao i tehničku stručnost radi razvoja azerbajdžanskih ugljikovodičnih resursa. Radi toga je donesena odluka o pozivu stranih kompanija u Azerbajdžan. Kada je tek došao na vlast, Əliyev je zamrznuo pregovore sa stranim kompanijama, izuzev ruskih i iranskih, koje je ranije vodio Elçibəy. Prva stvar koju je napravio Əliyev bila je davanje 10% udjela ruskom [[Lukoil]]u u predstojećem ugovoru.<ref name=ESI/>

Əliyev je sastavio tim radi postavljanja uvjeta ugovaranja s konzorcijem međunarodnih kompanija pod vodstvom ''[[British Petroleum]]a'' radi proširivanja prava azerbajdžanskih naftnih polja. Također je poslao svoga sina [[İlham Əliyev|İlhama Əliyeva]] kao svog doušnika u pregovorima. Ugovaranje se vrtilo oko distribucije profita i naftih polja koja trebaju biti uključena. Sudeći po svemu, ugovaranje je završilo dobrom pogodbom za Azerbajdžan. Ugovor je povukao 7.4 milijardi [[Američki dolar|USD]] ulaganja na preko 30 godina u tri naftna polja u azerbajdžanskom šelfu. Nadalje, konzorcij je morao platiti Azerbajdžanu 300 milijuna USD kao bonus.<ref name=ESI/>

Konzorcij je činilo deset velikih kompanija iz šest zemalja. Davanje udjela naftnih polja konzorciju bila je strategija izgradnje diplomatskog štita. Posljednji ugovor, kojeg Azeri nazivaju "ugovorom stoljeća", potpisan je 20. rujna 1994. u palači Gulistan u Bakuu. Važnost ugovora nije se očitovala samo u veličini investicija nego i u poruci drugima da je Azerbajdžan dovoljno stabilan za investicije velikih razmjera.<ref name=ESI/>

=== Unutarnja politika ===

Kako je osigurao probitke u vanjskoj politici i naftnoj diplomaciji, Əliyev se počeo baviti učvršćivanjem vlasti unutar države. U listopadu 1994., pod optužbom za izdaju, raspustio je generala Hüseynova s položaja predsjednika vlade, a on je potom pobjegao u Rusiju. Za izdaju su optuženi i drugi ministri nadležni za državni monopol sile - ministar obrane i ministar unutarnjih poslova.<ref name=ESI/>

Əliyev položaj, međutim, i dalje nije bio siguran. U prvim godinama predsjednikovanja, njegov položaj osporavali su razni područni klanovi kao i podanici raznih ruskih, turskih i iranskih mreža. Na površinu je izbio separatizam na jugu Azerbajdžana, naseljenog [[Tališi]]ma, nacionalnom skupinom koja govori [[perzijski jezik]]. Tališki nacionalistički general [[Alikram Hummatov]] je u lipnju 1993., u vrijeme opsjedanja grada [[Lenkaran]]a na jugu Azerbajdžana, proglasio [[Tališka Muganska Autonomna Republika|Tališku Mugansku Autonomnu Republiku]]. Kako nije imao raspoloživu vojsku protiv Hummatova, Əliyev je pokrenuo lokalni ustanak protiv njega, zbog čega je Hummatov pobjegao. Əliyevu je uvelike pomoglo što je bio u središtu mreže onih prijatelja i kolega iz vremena kada je bio čelnik Komunističke partije, no, što je još značajnije, i onih kada je vodio azerbajdžanski KGB. Uslijedili su drugi pokušaji ustanaka i atentata protiv Əliyeva, no poslije svakog napada on je učvrstio vlast.<ref name=ESI/>

Novi [[Ustav Republike Azerbajdžan|Ustav Azerbajdžana]] donesen je 1995. Prvi parlamentarni izbori u neovisnom Azerbajdžanu održani su 12. studenog 1995., a Əliyeva [[Stranka Novi Azerbajdžan]] izašla je kao pobjednik.<ref name=ESI/>

== Izvori ==
{{izvori|2}}

== Literatura ==
{{refbegin}}
* Elmira Ahundova: Гейдар Алиев. Личность и эпоха. Часть 1 (na ruskom). Baku: Ozan, 2007.
* Audrey L. Altstadt: The Azerbaijani Turks: Power and Identity Under Russian Rule (na engleskom). Stanford, Kalifornija: Hoover Press, 1992. {{ISBN|978-0-8179-9182-1}}
* Mihail Gusman: Формула власти: 55 интервью в золотом галстуке (na ruskom). Moskva: ТЕРРА-Книжный клуб, 2005. {{ISBN|978-5-275-01366-5}}
* Thomas de Wall: ''Black Garden: Armenia and Azerbaijan through Peace and War''. New York: New York University Press, 2004. {{ISBN|0-8147-1944-9}}
* Ryszard Kapuściński: ''Imperium. Sowjetische Streifzüge''. Eichbornverlag, Frankfurt am Main 1993, {{ISBN|3-8218-4436-1}}

{{refend}}

== Vanjske veze ==
* [http://heydaraliyevcenter.az/#2_HeydarAliyev Official website]
* [http://aliyevheritage.org/ Official website Heydar Aliyev Foundation]
* [http://azer.com/aiweb/categories/magazine/93_folder/93_articles/93_aliyev.html Envisioning the Nation - Interview: Azerbaijan's President, Heydar Aliyev]
* [http://www.heydar-aliyev.org Persönliche Seite von Heydər Əliyev] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20060411050538/http://www.heydar-aliyev.org/ |date=2006-04-11 }} (aserbaidschanisch, englisch, russisch)

{{lifetime|1923|2003|Əliyev, Heydər}}

{{DEFAULTSORT:Əliyev, Heydər}}
[[Kategorija:Biografije, Azerbejdžan]]
[[Kategorija:Predsjednici Azerbejdžana]]
[[Kategorija:Azerbejdžanski komunisti]]
[[Kategorija:Sovjetski komunisti]]