Izvorni kod stranice Ambrozije Milanski

{{redirect|Ambrozije}}

[[Datoteka:AmbroseOfMilan.jpg|thumb|right|Sveti Ambrozije]]

'''Ambrozije Milanski''' ili '''Sveti Ambrozije ('''cca. 337/340 - 4. april 397.) bio je [[kršćanstvo|kršćanski]] [[biskup]] i [[crkveni naučitelj]], poznat i kao vodeći pisac crkvenih himana.

Rodio se vjerojatno u gradu [[Trier]]u oko god. [[339.]] Potjecao je iz veoma ugledne [[Rim|rimske]] obitelji. Otac mu je bio visoki carski činovnik u [[Galija (rimska provincija)|Galiji]]. Ambrozije je studirao u [[Rim]]u [[govorništvo]] i [[pravo]]. Oko god. [[370.]] postao je guverner (''legatus consularis'') u sjevernoj [[Italija|Italiji]] sa sjedištem u [[Milano|Milanu]].

Kad je u tom gradu umro [[arijanstvo|arijanski]] biskup [[Auksencije]], kler i narod jednodušno su izabrali Ambrozija za njegova nasljednika na biskupskoj stolici, premda je bio tek [[katekumen]], tj. pripravnik za sveto [[krštenje]].

Ambrozije se dao krstiti, a u roku od 8 dana primio je sve redove sve do biskupskoga. Pod vodstvom svećenika [[Simplicijan]]a, koji će ga kasnije naslijediti, radio je ozbiljno oko toga da stekne što temeljitiju [[teologija|teološku]] izobrazbu studirajući osobito [[Grčka|grčke]] svete oce. Kao [[biskup]] istakao se osobito u poučavanju svoga stada, u obrani [[Crkva|Crkve]] protiv [[poganstvo|poganstva]], [[arijanstvo|arijanstva]] – naučavanja što je nijekalo [[Krist]]ovo božanstvo – te protiv drugih [[hereze|hereza]]. Bio je vrstan i utjecajan savjetnik i pomoćnik [[car]]eva: [[Gracijan]]a, koji se prvi od rimskih careva odrekao naslova »vrhovni svećenik«, Valentinijana II. i [[Teodozije Veliki|Teodozija Velikog]], koji je kršćanstvo proglasio državnom vjerom, a [[poganstvo]] zakonom zabranio.

Ambrozije je, također, bio velik pobornik neovisnosti Crkve o državnoj vlasti, izbjegavajući ipak sukobe s državom, no, kad se radilo o pravdi i zakonu, bio je neumoljiv. Tako je prisilio cara Teodozija da čini pokoru što je u naglosti skrivio strahovit pokolj u [[Solun]]u god. [[390.]] Sam veliki car morao je priznati da je Ambrozije jedini [[prelat]] koji je dostojan imena biskup.

Svoju literarnu djelatnost razvio je sv. Ambrozije ponajviše u propovijedi i katehezi, kojima se posvećivao svim žarom svoga pastirskog bića. Mnogo je tumačio i [[Sveto pismo]] općenito u prenesenom i mističnom značenju, izvodeći iz njega moralne pouke za život. Pisao je i dogmatske te polemičke spise o vjeri, o Duhu Svetome, o otajstvima, o pokori, o sakramentima. 

Među značajna djela sv. Ambrozija valja spomenuti i nekoliko posmrtnih govora, kao što su njegovu bratu Satiru, caru Valentinijanu II. i Teodoziju Velikom. 
Sv. Ambrozije istakao se, napokon, i kao pjesnik himana, tako ga s pravom nazivaju ''»ocem latinskoga himna«''. 

Sv. Ambrozije, koji je god. [[374.]] bio posvećen za milanskog biskupa, umro je u istom gradu 4. travnja 397.

{{Crkveni naučitelji}}
{{Crkveni oci}}
{{Povijest katoličke teologije}}


{{Commonscat|Saint Ambrose}}

[[Kategorija:Rođeni u 4. vijeku]]
[[Kategorija:Umrli 397.]]
[[Kategorija:Sveci]]
[[Kategorija:Crkveni oci]]
[[Kategorija:Crkveni naučitelji]]