Marko Nešić
| Marko Nešić | |
|---|---|
| Biografske informacije | |
| Rođenje | 2. ožujak 1873. Novi Sad, Srbija |
| Smrt | 30. travanj 1938. Novi Sad, Srbija |
| Znamenita djela | |
Neven Kolo Žabaljka Kad sam bio mlađan lovac | |
Marko Nešić (ćirilica: Марко Нешић) (Novi Sad,2. ožujak 1873 - 30. travanj 1938, Novi Sad) je bio srpski skladatelj, kapelnik. esperantista, berber i tamburaš. Napisao je i komponovao preko 200 kompozicija. Jedno vreme je vodio tamburaški zbor Srpskog Zanatlijskog Pevačkog Društva "Neven" u Novom Sadu.
Ovom društvu je 1911.godine posvetio kompoziciju "Neven Kolo" i ona je faktički himna društva iako se u narodu peva kao stara gradska pesma. Pod terminom stare gradske pesme, varoške, ili kako su ih još nazvali pesme koje večno žive, peva se veliki broj kompozicija čiji je autor Marko Nešić, ali malo ljudi zna da ih je on napisao.
Život i rad[uredi | uredi kod]
Nešić je bio istaknuti aktivista u radničkom, kulturnom i društvenom životu svoga vremena ali će ostati upamćen po harmonizaciji vojvođanskih pesama. Iako je završio berberski i stolarski zanat od 1890. godine isklučivo se posvetio muzici. Sam je pisao, komponovao i štampao svoja dela o vlastitom trošku, te ih slao tamburaškim orkestrima u austro-ugarskoj, a kasnije kraljevini Jugoslaviji. Svirao je tamburicu, šargiju. Bio je šef tamburaških prkestara Bratimstvo, Beli Orao, Excelsior.
Čuveni kompozitor i tamburaš iz Novog Sada napisao je i štampao "Školu za tamburu", napisao je i komponovao preko 200 pesama i instrumentalnih kompozicija koje su i danas prihvaćene u narodu. Najčuvenije su "Žabaljka", "Bogata sam imam svega", "Dones' mi vina krčmarice", "Idem kući", "Kad sam bio mlađan lovac ja", "Neven Kolo", Đuvegije gde ste da ste", a "Biće skoro propast sveta" je poslužila kao lajt motiv za istoimeni kultni film Aleksandra Saše Petrovića.
Sa tamburaškim orkestrom Vase Jovanovića nastupao je u glavnim gradovima Evrope i postao vatreni pobornik esperanto jezika. Osnivač je društva esperantista u Novom Sadu, koje dnas nosi njegovo ime. Kao veliki simpatizer radničkog pokreta i njegov aktivista, bio je omiljen u Novom Sadu a novosađani su ga zvali jednostavno čika Marko. Na njegovoj sahrani 1938. godine, baš pred prvomajske praznike, na Almaškom groblju u Novom Sadu, okupio se veliki broj građana i radnika iz raličitih radničkih organizacija, sa poslednjim pozdravima na vencima, svome umrlom drugu.
Izvori[uredi | uredi kod]
- "Sa pesmom u narodu" almanax,Tiski Cvet 2009, Novi Sad
- "Vojvođanska tamburica", Sava Vukosavljev, Matica Srpska 1990. Novi Sad
- "Žice tamburice", Savez muzičkih društava Vojvodine 1985. Novi Sad
