Razbojništvo

Izvor: Wikipedia
Ulični razbojnik napada vozače automobila, Rio de Janeiro, 2003.

Razbojništvo u najširem smislu predstavlja zakonom i običajima protivno oduzimanje tuđe imovine korištenjem prinude, tj. nasiljem ili ozbiljnom prijetnjom nasilja protiv osoba od koje se imovina oduzima. Korištenje nasilja, odnosno činjenica da je žrtva odmah svjesna oduzimanja svoje imovine ga razlikuje od obične krađe; neposredno korištenje fizičke sile ili nedvosmislena prijetnja ga razlikuje od iznude ili ucjene koja ne mora uvijek imati nasilnu komponentu ili prijetnju po nečiji fizički integritet.

Razbojništvo predstavlja jedan od najstarijih oblika kriminala, koji se razvio od pljačkaških pohoda na suparnička plemena u prahistorijskom dobu. Prve države, kao i njihov represivni i kaznenopravni aparat, su velikim dijelom nastali upravo u nastojanju da se razbojništvo ukloni i suzbije; tokom najvećeg dijela pisane historije je razbojništvo predstavljalo ozbiljan problem po razvoj trgovine, kao i čest povod za izbijanje ratova i oružanih sukoba. S druge strane su razbojnici, pogotovo kada su njihove žrtve bili pripadnici "tlačiteljskih" tuđina i pripadnika viših klasa bili veličani kao borci za slobodu i socijalnu pravdu, a što je posebno došlo do izražaja u 19. vijeku.

Danas se razbojništvo javlja u nizu oblika - od običnog uličnog razbojništva, preko otmica automobila (carjacking), pomorske piraterije, otmica aviona, kao i možda najspektakularnijeg u obliku pljački vlakova i banaka.

Veze[uredi - уреди]

Literatura[uredi - уреди]

  • Allen, Michael. (2005). Textbook on Criminal Law. Oxford: Oxford University Press. ISBN 0-19-927918-7.
  • Criminal Law Revision Committee. 8th Report. Theft and Related Offences. Cmnd. 2977
  • Griew, Edward. Theft Acts 1968 & 1978. London: Sweet & Maxwell. ISBN 0-421-19960-1
  • Ormerod, David. (2005). Smith and Hogan Criminal Law, London: LexisNexis. ISBN 0-406-97730-5
  • Smith, J. C. (1997). Law of Theft. London: LexisNexis. ISBN 0-406-89545-7