Smendes

Izvor: Wikipedia
Prethodi:
Ramzes XI
Faraon Egipta
21. dinastija
Slijedi:
Amenemnisu
Smendes
Nesbanebdjed
Vladavina 1077. pne. do 1051. pne.
Nomen
<
i mn
n
U7
F20
z
E10 nb
R11 R11
t
O49
>

Nesbanebdjed[1]
On koji je od Ovna, Gospodar Mendesa
Praenomen
M23 L2
<
N5 S1 L1 N5 U21
n
>

Hedjkheperre Setepenre[2]
Svijetla je manifestacija Re, Izabran od Re
Grob nepoznato

Hedjkheperre Setepenre Smendes bio je osnivač Dvadesetprve dinastije Egipta. Na prijestolje je došao sahranivši Ramzesa XI u Donjem Egiptu – teritoriji koju je kontrolirao. Egipatsko, odnosno rodno ime mu je biloNesbanebdjed[3] meaning "On koji je od Ovna, Gospodar Mendesa"[4] ali je na grčki preveden kao Smendes od strane kasnijih klasičnih pisaca kao što su Seksto Afrikanac i Josephus. Dok su Smendesovo točno porijeklo još uvijek misterija, pretpostavlja se da je bio moćan guverner Donjeg egipta u Eri preporoda Ramzesa XI te da mu je sjedište bilo u Tanisu. Smendes je jedan od važnih likova u Wenamunovom izvještaju, datiranom u 5. godinu Preporoda ili ere Whm Mswt (odnosno 23. godine Ramzesa XI). Tamo je opisan kao važna ličnost. Wenamun tvrdi da je morao posjetiti Tanis i osobno predati akreditacije Smendesu kako bi od njega dobio dozvolu da nastavi put na sjever u suvremeni Libanon i dobavi cedrovinu za velike Amunove hramove u Tebi. Smendes je odgovorio davši Wenamunu brod kojim je putovao za Siriju i Levant.

Vladavina[uredi - уреди]

Iako je vladao samo u Donjem Egiptu, tragovi Smendesove nominalne vlasti se mogu naći i u Gornjem Egiptu - to je jedna stela u kamenolomu Ed-Dibabiya, nedaleko od Gebeleina na desnoj obali Nila, kao i natpis na zidu Hrama Monthua u Karnaku.[5] Stela u kamenolomu spominje kako je Smendes "prilikom boravka u Memfisu, čuvši za opasnost koja je prijetila hramu od poplava, dao zapovijed za opravke (i zato počeo raditi na kamenolomu), te čuo vijesti o uspjehu misije."[6] Smendesu Manetho u svom Epitomu pripisuje vladavinu od 26 godina, kao i suprugu Tentamun. Broj vladarskih godina podržava Stela progonstva koja spominje kako je Visoki svećenik Menkheperre suzbio lokalnu pobunu u Tebi u 25. godini vladara koji može biti jedino Smendes. Nema dokaza da su Visoki svećenici bilježili vlastite vladarske godine, čak ni kada su preuzimale kraljevske titule kao Pinedjem I.[7] Menkheperre je tada vođe pobune prognao u oaze u Zapadnoj pustinji. Te su osobe pomilovane nekoliko godina kasnije, za vladavine Smendesovog nasljednika Amenemnisua.

Smendes je prilikom svoje vladavine kontrolirao samo Donji Egipat, dok su Srednji i Gornji Egipat bili pod vlašću svećenika kao što su Pinedjem I, Masaharta i Menkheperre. Njegov prenomen ili prijestolno ime Hedjkheperre Setepenre/Setepenamun--što znači 'Svijetla je manifestacija Re, Izabran od Re/Amuna'-- je kasnije postala prilično popularna u 22. i 23. dinastiji. Čak pet kraljeva - Shoshenq I, Shoshenq IV, Takelot I, Takelot II i Harsiese A - su ga koristili. Nakon što je Smendes umro 1046. pne., naslijedio ga je Neferkare Amenemnisu, koji mu je mogao biti sin.

Reference[uredi - уреди]

  1. Clayton, Peter A. Chronicle of the Pharaohs. Thames & Hudson. 2006. p.178
  2. Clayton, op. cit., p.178
  3. Nesbanebdjed
  4. Smendes
  5. J. Cerny, 'Egypt from the Death of Ramesses III to the End of the Twenty-First Dynasty' in The Middle East and the Aegean Region c.1380-1000 BC, Cambridge University Press, p.645 ISBN 0-521-08691-4
  6. K.A. Kitchen, The Third Intermediate Period in Egypt (1100-650 BC), Warminster: Aris & Phillips, 3rd ed, 1996. p.256
  7. Kitchen, op. cit., p.260

Literatura[uredi - уреди]

  • Nicolas Grimal, A History of Ancient Egypt, Blackwell Books(1992)