Umljanović

Umljanović
Umljanović class=notpageimage| Umljanović na karti Hrvatske
Županija	Šibensko-kninska
Općina/Grad	Ružić
Nadmorska visina	303 m
Geografske koordinate
- z. š.	43.8 N
- z. d.	16.3 E
Pošta	22322 Ružić
Pozivni broj	(+385) (0)22
Autooznaka	ŠI

Umljanović je selo u općini Ružić, u Šibensko-kninskoj županiji.

Zemljopis

Umljanović se smjestio u podnožju brda Moseć u Zagori, u jugoistočnom djelu Petrova polja. U Umljanoviću se nalazi jezerce koje se zove Gabelino jezero, iznad kojeg je brdo Greda. Umljanović je selo površinom najveće u općini Ružić.Umljanović se sastoji od 20 zaselaka: Grizelji, Lovrinovići, Trive, Žeravice, Bačići, Lelići, Slančići, Delaši, Devići, Ikačići, Šimundžići, Božidarovi, Ivaniševići, Gabelini, Đereci, Relote, Ćulave, Pućo, Kaići i Mešini. Najveći vrh u Umljanoviću je Žeravičin Ošljar visok 586 metara. Umljanović je udaljen od Drniša 15.9km.

Municipij Magnum

Na prostoru Baline glavice, na krajnjem jugoistočnom rubu Petrovog polja, u razdoblju rimske vladavine nalazio se centar municipija Magnum. Na istom prostoru možda se nalazilo predrimsko naselje autohtonih Delmata, u povijesnim izvorima poznato pod imenom Sinotij, kojeg je tijekom borbi s Delmatima 34. godine pr. Krista uništio Oktavijan. Magnum je rimsko naselje koje se razvilo na pravcu magistralne prometnice Akvileja - Dirahij, segment koje je opisan u Tabuli Peutingeriani na trasi Salona XVI –Andetrio XIV – Magno VIII – Promona XVI – Burno. Duž ceste Akvileja-Dirahij nalazio se sustav rimskih vojnih logora poznat pod nazivom Delmatski limes kojeg su činili legijski logori Burnum i Tilurij s pripadajućim pomoćnim logorima te logori pomoćnih postrojbi u Kadinoj Glavici, Andetrij u Muću Gornjem i Bigeste u Humcu kod Ljubuškog. Magnum se smjestio na istoj cesti između logora u Kadinoj Glavici i Andetriju. Municipij u Magnumu nije baštinio predrimsko epihorsko ime naselja što govori o žestini ratnih operacija na tom prostoru i načina na koji su Rimljani provodili politiku romanizacije. Na teritoriju municipija, koji je najvjerojatnije zauzimao cijelo današnje Petrovo polje, podaci o stanovništvu nisu dovoljno poznati, a najčešći gentilicij jest Aurelii što se povezuje s širokim davanjem rimskog civiteta epihorskom stanovništvu za vrijeme cara Karakale (Constitutio Antoniniana) početkom 3. stoljeća. Magnum postiže municipalni status najkasnije u prvoj polovini 2. stoljeća. Natpisi kojima je potvrđen municipalitet Magnuma poznati su kao CIL III 6565=9798=14316, CIL III 14957 i CIL XIII 6538. Na prostoru Baline glavice nikad nisu provođena sutavna arheološka istraživanja tako da je topografija rimskog Magnuma nepoznata. Zbog minski osjetljivog područja nemoguće je rekognoscirati teren desne obale rijeke Čikole oko Velike i Male Baljačke glavice gdje bi trebala biti pozicija jedne nekropole Magnuma. Poznato je da je u Magnumu tijekom 2. stoljeća postavljena beneficijarska stanica sa svetištem od kojeg je ostao niz beneficijarskih zavjetnih žrtvenika posvećenih Jupiteru i Eponi. Stanica konzularnih beneficijara je arhitektonski kompleks koji se obično nalazio neposredno uz gradske zidine ili zidine rimskih vojnih logora kako je to bilo uobičajeno na germanskom limesu. U Magnumu je postojao i mitrej što se temelji na mitraičkoj kultnoj slici s reljefom tauroktonije pronađenoj u Umljanovićima. Magnum se najvjerojatnije napajao vodom s obližnjeg izvora rijeke Čikole u Mirlović polju, a još krajem 19. stoljeća su se navodno vidjeli ostaci akvedukta. Magnum se posljednji put spominje na drugom salonitanskom crkvenom saboru 533. godine kada je dodijeljen novoosnovanoj biskupiji u Ludrumu. Promona, poznata iz sukoba Rimljana s Delmatima, u doba rimske dominacije i pacifikacije Ilirika, postala je dio municipalnog teritorija Magnuma (pagus). Rimska Promona ubicira se na prostoru današnjeg sela Tepljuh na sjevernom rubu Petrovog polja. Oko 10 kilometara sjeverozapadno od Magnuma na prostoru današnje Kadine Glavice rimska vojska je početkom 1. stoljeća sagradila logor za smještaj pomoćnih postrojbi (castellum). Zapovjedno mjesto rimskih vojnika smještenih u logoru u Kadinoj Glavici bio je legijski logor (castrum) Burnum. U logoru u Kadinoj Glavici bili su smješteni pripadnici ale Claudia Nova te kohorti I. Lucensium, III. Alpinorum i I. milliaria Delmatarum. Neke od spomenika pripadnika tih postrojbi danas je moguće vidjeti uzidane u česmu na izvoru Banovača u Otavicama i česmu u Kadinoj Glavici.

Tursko razdoblje i novija povijest

Turci su ovim krajem zavladali početkom 16. stoljeća i ostali sve do 1683. Iako je pred njima pobjeglo gotovo svo starosjedilačko stanovništvo, s vremenom je ipak uspostavljena određena administrativna vlast i veliki broj ljudi se vratio naravno plaćajući Turcima harač i ostale propisane namete. Područje Petrovog polja kao i Petrova gora – današnji Moseć bilo je nahija, a pripadalo je Kliškom sandžaku i bosanskom pašaluku. Unatoč islamskoj vladavini i prisilnom pokrštavanju u ovom je kraju ostao određeni broj franjevaca pa su starosjedioci ipak zadržali svoju vjeru i običaje. Mehmed II. čak je izdao i dokument (ahdnasmu) kojom je starosjediocima zajamčio slobodu vjere. Za vrijeme Domovinskog rata (1991.-1995.) Umljanović je bio pod hrvatskom kontrolom, u graničnoj zoni s Republikom Srpskom Krajinom. Tijekom rata nije bio okupiran. Na ovom području je djelovala 142. drniška brigada.

Vjera

Stanovništvo je 100% rimokatoličko. Umljanović pripada šibenskoj biskupiji, župi sv. Ilije proroka. Zaštitnik župe je sv.Ilija prorok, a slavi se 20. srpnja. Župa ima jednu crkvu koja se nalazi u Kljacima. Crkva se zove sv. Ilija, a u današnji je oblik izgrađena 1871. godine. Okolo župne crkve se nalazi groblje, a 2009god. je dovršena i mrtvačnica. Župa je postala samostalna 1832. godine. U župu spadaju i Kljaci, Mirlović Polje i Čavoglave. Trenutni župnik je fra Ilija Mikulić. U groblju je kod župne crkve bila starohrvatska crkva iz IX. do X. stoljeća. Od nje su pronađeni ulomci oltarne pregrade s plutejima, bogato ukrašeni pleterom, križevima i palmetama. Kamen je domaći te je siguran dokaz da je kameni namještaj za crkvu nastao na tom tlu. Ulomci su bili smješteni u samostanskoj zbirci u Sinju ali su ustupljeni Muzeju hrvatskih starina u Splitu.

Stanovništvo

Stanovništvo je 100% hrvatsko.

Kretanje broja stanovnika od 1857. do 2011.

Uprava

Umljanović je pod upravom općine Ružić, a središte joj je u naselju Gradac. Dan općine se slavi na Malu Gospu (8. rujna). Matični broj općine je 3778. U općinu još spadaju i Kljaci, Baljci, Gradac, Mirlović polje, Čavoglave, Ružić, Otavice i Moseć. Umljanović je za vrijeme SFRJ pripadao općini Drniš. Matični broj Umljanovića je 66796.

Gospodarstvo

Stanovništvo se bavi govedarstvom, peradarstvom, stočarstvom, te poljodjelstvom i voćarstvom.

Poznate osobe

• Igor Mešin, hrvatski voditelj i glumac,
• Ivan Šimundža, bivši hrvatski boksač i sadašnji trener boksa,
• Petar Vrbatović, bivši hrvatski bojnik,
• Severina Vučković, hrvatska pjevačica,
• Petar Lela, hrvatski nogometaš.

Spomenici i znamenitosti

Ruševine rimskog naselja Municipium Magnum, rimska cesta Via Gabianina, delmatski grad-utvrda Sinodium te ruševine rimskog tabora VII. legije.

Obrazovanje

U Umljanoviću ne postoji osnovna ni srednja škola. U planu je bila izgradnja osnovne škole, ali njena izgradnja nije dovršena.

Kultura

Na području Umljanovića djeluje Etno udruga Petrovo polje koja održava stare običaje ovog kraja. Također djeluju i udruge Sv Ilija Kljaci i Udruga 4 sela.

Šport

U ožujku se igra malonogometna liga "Čikola" u kojoj sudjeluju svi predstavnici petropoljskih sela. MNL Čikola je registrirana kao niža malonogometna liga. Predstavnik Umljanovića je MNK Čikola Umljanović.Za ekipe pojedinih sela mogu igrati mladići koji žive tamo ili im roditelji potječu iz tog sela. Nekada je postojao NK Šenedija Umljanović. Boja dresova im je bila svijetlo-žuta, a igralište im se zvalo Velike livade.

Promet

Kroz Umljanović prolazi državna cesta D56.

Literatura

• J. Alačević, Il municipio Magnum ed altri luoghi lungo la via Romana da Salona a Burnum, Bullettino di archeologia e storia dalmata, 1/1878, Split, 1878, 90 – 92.
• G. Alföldy, Magnum, Paulys Realencyclopädie der classischen Altertumswissenschaft, Supplement Band XI, Sttuttgart, 1968, col. 931-932.
• M. Zaninović, Od Ninije do Promone, Izdanja Hrvatskog arheološkog društva, 15, Zagreb, 1992, 33-40.
• G. Lipovac Vrkljan, Mitraička kultna slika iz Umljanovića, Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu, 13/14, Zagreb, 1999.
• I. Glavaš, Municipij Magnum, raskršće rimskih cestovnih pravaca i beneficijarska postaja, Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, 52, Zadar, 2010, 45-59.
• I. Glavaš - Ž. Miletić - J. Zaninović, Augzilijarni kaštel kod Kadine Glavice, Obavijesti Hrvatskog arheološkog društva, 3, Zagreb, 2010, 71-74.
• I. Glavaš, O municipalitetu Magna, Opuscula Archaeologica, 36, Zagreb, 2012, 93-103.

Vanjske veze

• - Republika Hrvatska - Državni zavod za statistiku: Naselja i stanovništvo Republike Hrvatske 1857.-2001.
• Umljanovići Arhivirano 2011-03-09 na Wayback Machine-u