Nicolas Flamel

Izvor: Wikipedia
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Nicolas Flamel. Za druga značenja, pogledajte Nicolas Flamel (razvrstavanje).
Nicolas Flamel, grafika iz 19. stoljeća

Nicolas Flamel (Pontoise, 1330. - Pariz, 1417.), francuski bilježnik i alkemičar. Njegov je život i djelovanje posthumno postalo dio legende, jer mu se pripisuje navodno otkrivanje Kamena mudraca.

Prema tradiciji, tajnu otkrivanja alkemijske vještine naučio je od Leona, židovskog preobraćenika, na putu u Santiago de Compostelu.[1] Nakon smrti stekao je reputaciju najuspješnijeg europskog alkemičara, koji je uspio napraviti Kamen mudraca i postići besmrtnost.

Životopis[uredi - уреди]

Nicolas Flamel je živio i djelovao u Parizu kao prepisivač te je na taj način došao u kontakt s rijetkim knjigama i dokumentima. Oko 1360. godine nabavio je alkemijsku knjigu oslikanu čudnim slikama.[2] Na naslovnici bilo je napisano zlatnim slovima:

Abraham Židov, vladar, svećenik, levit, astrolog i filozof, obraća se narodu židovskome kojega gnijev Božji razasu među Galima.[3]

Budući da je knjiga bila napisana na hebrejskom, Flamel se dugo vremena mučio da otkrije njen sadržaj. Naposljetku je, na purtu u Španjolsku, sreo jednog židovskog preobraćenika koji mu je protumačio ono što je pisalo u knjizi. Koristeći se knjigom, navodno je, nakon tri godine rada, 17. siječnja 1382. godine, točno u podne, uspio izvesti alkemijski pokus pretvorbe žive u čisto srebro. Jedini svjedok toga sumnjivog uspjeha bila je njegova supruga Perrenelle.[4]

Uskoro je postao štičenikom princeze Blanche d'Evreux od Navarre, kasnije supruge francuskog kralja Filipa VI., koja je i sama bila poznata kao "stručnjak u kemijskim znanostima".[5]

Navodno je, kao rezultat uspješnih alkemijskih pretvorbi, stekao znatno bogatstvo. Početkom 15. stoljeća, posjedovao je, samo u Parizu, više od dvadeset kuća i parcela.[6] Veći dio svog bogatstva, a budući da nije imao djece, utrošio je čineći dobra djela. Zajedno sa ženom osnovao je četrnaest bolnica, sedam crkava i tri kapelice.[7] [8]

Flamel je umro 1417. godine, no s vremenom se proširila legenda o tome da on i njegova žena nisu umrli, već da su otkrili tajnu besmrtnosti, čemu pridonosi činjenica da im je grobnica prazna.

U popularnoj kulturi[uredi - уреди]

Bilješke[uredi - уреди]

  1. Eliksir i kamen, str. 107.
  2. Grdenić, Drago, str. 108.
  3. Eliksir i kamen, str. 107.
  4. Grdenić, Drago, str. 108.
  5. Eliksir i kamen, str. 108.
  6. Eliksir i kamen, str. 108.
  7. Eliksir i kamen, str. 108.
  8. Grdenić, Drago, str. 108.

Literatura[uredi - уреди]

Vanjske poveznice[uredi - уреди]