Radoslav Gerba
| Radoslav (Rajmund) Gerba | |
|---|---|
 Medalja s prikazom Gerbe, rad kipara Rudolfa Valdeca (1872.-1929.)
| |
Biografske informacije
| |
| Rođenje | 1. svibnja 1849. Ogulin |
| Smrt | 18. ožujka 1918. Opatija |
| Državljanstvo | austrougarsko |
| Titule | pravi tajni savjetnik, inhaber |
| Knjige | Borba carskih postrojbi na Siciliji i Korzici 1717-20. i 1790-32. Rat za poljsku ostavštinu 1773-74. Rat za poljsku ostavštinu 1775. |
Karijera
| |
| Služba | 1868.-1918. .svg){kind=small} Austro-Ugarska
|
| Čin | general pješaštva |
| Ratovi | Prvi svjetski rat Zaposjedanje Bosne i Hercegovine 1878. |
| Vojska |  austro-ugarska vojska Kraljevsko Hrvatsko Domobranstvo
|
| Rod vojske | pješaštvo |
| Jedinice | 71. pješačka pukovnija |
| Zapovijedao | 97. pješačka pukovnija VII. domobransko okružje u Zagrebu XIII. korpus |
Radoslav (Rajmund) Gerba[1] (Ogulin, 1. svibnja 1849. - Opatija, 18. ožujka 1918.) bio je general austro-ugarske vojske, zapovjednik zagrebačkog XIII. korpusa i Kraljevskog Hrvatskog Domobranstva.
Životopis[uredi | uredi kod]
Nakon pohađanja pukovnijske vojno-inžinjerske škole 1868. raspoređen je kao natporučnik u 71. pješačku pukovniju te je služio pri glavnom stožeru pukovnije. 1878. s pukovnijom sudjeluje u zaposjedanju Bosne i Hercegovine te je otada služio u raznim glavnim stožerima. Od 1885. do 1889. služio je u odjelu za ratnu povijest Carske Akademije u Beču. 1893. postaje zapovjednik 97. pješačke pukovnije. Od 1903. do 1907. bio je zapovjednik VII. domobranskog okružja u Zagrebu, a 1907. preuzima dužnost zapovjednika XIII. zagrebačkog korpusa.
Protivio se protuzakonitom uvođenju mađarskog na željeznice u Hrvatskoj te ga je u pismu ministru rata, generalu Franzu von Schönaichu, nazvao "mačem u srce".[2] 1. svibnja 1909. dobio je čin generala pješaštva. 1913. postao je pravi tajni savjetnik - imenovan je članom Geheimer Rat (tajnog dvorskog vijeća). Iste je godine dobio počasni naziv "Inhaber" 78. osječke pješačke pukovnije (doslovni prijevod vlasnik), što je u habsburškoj vojnoj tradiciji označavalo posebnu počast vojnom zapovjedniku ili aristokratu.
Književni rad[uredi | uredi kod]
Knjige o Ratu za poljsku baštinu 1773. – 1775. i borbi austrijskih postrojbi na Korzici i Siciliji su za njegovog života prevedene na talijanski. 2006. i 2008. digitaliziralo ih je Harvardovo sveučilište.[3]
Reference[uredi | uredi kod]
- ↑ Pojić, Milan; 2001., Ustroj Austrougarske vojske na ozemlju Hrvatske 1868.-1914., Arhivski vjesnik, No.43 Ožujak 2001.
- ↑ Greška u referenci: Nevaljana oznaka
<ref>; nije zadan tekst za reference po imenucatherine - ↑ Guerra per la successione di Polonia (1733-35): campagne 1735