Tetrahidrokanabinol

Izvor: Wikipedia
Tetrahydrocannabinol (THC)
(IUPAC) ime
(−)-(6aR,10aR)-6,6,9-trimetil-
3-pentil-6a,7,8,10a-tetrahidro-
6H-benzo[c]hromen-1-ol
Klinički podaci
Identifikatori
CAS broj 1972-08-3
ATC kod A04AD10
PubChem[1][2] 16078
DrugBank DB00470
ChemSpider[3] 15266
Hemijski podaci
Formula C21H30O2 
Mol. masa 314.45
SMILES eMolekuli & PubHem
Sinonimi Dronabinol
Fizički podaci
Tačka ključanja 157 °C (315 °F) [5]
Rastvorljivost u voda 0.0028[4] (23 °C) mg/mL (20 °C)
Spec. rot -152° (etanol)
Farmakokinetički podaci
Bioraspoloživost 10-35% (inhalacija), 6-20% (oralno)[6]
Vezivanje za proteine plazme 95-99%[6]
Metabolizam uglavnom hepatički putem CYP2C[6]
Poluvreme eliminacije 1.6-59 časa [6], 25-36 časa (oralno doziran dronabinol)
Izlučivanje 65-80% (fekalno), 20-35% (urin) kao kiselinski metaboliti[6]
Farmakoinformacioni podaci
Trudnoća  ?
Pravni status Schedule I and III (US)

Tetrahidrokanabinol, također poznat i kao THC, Δ9THC, Δ9-tetrahidrokanabinol (delta-9-tetrahidrokanabinol) ili dronabinol, glavna je psihoaktivna tvar pronađena u biljci Cannabis, a novije i u nekim drugim biljkama. Raphael Mechoulam i Yechia Gaoni prvi su izolirali THC 1964. godine na Weizmann institutu u Rehovotu u Izraelu. U čistom obliku na hladnom je čvrst i staklast a ugrijan postaje ljepljiv i viskozan. THC je vrlo slabo topljiv u vodi, ali vrlo topljiv u većini organskih otapala poput etanola ili heksana. Kao i kod nikotina i kafeina, glavna funkcija THC-a u Cannabisu je najvjerojatnije zaštita biljke od štetočina. THC posjeduje svojstva visoke apsorpcije UV-B svijetla (280-315 nm) štiteći tako biljku od štetne radijacije.

trodimenzionalni model molekule

Farmakologija[uredi - уреди]

THC se u mozgu veže za specifični kanabinoidni receptor CB1. Prisutnost ovih specijaliziranih receptora u mozgu navela je istraživače na ideju unutrašnjih kanabinoida koje proizvodi tijelo. Krenula je potraga za tvarima koje normalno proizvodi mozak i vežu se za kanabinoidne receptore, takozvani prirodni agonist i ligand, što je dovelo do otkrića anandamida, 2-arachidonly glicerida (2-AG) i ostalih sličnih spojeva. Priča je slična kao i kod otkrića unutrašnjih opiata (endorfin, enkefalin, dinorfin) nakon što se shvatilo za koje receptore se vežu morfin i drugi opiati. Naknadno se pokazalo da kanabinoidi, preko trenutačno nepoznatog mehanizma, aktiviraju unutrašnje staze opiata preko μ1 opoidnog receptora, naglo oslobađajući dopamin u nucleus accumbens. Ovaj efekt može biti potisnut sa antagonistom rimonabant (SR141716A) CB1 kanabinoidnog receptora ili kod opioidnim receptorom sa antagonistom nalokson.

THC ima analgetička svojstva i pri malim dozama što je dovelo do mogućnosti liječenja boli medicinskim cannabisom. Mehanizam koji to omogućava još nije u potpunosti poznat. Drugi efekti su poput relaksacije, euforije, promjenjena percepcija vremena i prostora, osjetljivost vizualnih, slušnih i njušnih živaca, dezorijentacija, eventualni umor i povećani apetit sve povezano sa stimulacijom CB1 receptora u središnjem živčanom sustavu (SŽS ili CNS). Povećani apetit je donekle objašnjen preko gastro-hipotalamičkog sustava. Aktivnost CB1 receptora u centru za glad u hipotalamusu čini hranu ukusnijom i prihvatljivijom, hormon za glad ghrelin povećava signale za glad kako hrana dospijeva u želudac. Tu su još neka svojstva koja spuštaju razinu agresije. THC ima i aktivni metabolit, 11-hidroksi-THC koji također ima ulogu u analgetičkim i rekreacijskim efektima biljke.

Toksičnost[uredi - уреди]

Prema Merck indeksu, 12. izdanje, THC ima LD50 vrijednost od 1270 mg/kg (muški štakor) i 730 mg/kg (ženski štakor) uzeto oralnim putem rastopljeno u sezamovom ulju.

Kad bi se te vrijednosti računale prema odraslom čovijeku iznosile bi otprilike 50 i 86 g za 68 kg ženske ili muške osobe. To je ekvivalent za 1 do 1.8 kg cannabisa sa 5% THC-a uzeto oralnim putem. LD50 vrijednost za štakore uzeto putem inhalacije iznosi 42 mg/kg po težini tjelesne mase. Valja napomenut na studije toksičnosti kod životinjskih modela ne moraju nužno odgovarati toksičnosti u ljudskom organizmu. THC receptor raspodjele u središnjem živčanom sustavu štakora drugačiji je nego kod ljudi, što znači da postoji bitna mogućnost da toksičnost u ljudi varira od objavljenih životinjskih studija prema LD50. Ne postoji dokumentirana smrt povezana se predoziranjem marihuanom ili THC-om. Apsorpcija je lilmitirana serumskim lipidima koji mogu postati zasićeni THC-om, tako da prisutna topivost može ublažiti toksičnost.

Studije na temu distrubicije kanabinoidnih receptora objašnjavaju zašto je toksičnost THC-a tako mala, djelovi mozga koji upravljaju vitalnim funkcijama poput dišnog (respiracijskog) sustava nemaju mnogo receptora, stoga su relativno nezhavaćeni i s dozama daleko većim od prosječnih ili onih koje bi dospjele u organizam u noramlnim uvjetima.

Sintetički THC[uredi - уреди]

Sintetički THC još je poznat pod imenom dronabinol, dostupan je kao lijek na recept (pod trgovačkim imenom Marinol) u nekoliko država uključujući SAD, Nizozemska i Njemačka. U SAD-u, Marinol je tretiran kao ne narkotička droga sa vrlo slabim rizikom za fizičku i mentalnu ovisnost, propisan na recept, na tzv. popisu III kontroliranih supstanci. Iako je DEA 2002. prihvatila peticiju, cannabis još uvijek nije tretiran jednako kao Marinol. Marinol je odobren od FDA u terapijama anoreksije kod pacijanata sa AIDS-om, kao i kod nekih glavobolja ili povraćanja za pacijente kemoterapije.

Analog dronabinolu, nabilon, dostupan je slobodno u Kanadi pod trgovačkim imenom Cesament kojeg proizvodi tvrtka Valeant. Cesament ja također dobio odobrenje FDA-a za buduću dostupnost u SAD-u u razini II kontroliranih supstanci.

U Travnju 2005. godine, Kanada je odobrila Sativex, raspršivač za usta za oboljele od multiple skleroze za olakšanje boli. Sativex sadrži tetrahidrokanabinol zajedno sa kanabidiolom. Proizvodi ga tvrtka GW Pharmaceuticals i to je prvi lijek u svijetu baziran na kanabisu.

Istraživanja[uredi - уреди]

Mnoge studije uključuju medicinske mogućnosti THC-a u liječenju raka i AIDS-a, i to naprimjer povećavajući apetit i smanjujući mučnine. Pokazalo se i od koristi kod oboljih od glaukoma gdje snižava očni tlak. THC je korišten i u obliku cannabisa kod mnogobrojnih pacijenata oboljelih od multiple skleroze. Nedavno je cannabis preko medicinskog recepta korišten kod odraslih i maloljetnih pacijenata s poremećajima ADD-a i ADHD-a zbog svog relaksacijskog i umirujućeg efekta.

Neke studije su također pokazale i negativnu stranu THC-a povezanu sa neprestanom i dugotrajnom uporabom koje uključuju gubitak kratkotrajnog pamćenja, međutim postoje studije koje opovrgavaju ove tvrdnje, tvrdeći da MRI kod dugotrajnih korisnika pokazuje vrlo male ili nikakve razlike spram MRI-a osoba koje nisu uzimale THC. Studije na temu učinaka kod dugotrajnog korištenja su manjkave zbog ilegalnog statusa droge što čini samo istraživanje otežanim.

Pripremna istraživanja sa sintetičkim THC-om kod pacijana oboljih od Tourettova sindrom pokazuju da bi THC mogao u velikoj mjeri pomoći u smanjenju živčanih tikova. Studije na životinjama sa Marinolom i nikotinom pokazuju da bi mogli biti korisna dopuna neuroleptičnim lijekovima. Također, istraživanje sa 12 pacijenata pokazuje da Marinol snižava tikove bez značajnih štetnih učinaka. Slično istraživanje je pokazalo iste rezultate kod 24 pacijenta u vremenu od 6 tjedana.

Nedavna istraživanja sa sintetičkim kanabinoidom pokazuju da aktivacija CB1 receptora može uzrokovati neuroobnavljanje i neurozaštitu, a također i zaustaviti prirodnu degeneraciju kod neurodegenerativnih bolesti kao što su Parkinsova bolest ili Alzheimer. U in-vitro eksperimentima sa THC-om sa izuzetno visokim koncentracijama (koje nisu dostupne u uobičajenoj konzumaciji) pokazalo se da uzrokuje inhibiciju određenih formacija koje uzrokuju Alzheimer, i to bolje nego trenutačno odobreni lijekovi.

Studija iz 1975. pokazuje redukciju tumora kod miševa, što je dokaz potencijalnom tretmanu protiv raka.

Reference[uredi - уреди]

  1. Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). "PubChem as a public resource for drug discovery.". Drug Discov Today 15 (23-24): 1052–7. doi:10.1016/j.drudis.2010.10.003. PMID 20970519.  edit
  2. Evan E. Bolton, Yanli Wang, Paul A. Thiessen, Stephen H. Bryant (2008). "Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities". Annual Reports in Computational Chemistry 4: 217–241. doi:10.1016/S1574-1400(08)00012-1. 
  3. Hettne KM, Williams AJ, van Mulligen EM, Kleinjans J, Tkachenko V, Kors JA. (2010). "Automatic vs. manual curation of a multi-source chemical dictionary: the impact on text mining". J Cheminform 2 (1): 3. doi:10.1186/1758-2946-2-3. PMID 20331846.  edit
  4. "ChemIDplus Lite". chem.sis.nlm.nih.gov. http://chem.sis.nlm.nih.gov/chemidplus/ProxyServlet?objectHandle=DBMaint&actionHandle=default&nextPage=jsp/chemidheavy/ResultScreen.jsp&ROW_NUM=0&TXTSUPERLISTID=0001972083. pristupljeno 8. 8. 2008.. 
  5. "Cannabis and Cannabis Extracts: Greater Than the Sum of Their Parts?". www.haworthpress.com. http://www.omma1998.org/McPartland-Russo-JCANT%201(3-4)-2001.pdf. pristupljeno 22. 10. 2009.. 
  6. 6.0 6.1 6.2 6.3 6.4 Grotenhermen F (2003). "Pharmacokinetics and pharmacodynamics of cannabinoids". Clin Pharmacokinet 42 (4): 327–60. doi:10.2165/00003088-200342040-00003. PMID 12648025. 

Vidi još[uredi - уреди]

Spoljašnje veze[uredi - уреди]


Nuvola apps edu science.svg Nedovršeni članak Tetrahidrokanabinol koji govori o hemiji ili kemiji je u začetku. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.