Reomirova temperaturna skala

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Stari termometar u jednoj bečkoj apoteci koji pokazuje temperaturu u Reomirovoj skali.

Reomirova temperaturna skala je skala za merenje temperature u kojoj su tačka mržnjenja i ključanja vode fiksirane na 0 i 80 stepeni redom. Skala je nazvana po Reneu Reomiru, koji ju je predložio 1730. godine.[1] Stepeni Reomirove skale se obično označavaju simbolima °R, °Ré ili °Re.

Upoređujući pokazivanja Amontonsovog gasnog termometra sa pokazivanjima alkoholnog termometra[2] Reomir je odredio stepen širenja gasa pri promeni temperature za jedan stepen tako što je, označavajući nulom tačku mržnjenja vode, [3] [4] [5] termometar napunio rastvorom alkohola i vode tako da je njegova zapremina u tački mržnjenja bila 1000 jedinica, a u tački ključanja rastvora 1080 jedinica. Kako je između tih tačaka bilo 80 podeoka, tačka ključanja rastvora predstavljala je 80 °R.

Nepraktičnost metode kalibracije rastvaranjem alkohola u vodi, uslovila je oko 1770. godine korišćenje samo taćke mržnjenja vode (0 °R) kao fiksne tačke, dok se druga tačka (80 °R) određivala tačkom ključanja vode, pogotovu kada su se umesto alkoholom termometri počeli puniti živom. Podeoci na skali nazvani su stepenima Reomira.

Upotreba[uredi | uredi kod]

Litografija sa šematskim prikazom Napoleonove invazije Rusije. Grafik na dnu (čitati zdesna na levo) pokazuje temperature ispod nule na Reomirovoj skali, pri povlačenju francuske vojske.

U većem delu Evrope (isključujući Britaniju i Skandinaviju, u kojima su se koristile Farenhajtova i Celzijusova skala, respektivno), a posebno u Francuskoj, Nemačkoj i Rusiji dugo se koristio alkoholni termometar sa Reomirovom temperaturnom skalom, pa se i pominje u nekim književnim delima Dostojevskog, Tolstoja i Nabokova[6] [7] [8] Reomirovim termometrom su se, nakon zamene De La Hireovog termometra,[9] dugo vršila merenja temperature vazduha u Pariskoj opservatoriji.[10] [11] Bila je omiljena skala u Francuskoj sve do uspostavljanja metričkog sistema jedinica, tj. kada je 1. aprila 1794. godine (12. Germinal an II, revolucionarnog kalendara) revolucionarna uprava usvojila, stostepenu Celzijusovu temperaturnu skalu, kao zvaničnu. U novije vreme, Reomirova skala nalazi upotrebu jedino u merenju temperature mleka u proizvodnji nekih vrsta sireva. U toj nameni koristi se u nekim italijanskim mlekarama koje u kojima se proizvode parmiđano ređano i grana padano sirevi, kao i u proizvodnji švajcarskih alpskih sireva.[12]

Konverzija temperatura[uredi | uredi kod]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. Simons, Paul (October 17, 2007). „How Reaumur fell off the temperature scale” ((en)). Times Online. The Times. Dobavljeno dana 9. avgusta 2010.
  2. Réaumur, René Antoine Ferchault de (1732). „Physique générale. Sur une nouvelle Construction de Thermometre” ((fr)). Histoire de l'Académie royale des sciences avec les mémoires de mathématiques et de physique, partie "Histoire, année 1730": 9–23. 
  3. Réaumur, René Antoine Ferchault de (1732). „Regles pour construire des thermometres dont les degrés soient comparables, Et qui donnent des idées d'un chaud ou d'un froid qui puissent être rapportés à des mesures connues” ((fr)). Histoire de l'Académie royale des sciences avec les mémoires de mathématiques et de physique, partie "Histoire, année 1730": 452–507. 
  4. Réaumur, René Antoine Ferchault de (1764). „Physique générale. Sur le nouveau Thermometre” ((fr)). Histoire de l'Académie royale des sciences avec les mémoires de mathématiques et de physique, partie "Histoire, année 1731": 6–15. 
  5. Réaumur, René Antoine Ferchault de (1764). „Second mémoire sur la construction des thermometres, dont les dégrés sont comparables; avec des expériences & des remarques sur quelques propriétés de l'air” ((fr)). Histoire de l'Académie royale des sciences avec les mémoires de mathématiques et de physique, partie "Histoire, année 1731": 250–296. 
  6. Fyodor Dostoyevsky, Crime and Punishment, p. 268 Vintage Books ((en))
  7. Leo Tolstoy, Anna Karenina, p. 685, Wordsworth Editions Limited ((en))
  8. Vladimir Nabokov, The Real Life of Sebastian Knight, p. 1. Penguin Books ((en))
  9. Maraldi, Giacomo Filippo (1744). „Observations météorologiques faites pendant l'année 1731.” ((fr)). Histoire de l'Académie royale des sciences avec les mémoires de mathématiques et de physique, partie "Mémoires, année 1731": 511–514. 
  10. Maraldi, Giacomo Filippo (1738). „Observations météorologiques faites à l'Observatoire royal pendant l'année 1735.” ((fr)). Histoire de l'Académie royale des sciences avec les mémoires de mathématiques et de physique, partie "Mémoires, année 1735": 587–588. 
  11. Maraldi, Giacomo Filippo (1746). „Observations météorologiques faites à l'Observatoire royal pendant l'année 1743.” ((fr)). Histoire de l'Académie royale des sciences avec les mémoires de mathématiques et de physique, partie "Mémoires, année 1743": 400–402. 
  12. „Hard to Kill” ((en)). The Second Version (2007-07-12). Dobavljeno dana 10. avgusta 2010.