Sijamski borac

Izvor: Wikipedia
Sijamski borac
Status zaštite
Sistematika
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Actinopterygii
Red: Perciformes
Porodica: Osphronemidae
Rod: Betta
Vrsta: B. splendens
Regan, 1910
Područje života

Sijamski borac (lat. Betta splendens) je slatkovodna riba iz porodice guramija. Najpoznatija je i najraširenija riba iz roda Betta, riba koje porijeklo vode iz sporotekućih i stajaćih voda Jugoistočne Azije. Popularna je među akvaristima zbog intenzivnih boja i velastih mužjakovih peraja.

Izgled i ponašanje[uredi - уреди]

Divlji sijamski borci pokazuju jake boje tijela i peraja jedino kada su razdražene od strane druge ribe, ali su odgajivači pažljivim odabirom i ukrštanjem uspjeli te boje i sačuvati. Mužjakova peraja su duža od ženkinih i intenzivnije obojena. Boja tijela i peraja može biti jarkocrvena, ljubičasta, plava, tirkizna, zelena, blijedoroza, bijela te rijeđe i tamnosiva. Odgajivači su uspjeli razviti ove boje i kod ženki, ali one nikada ne razviju duga, velasta peraja kojima se mužjaci razmeću.

Bette su, kao i sve labirintovke, pored škržnog aparata razvile još jedan karakteristični nadškržni organ - labirinit. Labirint je smješten u dupljama gornjih ždrijelnih kostiju i svojom zadnjom stranom naliježe na prednji dio ribljeg mjehura, koji također služi za disanje. Razvitak ovog organa potakao je nedostatak kisika u vodama iz kojeg su dvodihalice potekle, te sušni mjeseci koje su bette provodile u blatu, isturenih usta primajući kisik iz vazduha. [1] One u akvarijumu i pored velikih količina kisika i dalje zahtjevaju kisik iz vazduha, pa u intervalima od nekoliko minuta izlaze na površini vode i "gutaju" vazduh.

Sijamski borci su, kako im i samo ime kaže, vrlo temperamentne i netrpeljive ribe. U Tajlandu, njihovoj domovini, često su bile priređivane borbe ovih riba, poput borbi pijetlova. U prirodi se one ne bore do smrti; poraženi mužjak se povlači u zaklon. U zatvorenim prostorima kao što su akvarijumi, potlačena riba se nema gdje sakriti, pa će jači mužjak svako njeno pojavljivanje shvatati kao provokaciju, te je na kraju i ubiti. Ženke su obično manje agresivne, ali ni borbene ženke nisu izuzetak. Sijamski borci će agresivno reagovati i na svoj odraz u ogledalu, šireći peraja i škre, te udarajući u staklo.

U akvarijumu[uredi - уреди]

Sijamski borci nisu zahtjevni po pitanju veličine akvarijuma, budući da i u prirodi opstaju u malim količinama vode. Za normalan život potrebno im je barem 20 l vode srednje tvrdoće, sa temperaturom od 24 do 26 °C. Zbog potrebe za kisikom iz vazduha, visina akvarijuma ne bi trebala prelaziti 15 cm. Akvarijum bi trebao posjedovati poklopac (ne hermetički, naravno), zbog tendencije boraca da iskaču iz njega. Sijamski borci se najbolje osjećaju u gusto zasađenim akvarijuma, budući da se vole skrivati u vodenom bilju.

Klasična, zelena ženka

Borci su mesojedi koji plijen vrebaju na površini vode. U prirodi se hrane životinjskim planktonom, larvama komaraca i drugim insektima. U akvarijumu prihvataju sušenu, smrznutu i živu hranu u obliku sitno isjeckanih kišnih glista, dafnija, račića i bloodwormsa. Borci koji se hrane raznovrsnom živom hranom pokazuju ljepše i intenzivnije boje, a izgrižena peraja im brže zacjeljuju. Prosječan životni vijek ove ribe je tri godine, a zavisno od toga kako se riba hrani i koliko često se mrijesti (matične ribe obično žive kraće) može živjeti i šest godina.

Ribe podobne za zajednički život sa borcima nikako nisu ribe dugih peraja, kao što su guppy ribe, budući da će borcima u njima vidjeti konkurenciju. Nije ih poželjno držati ni sa ribama koje vole grickati duga peraja, a u tu kategoriju spadaju tetrazone. U akvarijumu je nemoguće držati dva mužjaka, osim ako su odvojena pregradnim staklom. Ženke su manje agresivne i moguće ih je držati više u istom akvarijumu. Mužjaci su nasrtljivi i prema ženkama, pa je ženki potrebno omogućiti zaklon kako je mužjak ne bi ubio. Iz istog razloga, ako želimo držati mužjaka i ženke zajedno, poželjan je omjer 1:4 u korist ženki.

Razmnožavanje[uredi - уреди]

Žuti mužjak

Razmnožavanje sijamskih boraca slično je onom ostalih dvodihalica. Osnovni preduslov je uparenost mužjaka i ženke, bez koje je ženka vrlo vjerovatno osuđena na smrt. Ženki se moraju omogućiti i mjesta za skrivanje, koja će poslužiti da se ženka skloni od mužjaka po završetku mrijesta. Ukoliko su mužjak i ženka upareni, on će početi sa gradnjom pjenastog gnijezda na površini vode. U toj fazi mrijesta od pomoći su mu plutajuće biljke, koje održavaju stabilnost gnijezda. Zbog gnijezda površina vode mora biti potpuno mirna, pa je za mrijesni akvarijum najbolje koristiti spužvaste filtere. Gradnja gnijezda može trajati cijeli dan.

Nakon što je gnijezdo gotovo, spolno zrela ženka će doći ispod njega. Mužjak je tada obuhvata svojim dugačkim perajima i par počinje drhtati. U tom položaju ženka izbacuje ikru koju mužjak odmah oplođuje. Ikra lagano pada na dno akvarijuma, koje bi trebalo biti samo čisto staklo. Mužjak je zatim nježno sakuplja ustima i ubacuje u sačinjeno gnijezdo, te iz usta doda još pjene kako bi ikra ostala zatvorena u gnijezdu. Ovaj se postupak ponavlja i do desetak puta, nakon čega je mrijest završen. Odmah po završetku mrijesta ženka se mora premjestiti u drugi akvarijum, jer bi je, zbog njene tendencije da jede ikru, mužjak mogao ubiti.

Mužjak gradi gnijezdo

Mužjak tada preuzima brigu o ikri. Njegov je zadatak da pokupi ikru koja ispada i vrati je u gnijezdo, te da i njega popravlja i nadograđuje. Inkubacija ikre traje otprilike 36 sati, nakon čega se iz jajašaca izvaljuju ličinke. Tri do četiri dana nakon izleganja ličinke proplivaju i mužjakova briga za mlade završava. Kako proplivalim mladuncima gnijezdo više nije potrebno, a nema mužjaka da ga održava, ono će se polako početi raspadati. Većina mužjaka neće jesti svoje potomstvo nakon što ih napusti, ali ga je bolje izvaditi, budući da mužjaci za vrijeme brige o mladuncima gladuju.

Kako mlađ u tom periodu još uvijek diše samo na škrge, potrebno im je raspršivačem obezbijediti veće količine kisika u vodi. Nakon osamostaljenja mladi borci se počinju hraniti infuzorijima i rotatorijama, a nakon pet do sedam dana hrane se najsitnijim oblicima planktona (Copepodi, znani kao "prašina", i Cladoceri). Pogodna je i tek izležena, ali dobro isprana, mlađ artemije (morskog račića). Kritični period života mladunaca je onaj koji nastupa mjesec dana nakon izleganja. Mlade ribe tada počinje formirati labirint, pa temperatura zraka mora biti priobližno jednaka temperaturi vode, kako mlađ ne bi uginula udišući hladan zrak.

Ženka se može ponovo mrijestiti nakon dvije sedmice.

Reference[uredi - уреди]

  1. Ristić, Mihajlo ; 1973, Gajenje riba u akvarijumu