Izvorni kod stranice François Rabelais

[[Datoteka:Francois Rabelais.jpg|thumb|250px|François Rabelais]]

'''François Rabelais''' ([[Poitou]], oko [[1494]]. - [[Pariz]], [[9. 4.|9. april]] [[1553]].) je bio [[Francuska|francuski]] pisac.

Prvi je veliki francuski prozaist, uz [[Michel de Montaigne|Montaignea]] najkrupnija figura francuske [[Renesansa|renesanse]]. U mladosti je bio redovnik ([[Franjevci|franjevac]] pa [[Benediktinci|benediktanac]]). Već rano je pokazao interes za antičke jezike ([[grčki jezik|grčki]], [[latinski jezik|latinski]], [[Hebrejski jezik|hebrejski]]) i prirodne znanosti. Osumnjičen da čita "heretičke" knjige, napušta samostan ("brlog lijenosti i pohote"), studira medicinu i sprijateljuje se s istaknutim humanistima. Rabelais je imao bezgranično povjerenje u prirodu i nauku. Poklonik je [[Antika|antike]], erudit, uvijek žedan novih spoznaja. Epikurejski je zaljubljen u život i zemaljske radosti, slavi dobrotu prirodu te vjeruje u napredak i divne mogućnosti koje stoje pred čovjekom.

Godine [[1532]]. je liječnik u [[Lyon]]u i profesor [[anatomija|anatomije]]. Tu objavljuje u prijevodu [[Hipokrat]]ove aforizme i "Medicinska pisma" Giovannija Manardija, te zapažen šaljivi almanah ("La Pantagrueline prognostication"). Životno mu je djelo fantastično - satirični roman ''"Gargantua i Pantagruel"'' kojim je izrazio ideje pravde, dobrote, čovječnosti, kulture i tolerancije. Kao osobni liječni [[kardinal]]a Jeana du Bellaya, ambasadora pri [[Vatikan]]u, boravi u više navrata u [[Rim]]u, gdje proširuje svoje znanje studijem [[Arheologija|arheologije]], [[Botanika|botanike]] i [[Arhitektura|arhitekture]].

{{Commonscat}}

{{Normativna kontrola}}

[[Kategorija:Francuski pisci|Rabelais, François]]