Todiji

Izvor: Wikipedia
Todiji
Todus todus cropped.jpg
Status zaštite
Sistematika
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Aves
Red: Coraciiformes
Porodica: Todidae
Vigors, 1825.
Rod: Todus
Brisson, 1760.
Raspon
Rasprostranjenost todija - Karipska ostrva

Rasprostranjenost todija - Karipska ostrva
Vrste

Vidjeti u tekstu

Todiji (lat. Todidae) su porodica karipskih ptica iz reda modrivrana, gdje također spadaju vodomari i pčelarice. Porodica se sastoji od jednog roda, Todus.

Opis[uredi - уреди]

Todiji po težini variraju između 5 i 7 g, a po dužini između 10 i 11,5 cm. Imaju šareno perje i podsjećaju na vodomare, sa zelenom glavom, leđima i krilima, crvenim grlom (koje ne postoji kod mladunaca tri od pet postojećih vrsta.[1]) i sa bijelim i svkastoplavima prugama sa strane. Podrepna pera su žuta. Boja ostatka donjeg dijela tijela je blijeda i varira od vrste do vrste. Imaju dug, spljošten kljun (poput mnogih ptica koje se hrane kukcima) sa nazubljenim rubovima. Gornja vilica je crna, a donja je crvena sa malo crne. Noge i posebno stopala su maleni.[2] Todiji su veoma vokalni, osima jamajkanskog todija. Stvaraju jednostavne tonove, zujanje, biptanje, a pri svakom glasanju grlo im se nadme. Krila im stvaraju čegrtajući zvuk koji portorikanski todi koristi za odbranu teritorija i udvaranje.

Ishrana[uredi - уреди]

Jedu malene životinje poput kukaca i guštera. Kukci čine veći dio ishrane, posebno skakavci, cvrčci, kornjaši, leptiri, pčele, ose i mravi. Ponekada uhvate pauka ili stonogu, a uzimaju i malo voća (koje čini 2% ishrane). Todiji obično, sami ili u paru, nepokretno sjede na niskoj grani dok ne ugledaju plijen na donjoj strani nekog lista kada dijagonalno prema gore prelete kratku razdaljinu (širokokljuni todiji obično 2,2 m, a portorikanski todiji 1 m) do plijena i pokupe ga. Također kupe plijen s tla.

Većinu vremena todiji su vrlo neaktivni: najduži zabilježeni let širokokljunog todija bio je dug 40 m. Najaktivniji su u jutro i kada poslije kišnog dođe sunčano vrijeme.

Razmnožavanje[uredi - уреди]

Kao i većina modrivrana, todiji se gnijezde u tunelima koje iskopaju kljunom i stopalima u strmim obroncima[2] ili trulom drvetu.[1] Tunel je dug 30 cm kod kubanskog i uskokljunog todija, 30 do 60 cm kod širokokljunog todija i završava sa komorom za jaje, koju se obično koristi samo jednom.[1] Nesu oko četiri bijela jaja u toj komori. Oba roditelja inkubiraju jaja, ali su iznenađujuće nemarni. Mladi ostaju u gnijezdu dok ne mogu letjeti. Za ptiće se također brinu oba roditelja, sada mnogo više nego prije. Mogu nahraniti jednog ptića do 140 puta na dan, što je najčešće hranjenje mladih zabilježeno kod ptica.[2]

Rasprostranjenost[uredi - уреди]

Nastanjuju veće otoke na Karibima, šume i šumovita područja. Često žive duž potoka.

Izumrle vrste[uredi - уреди]

Iz fosilnih ostataka je poznat jedan pretpovijseni rod, Palaeotodus. Pretpovijesna vrsta iz razdoblja oligocena je pronađena u Francuskoj i Njemačkoj, što znači da je ova porodica nekada bila mnogo rasprostranjenija.[3]

Vrste[uredi - уреди]

Drugi projekti[uredi - уреди]

Commons-logo.svg U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: todiji
Wikispecies-logo.svg Wikivrste imaju podatke o: todijima

Izvori[uredi - уреди]

  1. 1.0 1.1 1.2 Raffaele, Herbert; James Wiley, Orlando H. Garrido, Allan Keith, Janis I. Raffaele (1998). A Guide to the Birds of the West Indies. Princeton University Press. str. 341–343. ISBN 0691087369. http://press.princeton.edu/birds/ident/westindies/1.html. pristupljeno 02. 07. 2008.. 
  2. 2.0 2.1 2.2 Fry, C. Hilary (2003). "Todies". u: Perrins, Christopher (ed.). Firefly Encyclopedia of Birds. Firefly Books. str. 373. ISBN 1-55297-777-3. 
  3. Mayr, R. and C.F. Knopf (2007) "A Tody (Alcediniformes: Todidae) from the Early Oligocene of Germany" Auk 124 (4): 1294–1304