Trovanje gljivama

Izvor: Wikipedia
Smrtno otrovna zelena pupavka.

Micetizam, odnosno trovanje gljivama, su štetni efekti unošenja otrovnih substanci koje postoje u gljivama. Ovi simptomi mogu varirati od neznatne boli u trbuhu do smrti. Trovanje gljivama je obično rezultat konzumiranja divljih gljiva zbog zamjene sa nekom jestivom vrstom. Najčešći razlog ovoj zamjeni je velika sličnost po boji i generalnoj morfologiji otrovnih i jestivih gljiva. Čak i veoma iskusni gljivari se ponekada otruju.

Da bi se spriječilo trovanje gljivama, gljivari moraju veoma dobro poznavati gljive koje kane skupiti, uključjući i poznavanje otrovnih gljiva koje su slične jestivim. Dalje, način pripreme i otrovnost nekih vrska koja izgleda da varira po geografskoj lokaciji povećava potencijal trovanja, čak i kod tačno identifikovanih gljiva.

Vjerovanja[uredi - уреди]

Postoje mnoga vjerovanja kod definiranja koja je gljiva otrovna, a koja nije.[1][2] Nažalost, takva definicija ne postoji, i ne bi se smjelo određivati gljive na osnovu takvih praznovjerja. Slijeđenje takvih praznovjerja je čest uzrok trovanju. Neki primjeri takvih besmislenih "pravila" su:

  • "Otrovne gljive su svijetlih boja." — Mnoge jestive vrste (blagva i slične) su jestive iako su svijetlih boja, a neke poput otrovne zelene pupavke su zelenkastobijele boje.
  • "Kukci/životinje će izbjgavati otrovne gljive." — Gljive koje ne mogu nauditi beskralježnjeacima mogu biti štetne ljudima. Larve nekih kukaca se hrane otrovnim gljivama. Također, životinje ne znaju uvijek izbjeći otrovne gljive.
  • "Otrovne gljive pocrne sa srebrom." — Nijedna poznata otrovna gljiva ne pocrni sa srebrom.
  • "Otrovne gljive su loša okusa." — Ljudi koji su pojeli smrtonosnu zelenu pupavku kažu da je bila dobra okusa.
  • "Sve gljive su jestive ako ih se skuha/isprži/isuši/ukiseli itd." - Iako je istina da neke otrovne gljive mogu biti sigurne ako ih se pravilno pripremi, mnoge je druge nemoguće osloboditi otrova. Na mnoge otrove u gljivama toplota ne djeluje.
  • "Otrovne gljive će postati ružičaste kad ih se prokuha."[3] — Mnogi izbjeglice iz Laosa su završili u bolnici nakon što su slijedili ovo praznovjerje. To je barem jednoga koštalo života.[4][5]
  • "Otrovne gljive imaju zašiljen klobuk. Jestive imaju ravan, okrugao klobuk." - Oblik klobuka uopće ne pokazuje jestivost gljive.

Otrovi i njihovi simptomi[uredi - уреди]

Postoje razni toksini sa specifičnim, a ponekad smrtonosnim efektima:

  • Alfa-amanitin (smortonosan: izaziva oštećenje jetre nakon jednog do tri dana nakon konzumacije) - 6-12 sati nema simptoma, zatim bol u žeucu. Smrtnost je između 10 i 15 posto.
  • Falotoksin (izaziva nadražaje u stomaku) – nalazi se u gljivama roda Amanita, kao i alfa-amanitin.
  • Orelanin (smrtonosan: izaziva prestanak rada bubrega 3 tjedna nakon konzumacije) – nema simptoma 3-20 dana nakon konzumacije, propadanje bubrega počinje oko jedanaestog dana, a do dvadesetog su simptomi vidljivi. Povraćanje, zamor, bol u području bubrega su simptomi.
  • Muscarin (ponekada smrtonosan: može izazvati prestanak rada dišnih organa) – znojenje, suzenje očiju, otežano disanje.
  • Giromitrin (smrtonosan: izaziva neurotoksičnost, nadražaj želuca i uništavanje krvnih zrnaca) - delirij, gubitak koordinacije, povraćanje, anemija.
  • Koprin (izaziva mučnost kad se konzumira sa alkoholom) – mučnost može izazvati konzumacija alkohola kratko nakon konzumacije gljive. Povraćanje, glavobolja, slabost.
  • Ibotenička kiselina i muscimol (halucinogen) – povraćanje, zbunjenost, pospanost. Simptomi se obično pojave 30 minuta do 2 sata nakon konzumacije. To stanje traje nekoliko sati.
  • Psilocibin i psilocin (halucinogen) – euforija, razna priviđenja, strah, zbunjenost. Simptomi se obično pojave nedugo nakon konzumacije.
  • Arabitol (izaziva iritacije u stomaku kod nekih ljudi) - ne može naštetiti, samo neki ljudi osjete nadražaje u stomaku.
  • Bolesatin, otrov nađen u gljivi Boletus satanas
  • Ergotamin (smrtonosan: utiče na vaskularni sistem i može dovesti do gubitka udova i smrti) - otrov nađen u gljivama roda Claviceps.

Izvori[uredi - уреди]

  1. "California Poison Action Line: Mushrooms". http://www.calpoison.org/public/mushrooms.html. pristupljeno 18. 02. 2008.. 
  2. Ian Robert Hall (2003). Edible and Poisonous Mushrooms of the World. Timber Press. str. 103. ISBN 0881925861. 
  3. Centers for Disease Control (CDC) (4. 6. 1982.). "Mushroom Poisoning among Laotian Refugees -- 1981". MMWR (USA: CDC) 31 (21): 287–8. PMID 6808348. Retrieved 04. 08. 2008.. 
  4. http://news.bbc.co.uk/1/hi/england/hampshire/8574915.stm
  5. http://www.timesonline.co.uk/tol/news/uk/article7067321.ece