Paleocen

Izvor: Wikipedia

Paleocen, "rana zora nedavnog doba", je epoha koja je trajala od prije 65 Ma do prije 56 Ma (miliona godina). Predstavlja prvu epohu paleogenskog perioda u modernoj kenozojskoj eri. Kao i sa svim starijim geološkim periodima, strate koje definiraju početak i kraj epohe su dobro identificirane, ali točan datum kraja nije siguran.

Paleocenska epoha je neposredno slijedila masovno izumiranje na kraju krede, poznato kao K-T međa (kredsko-tercijarsko), koje je označilo nestanak dinosaura. Izumiranje dinosaura je širom svijeta ostavilo neispunjene ekološke niđe, pa ime "paleocen" dolazi iz grčkog te se odnosi na "staru (paleo) – novu (ceno)" faunu koja se razvila u tom periodu, prije dolaska modernih redova sisavaca u eocenu.

K-T međa koja označava razdvajanje krede i paleocena je vidljiva u geološkimm nalazima širom Zemlje kroz diskontinuitet fosilne faune te visoke razine iridijuma. Također su vidljivi fosilni dokazi nagle promjene u flori i fauni. Postoje neki dokazi kako se temeljita ali kratkotrajna promjena klime zbila u prvim decenijama paleocena. Postoje brojne teorije o uzroku K-T masovnog izumiranja, a najviše dokaza podržava tezu o udaru asteroida promjera 10 km na Yucatan u Meksiku.

Kraj paleocena (55.5/54.8 Ma) je označen jednim od najznačajnijih perioda globalnih promjena za vrijeme kenozoika, naglom promjenom klime - tzv. Paleocensko-eocenskim termalnim maksimumom, koji je poremetio oceansku i atmosfersku cirkulaciju i doveo do izumiranja brojnih podvodnih benthskih foraminifera a na kopnu do velikih promjena među sisavcima.

Paleocenske pod-podjele[uredi - уреди]

Paleocen se obično dijeli na donje i gornje pod-podjele. Faunalni stadiji od najmlađeg prema najstarijem su:

Thanetij (58,7 ± 0,2 – 55,8 ± 0,2 Ma)
Selandij (61,7 ± 0,2 – 58,7 ± 0,2 Ma)
Danij (65,5 ± 0,3 – 61,7 ± 0,2 Ma)

Paleocenska klima[uredi - уреди]

Temperature su porasle tokom paleocena, te je klima bila topla i vlažna širom svijeta, sa subtropskom vegetacijom koja je rasla na Grenlandu i u Patagoniji. Polovi su bili hladni i umjereni, Sjeverna Amerika, Evropa, Australija i jug Južne Amerike su bili topli i umjereni; tropske klime su karakterizirale ekvatorijalne oblasti, a sjeverno i južno od ekvatora klima je bila vruća i suha. [1]

Paleocenska paleogeografija[uredi - уреди]

Na mnoge načine paleocen je nastavio procese koji su započeli u kasnom periodu krede. Za vrijeme paleocena, kontinenti su se nastavili pomicati prema njihovim današnjim pozicijama. Sjeverna Amerika i Azija su još uvijek bile spojene kopnenim mostom, dok su se Grenland i Sjeverna Amerika počeli razdvajati. [2]

Južni superkontinent Gondwanaland nastavio se razdvajati, tako da su se Afrika, Južna Amerika, Antarktika i Australija nastavile micati jedna od druge. Afrika je išla na sjever prema Evropi, a Indija počela svoju migraciju prema Aziji koja će završiti s velikim tektonskim sudarom i stvaranjem Himalaja.

Južna i Sjeverna Amerika su još bile razvdojene velikim ekvatorskim morem. Topli Ocean Tethys nastavio je dominirati globusom.

Unutrašnja mora u Sjevernoj Americi (Zapadni unutrašnji morski prolaz) i Evropi su se povukla i konačno nestala, otvorivši put za kopnenu floru i faunu.

Paleocenska flora[uredi - уреди]

Na kopnu su se razvile moderne vrste biljaka. Cacti i palme su se prvi put pojavile. Paleocenski i kasniji biljni fosili se općenito pripusuju modernim rodovima ili srodnim taxama.

Visoke temperature širom svijeta su omogućile globalni razvoj gustih tropskih, subtropksih i bjelogoričnih šuma (uključujući prve prepoznatljive oblike modernih kišnih šuma) s polarnim regijama bez leda pokrivenim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem. [2]

Kritosjemenjače (angiosperme), prvi put viđene u kredi, nastavile su se rasti i granati, a zajedno s njima su evoluirali insekti koji su se hranili s tim biljkama te ih oprašivali.

Paleocene fauna[uredi - уреди]

Sisavci[uredi - уреди]

Sisavci su se prvi put pojavili u trijasu i razvili uz dinosaure, koristeći ekološke niše netaknute od strane većih i poznatijih mezozojskih životinja: u niskom šumskom raslinju bogatom insketima, te visoko na drveću. Te male životinje (isto kao ptice, reptili, vodozemci i insekti) preživjeli su masovno izumiranje na kraju krede, koje je bilo izbrisalo dinosaure, te su se sisavci razgranali i proširili po svijetu.

Dok su rani sisavci bili mala noćna stvorenja koja su se hranila biljem i kukcima, nestanak dinosaura i početak paleocena je sisavce učinio većima, sklonijima mesu, i konačno dominantim grabežljivcima koji su se proširili po svijetu. Deset miliona godina nakon smrti dinosaura, svijet je bio prepun sisavaca nalik na glodavce, sisavcima srednje veličine koji su se hranili po šumama, te velikim sisavcima-biljojedima i sisavcima-grabežljivcima koji su lovili druge sisavce, ptice i reptile.

Paleocenski sisavci nisu još imali specijalizirane zube ili udove, te se smatraju primitivnim i arhaičnim. Do eocena, 55 Ma, se moderni sisavci još nisu razvili.

Fosilni dokazi iz paleocena su rijetki, pa se relativno malo zna o sisavcima iz perioda. S obzirom na njihovu malu veličinu, kosti ranih sisavaca nisu dobro fosilizirane, te većina podataka olazi od fosilnih zubi (otpornijih na raspadanje), i nekoliko kostura.

Sisavci paleocena:

Reptili[uredi - уреди]

Zahvaljujući klimatskim prilikama u paleocenu, reptili su bili šire rasprostranjeni nego danas. Među subtropskim reptilima nađenim u Sjevernoj Americi tokom ove epohe bili su champsosauri (morski reptili nalik na moderne gavijale), krokodile, mekoljušturne kornječi, palaeophidske zmije, varanidske guštere, i Protochelydra zangerli (nalik na moderne Chelydridae).

Primjeri champsosaura u paleocenu uključuju Champsosaurus gigas, najvećeg champsosaura ikad otkrivenog. Ovo stvorenje je bilo neobično među paleocenskim reptilima, tako da je C. gigas postao veći od svojih poznatih mezozojskih predaka: C. gigas je dvaput duži od najvećih primjeraka u kredi (3 metra u odnosu na 1,5 metara). Reptili su se uglavnom smanjili rastom nakon K-T izumiranja. Champsosauri su počeli nestajati pred kraj paleocena i izumrli na kraju eocena.

Primjeri paleocenskih krokodila su euschijski krokodili Leidyosuchus formidabilis, the glavni grabežljivac i najveća životinja u Wannagan Creek fauni, te aligator Wannaganosuchus.

Ptice[uredi - уреди]

Ptice su se počele granati kroz epohu i zauzimati nove niše. Većina modernih tipova ptica se pojavila do sredine kenozoika, uključujući pjevice, ždralove, jastrebove, pelikane, čaplje, sove, patke, golubove, gnjurce i djetliće.

Velike hodajuće ptice-mesožderi (zvane Strašne ptice) se mogu naći među paleocenskim fosilima, uključujući zastrašujućeg Gastornisa u Evropi.

Tipovi ranih sova kao Ogygoptynx i Berruornis su se pojavili u kasnom paleocenu na teritoriju današnjih SAD i Francuske.

Paleocenski oceani[uredi - уреди]

Topla mora su cirkulirala kroz svijet, uključujući polarne regione. Najraniji paleocen je imao nisku razgranost i prisustvo morskog života, ali se taj trend izmijenio tokom epohe. [2]

Topli oceani su omogućili bujni morski život, uključujući koraljne grebene. S nestankom morskih reptila na kraju krede, morski psi su postali glavni grabežljivci. Kraj krede je također označio izumiranja amonita i mnogih vrsta foraminifera.

Morske faune su počele sličiti modernim faunama, s time da još nije bilo morskih sisavaca i modernih Charcharinid morskih pasa.

Literatura[uredi - уреди]

Izvori[uredi - уреди]

  1. PaleoMap Project: Paleocene Climate
  2. 2.0 2.1 2.2 Hooker, J.J., "Tertiary to Present: Paleocene", pp. 459-465, Vol. 5. of Selley, Richard C., L. Robin McCocks, and Ian R. Plimer, Encyclopedia of Geology, Oxford: Elsevier Limited, 2005. ISBN 0-12-636380-3


Tercijarska pod-era
Paleogenski period
Paleocenska epoha Eocenska epoha Oligocenska epoha
Dan Seland Tanet Ipres Lutet Barton Priabon Rupel Hat