Vanjski Hebridi

Izvor: Wikipedia
Vanjski Hebridi
Pozicija Vanjskih Hebrida na karti Škotske
U sastavu Škotske
Upravni oblik područno vijeće
Glavni grad Stornoway (Steòrnabhagh)
Površina 3070.94 km²
Stanovništvo 27,684
Gustoća 9 stanovnika na km²
Web stranica

Vanjski Hebridi (engleski: Outer Hebrides ili Western Isles / Zapadni otoci ali i Long Island / Dugi otok, škotsko-gelski: Na h-Eileanan Siar) je arhipelag na sjeverozapadu Škotske

Čitav arhipelag administrativno podpada pod vlastito područno vijeće (council area) i namjesništvo (lieutenancy area) - Comhairle nan Eilean Siar

Geografske karakteristike[uredi - уреди]

Arhipelag se proteže u dužini od nekih 210 km od krajnje sjeverne točke na otoku Lewis i Harris do otočića Barra Head na jugu. Vanjski Hebridi leže u obliku polumjeseca udaljeni oko 65 km od škotskoga kopna i Unutrašnjih Hebrida.[1]

Vanjski Hebridi su sa sjevera razdvojeni od Unutrašnjih Hebrida morskim kanalom Minch (i Malim Minchem) a sa juga Hebridskim morem.[1]

U tom arhipelagu leži 15 većih otoka koji su nastanjeni te 50 manjih nenastanjenih.

Najveći otok Vanjskih Hebrida je Lewis i Harris, a ostali veći otoci su Sjeverni Uist, Benbecula, Južni Uist i Barra. Brojni manji otoci okružuju glavne otoke, a oko 65 km sjeverozapadno od glavnog lanca leži mali podarhipelag St. Kilda, sastavljen od malih otočića. Brojni manji otoci Vanjskih Hebrida su nenaseljeni, a većina stanovništva živi na otoku Lewis i Harris. Arhipelag je u 20. vijeku doživio značajnu depopulaciju, prije svega zbog nedostatka ekonomskih mogućnosti. Vanjski Hebridi su jedno od rijetkih područja u Škotskoj gdje se i dandanas u svakodnevnom životu govori škotsko-gelski.[1]

Vanjski Hebridi zauzimaju površinu od 3,070.94 km²[2] i imaju 27,684 stanovnika.[3]

Naseljeni otoci[uredi - уреди]

Englesko ime otoka škotsko-gelsko ime broj stanovnika (2011.[3])
Lewis i Harris Leòdhas agus na Hearadh 21,031
Južni Uist Uibhist a Deas 1,754
Sjeverni Uist Uibhist a Tuath 1,254
Benbecula Beinn nam Fadhla 1,303
Barra Barraigh 1,174
Scalpay Sgalpaigh 291
Velika Bernera Beàrnaraigh Mòr 252
Grimsay (sjeverni) Griomasaigh 169
Berneray Beàrnaraigh 138
Eriskay Èirisgeigh 143
Vatersay Bhatarsaigh 90
Baleshare Baile Sear 58
Grimsay (južni) Griomasaigh 20
Flodaigh Flodaigh 7
Ukupno 27,684

Historija[uredi - уреди]

Vanjski Hebridi su naseljeni od najmanje 4. milenija pne., pa imaju brojne arheološke nalaze iz prahistorije, uključujući i megalitski kameni krug kod Callanisha (na otoku Lewis i Harris). Ti megaliti su tako postavljeni da ugrubo predstavljaju keltski križ dug 123 metara u smjeru sjever-jug i 43 metara širok, od istoka prema zapadu. Pored toga na arhipelagu ima još nekoliko lokaliteta sa sa manjim kružnim megalitima, koji liče na Callanish. Prvih nekoliko vijekova nove ere stanovnici su još uvijek govorili isključivo gelski. Arhipelag je pokršten tek nakon dolaska Svetog Kolumba u Škotsku u 6. vijeku.

Arhipelag je trpio invazije norveških Vikinga od početka 8. vijeka, na kraju su od 9. do 12. vijeka i bili pod njihovom vlašću. Nakon bune koje je poveo Somerled Norvežani su protjerani, pa je arhipelag imao vlastite gospodare, sve do kraja srednjeg vijeka. Kraljevina Škotska nije uspjela uspostaviti efikasnu kontrolu nad arhipelagom sve do 1493. kad se historija arhipelaga spaja sa historijskim grofovijama na koje je podjeljen..[1]

Sjeverni dio otoka Lewis i Harris - Lewis je nekada pripadao historijskoj grofoviji Ross-Shire u historijskoj regiji Ross i Cromarty, a južni dio - Harris, kao i svi ostali otoci arhipelaga bili su dio grofovije - Inverness-Shirea[1]

Flora i fauna[uredi - уреди]

Vanjski Hebridi i danas imaju očuvana staništa divljih životinja, naročito su izoliraniji otoci staništa velikog broja morskih ptica. Po sjevernim otocima ima jelena, na otoku Soay živi primitivna divlja ovca, a atlanski sivi tuljan živi duž brojnih obala.[1] Vegetacija arhipelaga nalikuje na tundru i sastoji se uglavnom od travnjaka i vriština, uz tresetišta koja se često nalaze u slabo odvodnjavanim nizinama. Istočne obale su gole i stjenovite, nasuprot zapadnim koje su obrasle travom sve do bijelih pješčanih plaža.

Šuma i drveća ima vrlo malo, pa je pejzaž otvoren i surovo jednostavan u svom siromaštvu.

Lokalni poljoprivrednici uzgajaju jednogodišnje krmno bilje, krumpir i nešto povrća.[1]

Privreda[uredi - уреди]

Male farme u zakupu (od par hektara) su i danas tradicionalni nosioc otočke ekonomije, uz stočarstvo (ovce i krave) kojima lokalni farmeri dopunjuju svoj skromni prihod. Po otocima ima puno tresetišta koje seljaci koriste za grijavanje svojih domova. Otoci su poznati po proizvodnji visoko kvalitetnog Harris tvida, koji je rađen po uzorku na tradicionalna tkanja otočana i bio dio njihove nošnje. Ribolov je i danas vrlo važan za otočku ekonomiju, iako je u padu nakon zenita lova na haringe početkom 20. vijeka. Posljednjih decenija sve važnija stavka otočke ekonomije je turizam.[1]

Grad Stornoway na Lewis i Harrisu je administrativno - trgovački centar cijelog arhipelaga. On ima dobru prirodnu luku opremljenu dizalicama i ostalim pomagalima, koja omogućuju manje popravke brodova.[1]

Izvori[uredi - уреди]

Vanjske veze[uredi - уреди]