Ose (Aristofan)

Izvor: Wikipedia
Ose
The Jury by John Morgan.jpg
Zbor u Osama čine ostarjeli porotnici koji na trenutak podsjećaju na ose (Datoteka: 'Porota', naslikao John Morgan 1861, Bucks County Museum, Engleska).
Napisao: Aristofan
Zbor Ose (starce)
Dječaci
Likovi
  • Mrzikleon (Bdelikleon) mladi Atenjanin
    *Volikleon (Filokleon) njegov otac
    *Sosija njihov kućni rob
    *Ksantija još jedan kućni rob
    *Prvi pas
    *Slavljenik
    *Pekarka
    *Građanin

    Nijeme uloge
    *Mida kućni rob
    *Friks kućni rob
    *Masintija kućni rob
    *Drugi pas (Labes)
    *Dardanis frulašica
    *Herefon filozof
    *Svjedoci koje dovodi Građanin
    *Pribor za jelo svjedoci na suđenju Drugom psu
    *Štenad djeca Drugog psa
    *Slavljenici
    *Tri sina Karkinova
Radnja pred kućom Antikleonovom

Ose ili Zolje (grčki: Σφῆκες / Sphēkes) je četvrta po redu od jedanaest očuvanih drama čiji je autor Aristofan, majstor drevne starogrčke komedije. Postavljena je na Lenejskom festivalu godine 422. pne. i odnijela drugu nagradu. To je doba kada se Atena nakratko oporavljala od peloponeskog rata zahvaljujući jednomjesečnom primirju sa Spartom. Kao i u drugim komadima, Aristofan se satirički obračunava s demagogom Kleonom, ali u Osama se također obračunava i s atenskim institucijama koje su Kleonu omogućile vlast, a to su prvenstveno bili sudovi. Komad se smatra najboljim i najčišćim primjerom stare atičke komedije, odnosno klasikom svjetske književnosti.[1][2]

Zaplet[uredi - уреди]

Filokleon (Φιλοκλέων = Volikleon) stačno gori od želje da bude porotnik u atenskoj helijeji. Njegov sin Bdelikleon (Βδελυκλέων = Mrzikleon) ga na kraju zaključa u kući ne bi li ga tako odbio od suda. Dolaze Filokleonovi prijatelji, koji čine kor starih porotnika kostimiranih u ose da bi tako pokazali svoju spremnost nanijeti kaznu. Oni pokušavaju osloboditi Filokleona i odvesti ga u sud. Nastaje prepirka i Bdelikleon napokon uvjerava kor da ga sasluša i nagovara oca da se promijeni.

Slijedi nadmetanje između oca i sina, u kojem otac priča o zadovoljstvima i koristima neodgovornog dijeljenja pravde, dok sin nastoji dokazati da je porotnička moć samo iluzija, jer porotnicima manipuliraju političari, koji troše državni novac za vlastiti interes. Kor je preobraćen i prelazi na stranu Bdelikleona, no Filokleon se još uvijek koleba. Da bi učinio svome ocu, Bdelikleon organizira suđenje u kući gdje će Filokleon biti porotnik, a prvi se kao optuženik dovodi pas koji je ukrao komad sira.

U tom suđenju Filokleon nenamjerno, jer ga je sin prevario, prvi put u životu oslobodi okrivljenika krivice. Bdelikleon sad preuzima i očev društveni život te ga podučava drugim radostima na gozbi. Filokleon se rado prepušta tim uživanjima i vraća se pijan sa gozbe, zajedno s jednom djevojkom koju je tamo oteo, te praćen ljutitim trgovima koje je usput izvrijeđao. Bdelikleon je zaprepašten, no komedija se završava raskalašnim plesom, tzv. kordaksom, koji započinje Filokleon.

Tematika[uredi - уреди]

Ova je komedija satirički napad na sustav porotnog sudstva u Ateni, koji je u to vrijeme, s plaćom od 3 obola dnevno za vršenje porotničke službe, osiguravao važno sredstvo za život značajnom broju siromašnih i starijih atenskih građana. Iako obrađuje nepolitičnu temu, komad je pun političkih aluzija i posrednih napada na Kleona. Kleon je, naime, bio zaslužan za povećanje porotničke naknade s 2 obola (koliko je bilo predviđeno u Periklovo doba) na 3 obola.

Jean Racine se ugledao na Aristofanove Ose u svojoj komediji Les Plaideurs ("Parničari").

Izvori[uredi - уреди]

  1. Aristophanes and the Definition of Comedy M.S.Silk, Oxford University Press 2002, page 435
  2. Aristophanes:Wasps Douglas M.MacDowell, Oxford University Press 1971, pages VI and 5