Tatjana Tagirov
| Tatjana Tagirov | |
|---|---|
 Tatjana Tagirov | |
| Rođenje | Tatjana Tagirov 08. maja 1961. Zagreb |
| Smrt | 7. jula 2017. Beograd |
| Državljanstvo | Hrvatsko |
| Zanimanje | novinarka i aktivistkinja |
| Suprug/a | Miloš Vasić |
| Roditelji | Vukica i dr. Boris Tagirov |
Tatjana (Tanja) Tagirov, Zagreb, 8. svibnja (maja) 1961. – Beograd, 7. srpnja (jula) 2017., hrvatska i srpska novinarka i aktivistkinja.
Biografija[uredi | uredi kod]
Rođena je 8. svibnja (maja) 1961. u Zagrebu, gdje je 1984. diplomirala na Pravnom fakultetu.[1] Već za vrijeme studija počela se baviti novinarstvom, priključivši se, 1983. godine, osnivačkoj redakciji glasovitog Radija 101, koji je tada emitirao u eksperimentalnoj fazi.
Njene su priloge ubrzo zapazili urednici Večernjeg lista, u kojem je od 1984. do 1991. pratila pravosuđe. Tijekom tog vremena izvještavala je s mnogih ključnih pravosudnih događaja u državi. Predvodila je izvjestiteljsku ekipu Večernjeg lista na suđenju Fikretu Abdiću u aferi Agrokomerc, spustila se u okno rudnika u Trepči, za vrijeme rudarskog štrajka 1989. godine...[1] Istodobno je pisala i za druga izdanja kuće Vjesnik, a ponajviše za za Danas i Start.
Svakako treba istaknuti i njenu suradnju u, tada gotovo mitološkom, omladinskom tjedniku "Polet", gdje je (s Jasnom Babić, Damirom Strugarom, Đurđicom Klancir i Tihomirom Ladišićem) sudjelovala u redakciji (glavnog urednika Zorana Simića) kojoj se pripisuje "zlatno doba Poleta" u kojem se "pisalo bez stege, a list je krasio najšarolikiji sadržaj".
U travnju (aprilu) 1991, Tanja prelazi prvo u zagrebačku, a potom i sarajevsku redakciju YUTEL-a.[2] Nakon prestanka emitiranja Yutela, dvije se godine u Zagrebu bavila odvjetništvom, surađujući, istovremeno, s Građanskim odborom za ljudska prava i aktivirajući se u mirovnom pokretu. Bila je među osnivačima Antiratne kampanje Hrvatske gde se prvenstveno bavila zaštitom ljudskih prava. Od 1993. radila je kao novinarka i urednica u ARKzinu, glasilu Antiratne kampanje Hrvatske, pišući kolumnu pod egidom »J'accuse«.[3] Pisala je i za Svijet, Globus, Nacional, Slobodnu Dalmaciju, Vreme, NIN i dr.
Od 1996. do 2001. živjela je i radila na relaciji Zagreb–Beograd, a od 2001. stalno se skrasila u Beogradu. Ubrzo postaje honorarna dopisnica HINA-e iz Beograda, redovito objavljujući i u zagrebačkom tjedniku "Novosti"[3], a povremeno u beogradskom Danas-u i splitskoj Slobodnoj Dalmaciji.
Petnaestogodišnji status slobodne novinarke okončala je 2005. zaposlivši se u tjedniku "Vreme".[2]
Umrla je 7. srpnja (jula) 2017. u Beogradu od posljedica karcinoma.[4] Sahranjena je na beogradskom Novom groblju.[5]
Opraštajući se od Tanje Tagirov, u ime prijatelja iz Zagreba, Dejan Jović, profesor Fakulteta političkih znanosti iz Zagreba rekao je: "Nema nikoga tko je proteklih trideset i više godina pripadao slobodarskom, antiratnom, prijateljskom i normalnom Zagrebu, a da nije bio njen prijatelj i da je nije duboko poštovao. Cijenili smo je zbog toga što je bila hrabra, slobodna, pisala je lijepim rečenicama, bila protivnica onima kojima smo mi protivnici i saveznica onima kojima smo i mi saveznici." Dok je glavni urednik lista Vreme, Dragoljub Žarković, Tanju Tagirov okarakterisao kao "dobri, bučni duh Vremena".
”Sve ove naše države nastale su na zločinu. Ovaj rat nije bio rat s nekakvim višim ciljevima, nego se zasnivao na tome da se ubije susjed zato jer je druge nacije ili vjere, a u krajnjoj liniji zato da bi mu se oteo frižider, televizor, stan ili kuća." —Tanja Tagirov
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ 1,0 1,1 Janković, Vesna (8. jula 2017.). „Tanja Tagirov: Arkzin je bio naš izmišljeni otok!”. Vox Feminae. Pristupljeno 4. novembra 2017.
- ↑ 2,0 2,1 „Radio 27: Nedjeljom ujutro: Život iz Kiševe fusnote”. Radio Slobodna Evropa. 1. augusta 2005. Pristupljeno 4. novembra 2017.
- ↑ 3,0 3,1 Mlakar, Mirko Vid (7. jula 2017.). „Tatjana Tagirov otputovala u Nebesku redakciju”. Autograf. Arhivirano iz originala na datum 2017-09-13. Pristupljeno 4. novembra 2017.
- ↑ Babić, Jasna (10. srpnja 2017.). „ZA SJEĆANJE NA KOLEGICU: Svi životi Tatjane Tagirov”. Lupiga. Pristupljeno 4. studenoga 2017.
- ↑ FoNet (11. jula 2017.). „Oproštaj od Tatjane Tagirov”. N1 Srbija. Pristupljeno 4. novembra 2017.[mrtav link]
Eksterni linkovi[uredi | uredi kod]
- članci Tatjane Tagirov objavljeni na web portalu Novosti