Saeculum obscurum

Saeculum obscurum (na latinskom doslovno "mračno doba") je izraz za period historije papinstva koji je započeo izborom Sergija III za papa 904. a završio šest decenija kasnije smrću pape Ivana XII 964. Izraz se koristi dijelom zbog relativno nedostatka izvora u tom periodu, ali i zbog toga što ga postojeći (koji se često od strane kasnijih historičara optužuju za pristranost) opisuju kao vrijeme kada su pape bili u moralnom smislu najiskvareniji, a papinstvo uživalo najniži ugled. To se tumači kao posljedica tadašnjih političkih prilika u Rimu i Italiji, koje su najbolje iskoristili rimski aristokrati na čelu sa tuskulanskim grofom Teofilaktom I te pape učinili svojim marionetama. Zahvaljujući kroničaru Liutprandu od Cremone zasluge za takvo stanje se najviše pripisuju ženama iz Teofilaktove porodice - njegovoj supruzi Teodori i kćeri Maroziji - koje su se u političke svrhe koristile seksom, odnosno zavođenjem plemića i crkvenih vođa, a svoj status potvrdile uzimanjem titula patricija i senatora koje su dotada bile rezervirane za muškarce.

U širem smislu se pod tim izrazom podrazumijeva period od 867. do 1049. odnosno do izbora reformatorskog pape Grgura VII. Izraz saeculum obscurum je, pak, prvi u 16. vijeku koristio italijanski kardinal i crkveni historičar Cesare Baronio. U isto vrijeme je, na osnovu Liutprandovih navoda o Teodori kao "bestidnoj kurvi" cijeli period dobio i naziv Pornokracija (doslovno "vladavina bludnica"); njega su u 16. vijeku popularizirali protestanski propagandisti nastojeći pronaći paralele sa bližim historijskim periodima, odnosno uvjeriti vjernike da su razvrat, nepotizam i korupcija renesansnih papa - koji su potakli Reformaciju - trajna značajka Rimokatoličke crkve, a ne privremena historijska aberacija.

Dio historičara vjeruje da su zbivanja vezana uz saeculum obscurum poslužila kao podloga za kasniju srednjovjekovnu legendu o papisi Ivani.

Popis papa u doba saeculum obscuruma

• Papa Sergije III (904–911), navodni ljubavnik Marozije
• Papa Anastazije III (911–913)
• Papa Lando (913–914)
• Papa Ivan X (914–928), navodni ljubavnik Teodore (majke), navodno ga dala ubiti Marozia
• Papa Lav VI (928–928)
• Papa Stjepan VII (928–931)
• Papa Ivan XI (931–935), sin Marozije, navodni sin pape Sergija III
• Papa Lav VII (936–939)
• Papa Stjepan VIII (939–942)
• Papa Marin II (942–946)
• Papa Agapet II (946–955)
• Papa Ivan XII (955–963), unuk Marozije, preko njenog sina Alberica II od Spoleta.

Porodično stablo

Teofilakt I, grof od Tuskuluma 864–924

Theodora

Hugo od Italije 887-924-948 (također se vjenčao za Marozij)

Alberic I od Spoleta d. 925

Marozia 890–937

Papa Sergije III 904–911

Alda od Viennea

Alberic II od Spoleta 905–954

David ili Deodatus

Papa Ivan XI 931–935

Grgur I, grof od Tuskuluma

Papa Ivan XII 955–964

Papa Benedikt VII 974-983

Papa Benedikt VIII Pope 1012–1024

Alberic III, grof od Tuskuluma d. 1044

Papa Ivan XIX papa 1024–1032

Petar, vojvoda Rimljana

Gaius

Octavianus

Papa Benedikt IX 1012–1055

Tuskulansko papinstvo 1012-59

Nakon nekoliko papa iz porodice Crescentii koji su vladali sve do 1012, porodica Theophylacti je povremeno nominirala sinove kao pape:

• Papa Benedikt VIII, sin grof Grgur I; (1012-24)
• Papa Ivan XIX, sin Grgura I, (1024-32)
• Papa Benedikt IX, sin Alberica III; (1032-44; 1045; 1047-48)
• Antipapa Benedikt X, sin Alberica III (1058-59); protjeran iz Rima nakon kraćeg rata.

Literatura

• Church and Society in a Crisis Age: Tenth and Eleventh Century Europe by Harlie Kay Gallatin.
• The Catholic Encyclopedia entry on Liutprand of Cremona