Tri Odjeljenja i Šest Ministarstava
| Historija Kine | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| DREVNA | |||||||
| 3 Suverena & 5 Careva | |||||||
| Dinastija Xia 2100–1600 pne. | |||||||
| Dinastija Shang 1600–1046 pne. | |||||||
| Dinastija Zhou 1045–256 pne. | |||||||
| Zapadni Zhou | |||||||
| Istočni Zhou | |||||||
| Period Proljeća i Jeseni | |||||||
| Period Zaraćenih država | |||||||
| CARSKA | |||||||
| Dinastija Qin 221 pne.–206 pne. | |||||||
| Dinastija Han 206 pne.–220 n.e. | |||||||
| Zapadni Han | |||||||
| Dinastija Xin | |||||||
| Istočni Han | |||||||
| Tri kraljevstva 220–280 | |||||||
| Wei, Shu & Wu | |||||||
| Dinastija Jin 265–420 | |||||||
| Zapadni Jin | 16 kraljevstava 304–439 |
||||||
| Istočni Jin | |||||||
| Južne & Sjeverne dinastije 420–589 |
|||||||
| Dinastija Sui 581–618 | |||||||
| Dinastija Tang 618–907 | |||||||
| ( Drugi Zhou 690–705 ) | |||||||
| 5 dinastija & 10 kraljevstava 907–960 |
Dinastija Liao 907–1125 |
||||||
| Dinastija Song 960–1279 |
|||||||
| Sjeverni Song | Z. Xia | ||||||
| Južni Song | Jin | ||||||
| Dinastija Yuan 1271–1368 | |||||||
| Dinastija Ming 1368–1644 | |||||||
| Dinastija Qing 1644–1911 | |||||||
| MODERNA | |||||||
| Republika Kina 1912–1949 | |||||||
| Narodna Republika Kina 1949– |
Republika K;ina (Tajvan) 1945– |
||||||
Sustav Tri Odjeljenja i Šest Ministarstava (kineski: 三省六部) je bio sustav upravljanja državom prihvaćen u staroj Kini. Sistem se prvi put pojavljuje nakon Zapadne Dinastije Han (206 . pne.-24. n.e.) i bio je službeno uveden u Dinastiji Sui (589.-618.), te je dosegao svoj konačni oblik tijekom Dinastije Tang (618.–907.). Zamjenio je sustav Tri Ekselencije i Devet ministara koji je uveden tijekom Dinastije Qin (221. pne.-206. pne.). Tri odjeljenja su bila: Sekretarijat (中書省), Kancelarija (門下省, također prevođen kao "Ured za Pregled Proglasa") i Odjeljenje za Državne Poslove (尚書省), dok se šest ministarstava odnosilo na Ministarstvo za Osoblje (吏部), Prihode (戶部), Obrede (禮部), Rat (兵部), Pravdu (刑部) i Radove (工部).[1]
Sadržaj/Садржај |
Pregled[uredi - уреди]
U ovom sustavu Odjeljenje za Državne Poslove, koje je upravljalo sa šest ministarstava, je bila najviša izvršna institucija carske vlasti. Sekreterijat je bio glavna agencija za stvaranje novih odredbi i predlaganje i sastavljanje svih carskih uredbi. Glavna namjena Kancelarije je bila da savjetuje cara i Sekretarijat. Voditelji Sekretarijata ili Odjeljenja za Državne Poslove su bili poznati kao kancelar, te su bili odgovorni jedino caru.
Izravno upravljanje državom se vršilo pomoću šest ministarstava, a na čelu svakog ministarstva je bio Ministar (尚書) kojega je pomagao Zamjenik Ministra (侍郎):
- Ministarstvo za Osoblje je bilo zaduženo za imenovanja, rangiranje po zaslugama, unaprijeđenja i unazađenja službenika, te za davanje počasnih titula.[2]
- Ministarstvo Prihoda je bilo zaduženo za obavljanje popisa stanovništva, ubiranje poreza i upravljanjem državnim prihodima, te je imalo dva ureda za valutu koja su joj bila podređena.[3]
- Ministarstvo Obreda je bilo zaduženo za državne obljetnice, rituale i žrtvovanja; ujedno je nadgledalo popise budističkih i taoističkih svećenika, te ugošćavanje izaslanika iz država koje su plaćale danak Kini.[4]
- Ministarstvo Rata je bilo zaduženo za imenovanje, unaprijeđenja i unazađenja časnika, održavanje vojnih građevina, opreme i oružija, te sustava glasnika.[5]
- Ministarstvo Pravde je bilo zaduženo za pravne i kaznene postupke, ali nije imalo nikakvu moć nad Cenzoratom ili Velikim Revizijskim Dvorom.[6]
- Ministarstvo Rada je bilo zaduženo za državne građevinske pothvate, upošljavanje zanatlija i radnika na privremeni rad, proizvodnju opreme za vlast, održavanje cesta i kanala, standardizaciju utega i mjera i sakupljanje resursa sa sela.[6]
Historija[uredi - уреди]
Porijeklo sustava Tri Odjeljenja i Šest Ministarstava se može pratit sve do Dinastije Han (206. pne.–220. n.e.). Han vlast je prihvatila takozvani sustav Tri Ekselncije i Devet Ministara predvođenih kancelarom koji je bio nadređen svim državnim službenicima. Nakon vladavine cara Wua (156.–87. pne.), kancelar postepeno gubi svoj utjecaj. S početkom Cao Weia, novi sekretarijat je osnovan da bi pomagao caru i od toga se razvio kasniji Sekretarijat.[7]
Također pogledaj[uredi - уреди]
Izvori[uredi - уреди]
Bilješke[uredi - уреди]
- Denis C. Twitchett, John K. Fairbank (Hrsg.) (1979). The Cambridge History of China, Vol. 3, Sui and T'ang China, 589–906. Cambridge: Cambridge University Press. str. p.179. ISBN 0-521-21446-7.
- Hucker, Charles O. "Governmental Organization of The Ming Dynasty," Harvard Journal of Asiatic Studies (Volume 21, December 1958): 1–66.
- Li, Konghuai (2007) (Chinese). History of Administrative Systems in Ancient China. Joint Publishing (H.K.) Co., Ltd.. ISBN 978-962-04-2654-4.
- Lu, Simian (2008) (Chinese). The General History of China. New World Publishing. ISBN 978-7-80228-569-9.
- Wang, Yü-Ch'üan (June 1949). "An Outline of The Central Government of The Former Han Dynasty". Harvard Journal of Asiatic Studies 12 (1/2): 134–187 (Harvard-Yenching Institute). DOI:10.2307/2718206.