Pismo Eugnosta
Pismo Eugnosta (poznato i kao Eugnost Blaženi po svom autoru) je gnostički spis iz 1. veka, otkriven u okviru zbirke Nag Hamadi. Eugnost počinje kao formalno pismo učitelja svojim učenicima, no postupno poprima svojstva govora otkrivenja. U djelu se ne primjećuje kršćanski utjecaj i može se smatrati gnostičkim djelom u klasičnom smislu.
Sačuvane dvije verzije Eugnosta se u važnijim dijelovima znatno razlikuju, svjedočeći time o dugom razdoblju upotrebe.[1]
Veći deo deksta je iskorišten za sastavljanje hrišćanskog apokrifa Sofije Isusa Krista.
Mjesto nastanka Eugnosta je, po svoj prilici, Egipat. Činjenica da se stoici, epikurejci i astrolozi nazivaju "svi filozofi" upućuje na vrlo rani datum nastanka, ne kasniji od 1. stoljeća n.e. Moguće je da su Eugnost i Sofija Isusa Krista utjecali na setijance-ofite, koje opisuje Irenej, a neki pretpostavljaju da su utjecali i na valentinizam.[1]
Spis je, čini se, namijenjen širem čitateljskom krugu zainteresiranom za religijsko-filozofska pitanja. Glavna je namjera autora (Eugnost - koji najbolje zna) ustvrditi i opisati postojanje nevidljivog, nadnebeskog predjela onkraj vidljivog svijeta - predjela o kojemu nema spomena u razmatranjima filozofa (čiji pogledi, kako su opisani, nalikuju onima stoika, epikurejaca i babilonskih astrologa). Tim predjelima vlada hijerarhija od pet glavnih božanskih bića: Nerođeni Otac; njegov odraz, nazvan Samo-Otac; hipostazirana moć Samo-Oca, Besmrtni Čovjek, koji je androgin; androgini sin Besmrtnog Čovjeka, Sin Čovječji; i androgini sin Sina Čovječjeg, Spasitelj. Imena ženskih aspekata posljednje trojice sva uključuju pojam Sofije. Svako od tih božanskih bića posjeduje vlastitu sferu ili eon, te brojne sluge i potčinjene. Posebna skupina, nazvana "naraštaj nad kojimene postoji kraljevstvo od kraljevstava koja postoje", potječe od Nerođenog Oca, i svoj istinski dom nalazi uz njega. Neizreciva radost i neizrazivo slavlje obilježja su postojanja u tom nadnebeskome predjelu; iz njega potječe sav ustroj i sve vrste koje se koriste za daljnje stvaranje. Traktat završava dodatkom o kraljevstvu Besmrtnoga Čovjeka, koje je naš eon.[1]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Izvorni koptski tekstovi Arhivirano 2013-10-31 na Wayback Machine-u (EUGNOST BLAŽENI, uvod: Douglas M. Parrott)