Gnej Malije Maksim

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Gnaeus Mallius Maximus)
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Gnej Malije Maksim (Gnaeus Mallius Maximus, 2. vijek pne.) je bio rimski političar i vojskovođa, najpoznatiji kao komandant jedne od rimskih vojski uništenih u katastrofalnoj bitci kod Arauzija.

Maksim je bio skromnog porijekla i u rimskoj politici je napredovao koristeći novostečeno bogatstvo kao homo novus. Godine 105. pne. je za vrijeme cimbrijskog rata izabran za konzula i poslan u Transalpinska Galiju kako bi zaustavio pohod Cimbra i Teutonaca. Malije se svoju vojsku trebao spojiti s vojskom prokonzula Kvinta Servilija Cepiona. Cepion i Maksim su se, međutim, smatrali političkim suparnicima i nisu koorodinirali aktivnosti. Štoviše, kada je Malije počeo pregovarati s Cimbrima o tome da se mirno povuku iz Galije, Cepion ih je na svoju ruku napao. Rezultat je bilo potpuno uništenje obje rimske vojske, odnosno po broju mrtvih najgori poraz u rimskoj vojnoj historiji. I Maksim, kao i Cepion, je preživio bitku; kao i on, nakon povratka u Rim postao je optuženik na suđenju te na kraju bio osuđen na progonstvo.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Prethodi:
Quintus Servilius Caepio i Gaius Atilius Serranus
Konzul Rimske Republike
zajedno sa Publijem Rutilijem Rufom
105. pne.
Slijedi:
Gaius Flavius Fimbria i Gaius Marius