Izvorni kod stranice Elizabeta, ruska carica

[[Datoteka:Carle Vanloo, Portrait de l’impératrice Élisabeth Petrovna (1760).jpg|thumb|'''Elizabeta''', carica cijele Rusije]]
'''Elizabeta Petrovna''' ([[Moskva]], [[29. 12.|29.12.]] [[1709]]. - [[Sankt Peterburg|Sankt Petersburg]], [[5. 1.|5.1.]] [[1762]].), [[Rusija|ruska]] carica od [[1741]]. godine.

== Djetinjstvo i mladost ==
'''Elizabeta''' je bila drugo po redu dijete [[Petar Veliki|Petra Velikog]] i [[Katarina I., carica Rusije|Katarine I.]] Kako u vrijeme njenog rođenja oni nisu bili u braku njen status je kasnije retroaktivno legaliziran. Tijekom djetinjstva uz sebe je imala uvijek francusku dadilju tako da je tada već svladala osnove ovoga jezika. Želeći se okoristiti ovom činjenicom njen otac je htio dogovoriti njeno vjenčanje s francuskim kraljem [[Luj XV., kralj Francuske|Lujem XV.]] To njegovo razmišljanje je prekinuto tek odbijenicom druge strane koja nije smatrala niti jednu ruskinju dostojnom da bude kraljica Francuske. S tako propalim planovima o vjenčanju ona ostaje živjeti na ruskom dvoru zadovoljavajući se ljubavnicima. Drastična promjena ovog opuštenog načina života postaje smrt njenog polubrata [[Petar II., ruski car|Petra II.]] i stupanje na prijestolje [[Ana, ruska carica|Ane]] koja ima iznimno loše mišljenje o svim potomcima Petra Velikog. U tom raščičavanju računa ona nije dirala samu '''Elizabetu''' nego osobe oko nje. Tako je tada nastradao njen ljubavnik Aleksej Šubin.

== Puč ==
Smrću Ane i početkom rata za Austrijsko nasljedstvo [[1740]]. godine. Tada već zaboravljenoj princezi su pristupili predstavnici diplomatskog osoblja Švedske, Prusije i Francuske s ciljem dobivanja kasnijih usluga. Osnovni zahtjev sve tri strane je bio da [[Rusija]] napusti savezništvo s Austrijom i objavi [[Marija Terezija|Mariji Tereziji]] rat. Kako je sve zahtjeve buduća carica prihvatila u skladu s planom [[Švedska]] napada Rusiju u [[august (mjesec)|kolovozu]] [[1741]]. godine. Katastrofalni poraz ove invazije koja je trebala izazvati nezadovoljstvo ruskog naroda dovodi zavjerenički nastrojene diplomate u očaj. Bez obzira na to '''Elizabeta''' uspijeva sačuvati hladnu glavnu i pokreće novu zavjeru. Kako bi se ona ostvarila zahtjeva novac od ambasadora Francuske što na kraju samo djelomično dobiva. Sada s tim novcem svojim ljubavnikom i četiri člana kućanstva ona odlazi u Moskovsku vojnu kasarnu u ponoć [[6. 12.|6. prosinca]] [[1741]]. godine. Darujući prisutnim vojnicima poklone i prije svega alkohol ona ih uspijeva nagovoriti kako je stiglo vrijeme da na vlasti u Rusiji bude kćer Petra Velikog, a ne sin nekog njemca. U noćnom neočekivanom napadu pobunjenici su zarobili cara [[Ivan VI., ruski car|Ivana VI.]] s majkom, ostatkom obitelji i većinom ministara. Drugo jutro kada se [[Moskva]] i [[Rusija]] probudila nitko još nije bio znao za promjenu vlasti u [[Moskovski Kremlj|Kremlju]].

== Carica ==
Bez obzira na obećanja prvobitno dana svojim sponzorima '''Elizabeta''' je od prvog dana počela voditi svoju samostalnu politiku. Rat koji je [[Švedska]] počela [[1741]]. kako bi potpomogla državni udar ne da nije bio završen promjenom vlasti nego se nastavio pojačanim ritmom. Bez šanse za pobjedu namjesto prvobitno obećanih provincija mirovnim sporazumom iz [[1743]]. godine [[Švedska]] je morala ustupiti područja pobjedničkoj Rusiji. Ti događaji na sjevernoj fronti su tako bili postali jedini razlog za ne upletanje Elizabete u tadašnji opće Europski rat. Sljedeće tri godine Rusija prolazi u pripremama za objavu rat Prusiji, Francuskoj i Bavarskoj koji su zajedno napali [[Austrija|Austriju]]. Kao trenutak službene objave rata se može uzeti [[1746]]. godina kada [[Sankt Peterburg|Petrograd]] i [[Beč]] zaključuju vojni savez. Ne dugo potom ruska vojna bujica će se prošetati praktički bez borbe od Moskve do rijeke [[Rajna|Rajne]]. Niti [[Pruska|Prusija]] niti [[Francuska]] niti [[Bavarska]] neće pokušati zaustaviti ovu bujicu. Njena neminovna posljedica tada postaje mirovni sporazum iz [[Aachen]]a od [[18. 10.|18. listopada]] [[1748]]. godine kojim [[Austrija]] zadržava sav svoj teritorij, a [[Pruska|Prusija]] dobiva [[Šleska|Šleziju]]. 

== Posljednji rat ==
Bez obzira na stvarne želje ove carice ona u povijest ulazi kao europski gospodar rata,a ne kao reformator radi toga što se nije obazirala na potrebe državnih promjena. U Rusiji nju se slavi kao sposobnog vladara koji se uvijek zalagao za interese države i vidovitu osobu što je znala unaprijed opasnost ujedinjene Njemačke.

Njen posljednji rat postaje nova runda protiv Fridrika Velikog. Kada je on prvo sklopio savez s [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Velikom Britanijom]], a potom ponovno [[1756]]. godine napao ponovno Austriju '''Elizabetu''' je svladao totalni bijes. Po njenom tada otvoreno prikazanom mišljenju mir u [[Evropa|Europi]] jedino je mogući potpunim uništenjem snaga ratobornog [[Fridrik II., kralj Prusije|Fridrika Velikog]]. Bez obzira na sve druge događaje 85 000 ruskih vojnika kreće [[17. 5.|17. svibnja]] [[1757]]. s zadatkom uništenja Pruske vojske i kraljevstva koje mora biti smanjeno na status običnog vojvodstva. Iako je realno taj rat bio završen [[1760]]. godine kratkotrajnim padom [[Berlin]]a u ruske ruke Fridrik se nije predavao zahvaljujući pomoći svojeg Britanskog saveznika. Smrt Elizabete [[5. 1.|5. siječnja]] [[1762]]. godine dolazi nakon dugo bolesti koja ju prati još od prvih dana ovoga rata. Njenu smrt Njemačka još uvijek pamti pod imenom [[Čudo dinastije Brandenburg]] jer spašava Prusiju od nestanka.

== Obitelj ==
Gotovo cijeli svijet misli da se'''Elizabeta''' nije nikada udavala. Istina na žalost njenih potomaka je u stvarnosti bila potpuno drugačija pošto ona ipak sklapa tajni brak s Aleksejom Razumovskijem u [[jesen]] [[1742]]. godine. Tijekom toga braka će biti rođene njene dvije navodne kćeri koje dobivaju prezime Tarakova. Prva od njih časna sestra Dosifeja (upitno da li je odabrala ovaj život dobrovoljno) će nakon smrti biti pokopana na groblju dinastije [[Romanov]] s čime se nepobitno potvrđuje njeno porjeklo. Druga shvativši "nezdravu" atmosferu u [[Rusija|Rusiji]] pobjeć u Europu samo da bi ju ruski agenti uhvatili i poslali u domovinski zatvor. U zatvoru ona umire u nerazjašnjenim okolnostima [[1777]]. godine.

Ta odluka kojom je Elizabeta vlastitu djecu osudila na zatvor i smrt je bila donešena još početkom vladavine kada ona [[1742]]. godine proglašava svog nećaka [[Petar III., ruski car|Petra III.]] nasljednikom. U doba te odluku niti prva niti druga kćer još nisu bile rođene, a kasnije ova carica iz nepoznatih razloga odbija promjeniti svoju prvobitnu odluku bez obzira na duboko neslaganje s Petrom u pitanju politike.

{{Redoslijed|
|prethodnik   =[[Ivan VI., ruski car|Ivan VI.]]   
|gl_članak_funkcija=[[Popis ruskih vladara|Car Rusije]]   
|nasljednik =[[Petar III., ruski car|Petar III.]]  
}}
{{Commonscat|Elizabeth of Russia}}

[[Kategorija:Ruski vladari]]