Operacija Varaždin

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Operacija Varaždin je bila zajednička operacija Vermahta i snaga NDH protiv partizana u oblasti Slavonije. Vođena je od 18. do 25. jula 1943. godine.

Tokom operacije Varaždin od 14. do 22. jula 1943. godine, 12. slavonska brigada vodila je najteže i najsurovije borbe koje su do tada vođene u sjevernoj i sjeverozapadnoj Hrvatskoj.[1]

Tok operacije[uredi | uredi kod]

Osovinska ofanziva »Varaždin« na 12. i 16. slavonsku NOU brigadu i Kalnički NOP odred počela je već 14. jula 1943. Ofanziva je zatekla 12. slavonsku brigadu između sela Meljana, Žarovnice i Predbukovja. 14. jula je vođena žestoka borba s njemačkom pješadijom i tenkovima, potpomognutim avionima, kod sela Žarovnice. Borbe protiv njemačkih tenkova vođene su u selima Mikovljani, Kamešnici i kod Beleca, oko Krapine, Trgovišta, Kraljevca, Moždanice, Trakošćana, Predbukovja, Lobora, Osijeka, Jazbine, Dedine i Svete Katalene, te na širem prostoru oko Ivančice i Kalnika. Gotovo sve geografske tačke bile su poprište teških borbi sa nadmoćnim osovinskim snagama, uz neprestanu podršku avijacije.

Nakon žestokih borbi na liniji Prebukovje-Pleš-Klenik-Druškovec 14. jula, pod pritiskom jakih neprijateljskih snaga 12. slavonska brigada izvela je manevar preko Lobora u pravcu Slovenije. U toku marša napala je iz pokreta ustašku posadu i oslobodila Trakošćan. Izbijanjem do Slovenije odmah su reagovale njemačke jedinice, a naročito dalekometna artiljerija. Pošto je dalji pokret sa topom 100 mm bio otežan, donesena je odluka da se posljednje 24 granate ispale na tzv. teritoriju Njemačkog Rajha. Nijemci su uzvraćali artiljerijom.[1]

15. jula su na pravcu Tužno - Ivanec - Lepoglava vođene borbe sa dijelovima njemačke 187. divizije uz podršku 20 tenkova i 7 aviona.

20. jul 1943. zapamćen je po najkrvavijoj borbi u sjeverozapadnoj Hrvatskoj koju je vodila 12. slavonska brigada. U rejonu sela Mihovljana, Kamešnice, Žimbrinovaca i Dedine izbačeno je iz stroja oko 150 boraca 12. brigade, od čega je 40 poginulo.[1]

Literatura[uredi | uredi kod]

Izvori[uredi | uredi kod]

Vidi još[uredi | uredi kod]

Vanjske veze[uredi | uredi kod]