Servijev zid

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Mapa Servijevog zida prikazanog u unutrašnjem delu grada
Servijski zid

Servijev zid (lat. Murus Servii Tullii) je zid izgrađen u Rimu u vreme rane Rimske republike u 4. veku pne. Zid je greškom nazvan Servijskim po rimskom kralju Serviju Tuliju koji je abdicirao u 6. veku pne. Zid je izgrađen nakon što je Rim bio opljačkan u napadu Gala 390. pne. (ili 387. pne.).

Servijev zidje bio dugačak 11 km[1], visok do 10 m i 3 m. Izgrađen je blokova kamenog tufa. Zid je opasavao grad Rim i uključio je oko 1000 hektara zemljišta uključujući i sedam rimskih brda. Zid je pratio topografiju okoline prevashodno dajući logističku prednost za odbranu grada.Servijev zid zid su sagradili grčki inženjeri i ova konstrukcija je jedna od prvih primera korišćenja cementa u antičko doba. Samo manji deo zida je preostao do danas.

Izgradnja[uredi | uredi kod]

Veruje se da je zid dobio ime po šestom rimskom kralju Serviju Tuliju. Iako je njegov obris mogao poticati iz 6. veka pne., sadašnji zid je sagrađen u vreme Rimske republike, moguže kao način da se spreči novo pljačkanje Rima poput onog posle bitke na Aliji koji su izveli Gali predvođeni Brenom. Zbog lakoće kojom su Gali ušli u grad, pretpostavlja se da je Rim bio primoran od strane svojih etrurskih kraljeva da ukloni neku raniju značajniju odbranu.

Zid je bio sagrađen od velikih blokova tufa (vulkanskih stena stvorene od pepela i kamenčića izbačenih tokom erupcije) izvađenih iz kamenoloma Grota Oskura u blizini bivšeg rimskog rivala grada Vejia. U neke delovi strukture su pored blokova uključene duboke jame, kako bi se povećala visina zida. Uz deo njegove topografski slabije severne strane se nalazio ager, odbrambena rampa od zemlje nabacana duž unutrašnje strane zida. Ovo je povećalo debljinu zida i dalo braniocima mesto za stojanje tokom odbijanja napada. Zid je takođe bio opremljen odbrambenim sprava, među kojima su i katapulti.

Korišćenje[uredi | uredi kod]

Servijev zid je bio dovoljan da odbije Hanibala tokom Drugog punskog rata. Međutim, zid nikada nije bio stavljen na probu, pošto je Hanibal samo jednom doveo kartaginjansku vojsku pred Rim 211. pre nove ere kao deo manevara da odvuče rimsku vojsku iz Kapue. Kada je bilo jasno da nije uspeo, napustio je položaj.

Zid je bio i dalje održavan pri kraju Republike i ranog Carstva. Do tada, Rim je već počeo da raste izvan prvobitnog Servijskog zida. Orgazizacija Rima u regione pod Avgustom je smestila regione II, III, IV, VI, VIII, X i XI unutar zida, a ostale van njega.

Zid je postao nepotreban Rimu pošto je grad bio dobro zaštićena vojnom snagom Rimske republike i kasnije carstva. Kako je grad nastavio da raste i napreduje, on je u suštini bio bez odbrane tokom prva tri veka carstva. Međutim, kada su germanska plemena počela da vrše upade duž rimske granice u 3. veku, car Aurelijan je naredio da se izgradi veći Aurelijanov zid da zaštiti Rim.

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. Fields, Nic; Peter Dennis The Walls of Rome Osprey Publishing; 10 Mar 2008 ISBN 978-1-84603-198-4 p.10 [1] Arhivirano 2012-07-06 na Wayback Machine-u

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]