Vojmir Vinja
| Vojmir Vinja | |
|---|---|
 | |
| Rođenje | Greška u izrazu: Nepoznata riječ „dd”.. Greška u izrazu: Nepoznata riječ „mm”.. 1921.Greška u izrazu: Nepoznata riječ „mm”.Greška u izrazu: Nepoznata riječ „dd”. Dubrovnik, Kraljevina SHS |
| Smrt | 15. 6. 2007. (dob: 86) Zagreb, Hrvatska |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Zanimanje | lingvist |
| Poznat/a po | autor rečnika |
Vojmir Vinja (Dubrovnik, 12. novembar 1921 –– 15. jun 2007, Zagreb) [1] lingvist, romanist, akademik HAZU, osnivač hispanističkih studija u Hrvatskoj i utemeljivač Odsjeka za francuski jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Zadru.
Život[uredi | uredi kod]
Rođen je 1921. godine u Dubrovniku kao najmlađe, deveto, dete u porodici poštanskog nameštenika. Silom očeva nameštenja odrastao je na Korčuli, u Splitu i Šibeniku; klasičnu gimnaziju polazio u Šibeniku. Maternji jezik bio mu je čakavsko narečje hrvatskosrpskog jezika, a u školi je učio talijanski. Bez obzira na preranu očevu smrt, Vinja je diplomirao 1947. godine[2] na Filozofskom fakultetu, gde je kasnije stekao doktorat znanosti i habilitaciju iz lingvistike. Na studij se upisuje 1940. godine, na smer romanske lingvistike i francuskog jezika s književnošću, gdje mu je profesorom bio Petar Skok. Studij je prekidao radi borbe protiv okupacije Dalmacije. Diplomirao je tek 1947. i odmah potom bio primljen za asistenta na katedri za romansku lingvistiku koju je tada vodio Petar Skok. Godinu 1949/1950. proveo je u Londonu u diplomatskom poslanstvu, a 1956/1957. na Sorboni studijski. Penzionirao se 1986.
Bio je član uredništva časopisa Čakavska rič i Folia Onomastica Croatica. Osnovao je Skokove etimološke i onomastičke susrete 1986.
Karijera[uredi | uredi kod]
- 1947. asistent na Filozofskom fakultetu u Zagrebu
- 1953. docent
- 1956—1957. specijalizacija u Francuskoj
- 1958. vanredni profesor.
- 1959—1978. načelnik Odsjeka za romanistiku
- 1964. redovni profesor
- 1975. član saradnik JAZU, Razred za filološke znanosti
- 1983. redovni član JAZU, Razred za filološke znanosti
- 1991. redovni član HAZU, Razred za filološke znanosti
Od 1956. predavao romansku lingvistiku, starofrancuski i savremeni francuski, španski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Predavao i na univerzitetima u Francuskoj, Austriji, Španiji i Rumuniji, te u Zadru, Beogradu, Sarajevu. Vodio 12 magistarskih radova i 13 doktorskih disertacija, te sarađivao u više stručnih komisija za magistarske i doktorske radove. Od 1986. godine u penziji[1].
Dela[uredi | uredi kod]
- Starofrancuski jezik i knjizevnost (1964)
- Španjolsko-hrvatskosrpski rječnik: s osnovama španjolske gramatike i španjolskog trgovačkog dopisivanja (1971)[3]
- Langenscheidtov univerzalni rječnik : francusko-hrvatski, hrvatsko-francuski (1978)
- Langenscheidtov univerzalni rječnik: španjolsko-hrvatskosrpski, hrvatskosrpsko-španjolski (1979)
- Gramatika španjolskog jezika: s osnovama španjolsko-francusko-talijanskog uspoređenja (1980)
- Langenscheidtov džepni rječnik: Hrvatsko-francuski rječnik (1981)
- Povijest svjetske književnosti: Knj. 3 (1982)
- Langenscheidtov univerzalni rječnik: španjolsko-hrvatskosrpski, hrvatskosrpsko-španjolski (1983)
- Španjolsko-hrvatski ili srpski rječnik: s osnovama španjolske gramatike i španjolskog trgovačkog dopisivanja (1985)
- Jadranska fauna — etimologija i struktura naziva (2 knjige, 1986)
- Hibridni rezultati jezičnih dodira (1986)
- Jadranske etimologije: jadranske dopune Skokovu etimologijskom rječniku I—III (1998-2004)
Prevodi[uredi | uredi kod]
- Michel de Montaigne, Djela (I—III. Eseji; IV. Dnevnik s puta u Italiju; Pisma), Disput, Zagreb, 2007.[4]
- Emile Benveniste, Riječi indoeuropskih institucija, Disput, Zagreb, 2005.
- Ferdinad de Saussure, Tečaj opće lingvistike, ArTresor naklada, Zagreb, 2000.
- Opća i obrazložbena gramatike Port-Royala, ArTresor naklada, Zagreb, 1999.
- Pierre Abélard, Pisma Abelarda i Heloize, Naprijed, Zagreb, 1970.
- Dante Alighieri, O umijeću govorenja na pučkom jeziku, u Djela I, Liber — Matica hrvatska, Zagreb, 1976.
- Arnould Clausse, Socijalistička doktrina odgoja, Matica hrvatska, Zagreb, 1962.
- Roman o Renardu, Zora, Zagreb, 1961.
- Fernando de Rojas, Celestina ili Tragikomedija o Kalistu i Melibeji, Zora, Zagreb, 1957.
Nagrade[uredi | uredi kod]
- Nagrada “Božidar Adžija” (1970)
- Nagrada za životno djelo (1986)
- Nagrada “J.J.Strossmayer” (1999)
- Chevalier de l’Ordre du Mérite de la République Française.
Literatura[uredi | uredi kod]
- Vojmir Vinja septuagenario in honorem oblata, Zagreb, 1992.
- Petar Šimunović, Vojmir Vinja 1921-2007, Zagreb, 2010.
Vidi još[uredi | uredi kod]
- Skračić, Vladimir (10.12.2007). „In memoriam Vojmir Vinja (1921–2007) Romanica et Croatica Adriatica”. BH Dani. Pristupljeno 02.03.2014..
Reference[uredi | uredi kod]
- ↑ 1,0 1,1 „Akademik Vojmir Vinja”. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti. Pristupljeno 04.02.2013.
- ↑ Ivanjek, Željko (27.11.2007). „Svoje životno djelo nije vidio”. Jutarnji List. Arhivirano iz originala na datum 2010-05-27. Pristupljeno 04.02.2013.
- ↑ „Elektronski katalog Narodne biblioteke Srbije”. Narodna biblioteka Srbije. Pristupljeno 04.02.2013.
- ↑ Tomasović, Mirko (11.10.2007). „Romanistički vrhunci”. Vijenac (Matica Hrvatska). Pristupljeno 04.02.2013.