Peucetijska keramika
Peucetijska keramika bila je autohtona vrsta keramičkih proizvoda koje su pripadnici ilirskog plemena Peuceta izrađivali od početka 7. do 6. stoljeća p.n.e, na prostoru između Barija i Gnatije, u Apuliji, području južne Italije.
Porijeklo toponima Apulija (latinski Āpūlia, odakle potječe njegovo moderno talijansko ime Puglia) nije poznato. Grci su ovu regiju nazivali Ἰαπυγία (Iāpygíā) zbog prisustva tri ilirska plemena koja su naseljavala Apuliju tokom prvog milenijuma p.n.e.: Dauni na sjeveru, Peuceti u centru i Mesapi na jugu. U istoriografiji, za ova plemena, ustaljeno je zajedničko ime Japigi, jer su ih Grci dovodili u vezu sa Japodima.
Keramika iz kasne faze geometrijskog stila je oslikana samo u smeđoj i crnoj boji, a karakterizirali su je geometrijski ornamenti (prvenstveno rombovi), svastika, tačka te horizontalne i vertikalne linije.
Reprezentativni uzorak peucetanskog posuđa je vaza visine 24,6 cm, sa ukrasima u vidu traka na vratu i ramenu. U osnovi je nanesena crna boja, preko koje su obojeni linearni ukrasi. Čak je i donji dio stopala ukrašen.
Druga faza keramike od 6. vijeka p.n.e. je pod jakim uticajem korintskog vaznog slikarstva. To se ogleda kako u ornamentima, ukrasima u obliku zračenja, tako i u promjeni figurativnog prikaza.
Treća i posljednja faza donosi promjenu u proizvodnim metodama. Keramika je ručno oblikovana prije dolaska Grka na najjužniji vrh Italije, kada je uveden grnčarski točak. Na njima su prikazane ukrasne biljke poput bršljana i lovora i palmete. Rijetke slike uključivale su figurativne i mitološke figure.[1]
