Operacija Draufgänger (Sremski front)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Za drugu operaciju istog naziva videti Operacija Draufgänger.

Operacija Draufgenger (nem. Draufgänger - drznik) je bila operacija nemačkih snaga na Sremskom frontu novembra 1944. godine.

Nastupanjem Šeste ličke divizije i posebno 36. vojvođanske divizije po obroncima Fruške gore bila je probijena nemačka Crna odbrambena linija i glavnina 118. lovačke divizije u ravničarskom delu Srema našla se u opasnosti odsecanja i opkoljavanja. Da bi omogućila uredno povlačenje svojih snaga na sledeću Crvenu liniju, nemačka komanda odlučila je da preduzme ograničeni protivudar u cilju odbacivanja snaga NOVJ i stvaranja manevarskog prostora za uredno povlačenje.

Štab korpusne grupe Kibler podneo je plan operacije Draufgänger komandi Druge oklopne armije, a ova ga je predstavila Komandi Armijske grupe F[1], koja ga je odobrila 5. novembra, pod uslovom da se garantuje držanje Crvene linije[2].

7. novembra 1944. godine, posle kraće artiljerijske pripreme, njemačke Borbene grupe „Hagedorn" (3. bataljon 750. lovačkog puka, Četa jurišnih topova 118. protivtenkovskog artiljerijskog diviziona i Četa jurišnih topova 7. SS protivtenkovskog artiljerijskog diviziona) i „Varvik" (2. bataljon 750. lovačkog puka, delovi 191. jurišne artiljerijske brigade i Tenkovske čete Divizije „Brandenburg") — ukupne jačine jednog ojačanog puka pješadije i oko 25 samohodnih artiljerijskih oruđa i 12 tenkova, uz podršku 3. diviziona 668. artiljerijskog puka i 2. i 11. baterije 509. SS artiljerijskog puka, u 5.15 časova pred svanuće, prešle su u vrlo snažan napad u pravcu Manđelosa, nanoseći glavni udar pred frontom 5. vojvođanske i 3. ličke brigade[3].

Borbena grupa „Varvik" uspjela je da potisne dijelove 5. vojvođanske brigade i unese zabunu u njene redove. Treća lička brigada izdržala je prvi napad Borbene grupe „Hagedorn", ali je usljed bočnog ugrožavanja od strane oklopnih i motorizovanih dijelova Borbene grupe „Varvik" i ona bila prisiljena na povlačenje. Tom prilikom izginula je cjelokupna posada jedne sovjetske protivtenkovske baterije, koja se nalazila na lijevom krilu Treće ličke brigade, zajedno sa vodom 3. brigade, koji je obezbjeđivao bateriju[4].

Istovremeno su njemačke snage izvršile snažan pritisak i na lijevo krilo fronta, gdje su položaje držale 4. i 5. srpska brigada 21. srpske divizije. Na desnom krilu, Nijemci su zauzeli Manđelos, ugrožavajući Sremsku Mitrovicu. Uz podršku sovjetske avijacije, oštre borbe za Manđelos, a mjesto je tri puta prelazilo iz ruke u ruku. Usljed opasnosti za Sremsku Mitrovicu, jugoslovenska komanda uvela je u borbu dijelove 16. divizije iz rezerve.

Borbe su se produžile i u toku noći, a u zoru 8. novembra naglo su oslabile, jer su Nijemci, ispunivši svoj cilj, glavninu 118. lovačke divizije uspješno izvukli na Crvenu liniju.

Treća lička brigada imala je u ovim borbama 15 poginulih i 54 ranjena borca[5]. Peta vojvođanska brigada imala je 43 poginula, dok su Sedma i Jedanaesta vojvođanska brigada imale ukupno 13 poginulih, uz veći broj ranjenih[6].

Literatura[uredi | uredi kod]

Napomene[uredi | uredi kod]

  1. Ratni dnevnik Komande Grupe armija F, 3. novembar 1944. godine
  2. Ratni dnevnik Komande Grupe armija F, 5. novembar 1944. godine
  3. Pajović, Uzelac, Dželebdžić: SREMSKI FRONT 1944-1945, strane 59-60
  4. Pajović, Uzelac, Dželebdžić: SREMSKI FRONT 1944-1945, strane 61
  5. Ilija Radaković: Borbe na Sremskom frontu, TREĆA LIČKA BRIGADA - SJEĆANJA BORACA, strana 281
  6. Nikola Mraović: PETA VOJVOÐANSKA BRIGADA, strana 318

Vidi još[uredi | uredi kod]