Mir (Aristofan)

Izvor: Wikipedia
Mir
Eirene Ploutos Glyptothek Munich 219 n4.jpg
Eirene Ploutos (Mir i bogatstvo): rimska kopija djela koju je napravio Kefisodot Stariji (cca. 370. pne.) a koje je stajalo na Areopagu.
Napisao: Aristofan
Zbor 1.seljaci
2.pomoćni zbor građana iz raznih grčkih gradova-država
Likovi
  • Trigej
    *dva roba Trigejeva
    *kći Trigejeva
    *Hermes kućepazitelj neba
    *Rat
    *Kaos sluga Rata
    *Hijerokle prorok
    *srpotvorac
    *prodavač orućja
    *sin Lamahov
    *sin Kleonimov
    Nijeme uloge
    *djeca Trigejeva
    *Mir
    *Žetva družica Mira
    *Festival drug Mira
    *ćupotvorac
    *čistač kopalja
    *tvorac šljemova
    *robovi, građani itd.
Radnja ispred kuće u Ateni, a zatim na nebu

Mir (grčki: Εἰρήνη / Eirēnē) je komedija koju je napisao i postavio znameniti komediograf Aristofan. Osvojila je drugu nagradu na Dionizijskom festivalu, gdje je bila postavljena samo nekoliko dana prije ratifikacije Nikijinog mira (421. pne.), kojim je nakon deset godina privremeno okončan peloponeski rat. Komad je poznat po veselju kojim se očekuje mir, odnosno slavljenju povratka idiličnom životu na selu. Međutim, u njemu se također publika upozorava i gorko podsjeća na izgubljene prilike, a kraj nije sretan za sve sudionike. Kao i gotovo svim Aristofanovim komadima, humor je apsurdan a satira oštra, pri čemu nije pošteđen ni Kleon, populistički vođa ratne stranke u Ateni, premda je poginuo u bici kod Amfipolja nekoliko mjeseci ranije.

Zaplet[uredi - уреди]

Seljaka Trigeja i njegovu obitelj muči nestašica hrane zbog rata, kojemu se na nazire svršetak. Poput Euripidovog Belerofonta, koji je na Pegazu poletio u nebo da provjeri ima li doista ondje bogova, odluči Trigej i sam uzletjeti u nebo na jednoj buhi balegari, koju za tu svrhu uzgoji do neslućenih razmjera, i osloboditi Irenu, božicu mira, koju u zatočeništvu drži Polemos (= Rat). Trigej uspješno stigne na Olimp, no tamo mu Hermes saopći da su se Zeus i ostali bogovi preselili još dalje kako bi pobjegli od rata koji bjesni na zemlji, te da glavnu riječ sad vodi Polemos. On je božicu mira bacio u duboku spilju, iz koje možda nikada neće pobjeći, a sad još planira i samljeti sve države.

Polemos traži tučak kojim bi samlio polise, no ne uspjeva ga posuditi ni od Sparte ni od Atene, jer njihovi "ratni tučci" (Brazida i Kleon) više nisu među živima. Dok je Polemos zabavljen tom potragom, Trigej doziva kor atičkih seljaka, kojemu se pridružuje i kor Panhelena iz drugih grčkih polisa. Nakon što su podmitili Hermesa zlatnim ćupom i obećanjem da će u njegovu čast priređivati raskošne svetkovine, oni s njegovom pomoći izbave Irenu. Božica mira izlazi iz spilje na slobodu sa svoje dvije kćerke, Oporom (= žetvom) i Teorijom (= praznovanjem), i s Trigejem i korom odlazi u Grčku.

Slijedi opća gozba i veselje, na kojoj se slavi predstojeća svadba Trigeja i Opore, a jedino su nezadovoljni proizvođači oružja.

Tematika[uredi - уреди]

Ova je komedija prikazana desetak dana prije Nikijina mira, čije uspješno zaključenje pjesnik anticipira. Taj mir, koji je u ime Atene sa Spartom sklopio Nikija, vođa krupnih zemljoposednika i robovlasnika, i koji je trebalo da traje pedeset godina, predviđao je povratak na status quo ante od 431. pne. Njegovu je zaključenju pomoglo to što su naistaknutiji vojskovođe dvije strane, Atenjanin Kleon i Spartanac Brazida, poginuli u bici kod Amfipolja ljeta 422. pne. No ovaj je mir od samoga početka bio krhak i ratna neprijateljstva otvoreno su obnovljena 413. pne. upadom Sparte u Dekeleju.