Rusko-krimski rat

Izvor: Wikipedia
Rusko-turski ratovi
S. V. Ivanov. At the guarding border of the Moscow state. (1907).jpg
Datum 1571. - 1572.
Lokacija Rusija
Rezultat Pobjeda Osmanskog Carstva
Zaraćene strane
Coat of arms of Russia (XV Century).svg Velika moskovska kneževina Ottoman flag.svg Osmansko Carstvo
Gerae-tamga.png Krimski Kanat
Komandanti i vođe
vojvoda Mihajlo Vorotinski
vojvoda Dmitrij Hvorostinin
kan Devlet I. Geraj

Rusko-krimski rat 1571.-1572. (ruski: Русско-крымские войны), je naziv za nizu stalnih napada Krimskog kanata tadašnje vazalne države Osmanskog Carstva na tadašnju Veliku moskovsku kneževinu.

Historija[uredi - уреди]

Invazija Krimskih Tatara na Veliku moskovsku kneževinu' počela je 1507., nakon smrti moskovskog velikog kneza Ivana III., kada su Krimski Tatari otpočeli sa napadima na ruske gradove Belev i Kozelsk. [1] Južna granica Rusije u 16. vijeku prema divljoj stepi, bila je kod grada Rjazana udaljena svega 190 km od Moskve. To je bila vrlo nesigurna granica, na kojoj su Rusi držali 65 hiljada vojnika, na brojnim utvrdama. Ali i pored toga bili su učestale provale iz Krimskog kanata na teritorij Rusije, sa paležima i odvođenjem ljudi u ropstvo koji su kasnije prodavani po sajmovima na Krimu. [1]

1570[uredi - уреди]

Krimski Tatari su strašno razorili Rjazanj - 1570. pograničnu utvrdu i grad koji je čuvao prilaze prema Moskvi koji nije uspio pružiti snažniji otpor. [1]

Bitke 1571.[uredi - уреди]

U maju 1571., jedna snažna vojska od 120 000 krimskih i turskih ratnika (80 000 Tatara, 33 000 turskih bašibozuka i 7 000 janjičara) pod vodsvom Krimskog kana Devleta I. Geraja, zajedno sa velikom i malom nogajskom hordom i čerkeskom vojskom zaobišla je grad Serpuhov i obrambene utvrde na rijeci Oki, prešla rijeku Ugru i opkolila bok ruske vojske od 6 000 ljudi. [1] Krimski vojnici ubrzo su slomili otpor Rusa, koji nisu imali snaga da zaustave provalu Krimskih trupa. Ruska vojska povukla se u Moskvu, za vojskom je krenula i masa seljaka koji su svi pobjegli unutar utvrda grada Moskve. [1]

Krimska vojska palila je i rušila nezaštićene gradove i sela oko Moskve, a zatim su zapalili predgrađa Moskve. Zbog jakog vjetra, vatra se brzo proširila. U gradu je nastala panika i stampedo od izbezumljenih ljudi koji su jurnuli prema sjevernim vratima Kremlja, mnogi su poginuli u ovom strašnom neredu. Panika je zahvatila i vojnike koji su se izgubili u masi, od požara je poginuo i princ Beljski (Gediminovič). [1]

U roku od tri sata, Moskva je u potpuno izgorila. Slijedeći dan, Krimska vojska pljačkala je grad. Osmanlije su odvele u ropstvo 150 000 Rusa. Suvremenici su govorili o 100 000 žrtava Krimske invazije iz 1571. [1]

Papinski nuncij Antonio Possevino bio je svjedok razaranja, on je naveo da 1580. Moskva nema više od 30 000 stanovnika, iako je još 1520. u Moskvi bilo oko 100 000 stanovnika. [1]

Bitke 1572[uredi - уреди]

Nakon paljenja Moskve, Krimski kan Devlet I. Geraj, razvio je plan o potpunom osvajanju Velike moskovske kneževine, koji je podržan od strane Osmanskog carstva. Već sljedeće godine, on je ponovno krenuo sa velikom vojskom od 120 000 Krimskih Tatara i Turaka na Rusiju ali je odbijen u Bitci kod Molodija (Молодинская битва), od ruske vojske koju su vodili vojvode Mihajlo Vorotinski i Dmitrij Hvorostinin. [1]

Izvori[uredi - уреди]

  1. 1.0 1.1 1.2 1.3 1.4 1.5 1.6 1.7 1.8 "Russo-Crimean Wars" (engleski). The Free Dictionary. http://encyclopedia.thefreedictionary.com/Russo-Crimean+Wars. pristupljeno 29. 05. 2012. 

Vanjske veze[uredi - уреди]