Margarita od Navare

Izvor: Wikipedia
Margarita od Navarre
Marguerite de Navarre - Project Gutenberg eText 17705.jpg
Puno ime Margarita od Angulema
Margarita od Francuske
Margarita od Navarre
Datum rođenja 11. travnja 1492.
Francuska Angoulême, Francuska
Mesto rođenja 21. prosinca 1549.
Francuska Odos, Francuska
Književni period renesansa

Margarita od Navarre (Angoulême, 11. travnja 1492. - Odos, 21. prosinca 1549.), također poznata kao Margarita od Francuske, Margarita od Angulema bila je princeza orleanske grane francuske dinastije Capet.

Margarita se bavila književnošću i autoric je mnogih pjesama, drama i zbirke priča Heptameron.

Margaritin uticaj i prestiž su izuzetno porasli kada je njen brat Franjo ukrunjen za kralja Francuske 1515. Poslije smrti prvog muža, udala se za Henrika II. od Navarre 1525., i tako postala kraljica Navarre. Iste godine, uspjela je da vještim pregovaranjem oslobodi brata, kralja Franju I., iz zarobljeništva u koje je zapao u Italiji.

Povijesni zapisi kažu da je bila plemenit vladar, da je komunicirala sa običnim narodom i bila zainteresirana za njihove brige. Ona i suprug, kralj Henrik, pomagali su siromašne studente i mnoge ljude u nevolji. Često je posredovala u sukobima rimo-katolika i protestanata. Iako je zagovarala reformaciju crkve, nikada nije postala kalvinista.

Bila je velikodušni pokrovitelj umjetnika i pisaca, među koima su i François Rabelais, Clément Marot i Pierre de Ronsard. Njen salon je bio poznat kao „Novi Parnas“.

Leonardo da Vinci je umro 1519. dok je bio gost Margarite i njenog brata. Prije smrti, projektirao je njihov zamak.

Nizozemski humanist, Erazmo Roterdamski, jednom joj je prilikom uputio sljedeće pohvalne rječi: „Već dugo cijenim mnoge izvanredne vrline kojima Vas je Bog obdario; mudrost filozofa, čednost, umjerenost, blagodarnost, snagu duše i izvanrednu ravnodušnost prema svim taštinama ovog svijeta. Tko ne bi zadivio ovakvim kvalitetima sestre velikog Kralja, tako rijetkima čak i među svećenicima i crkvenjacima“.

Djela[uredi - уреди]

  • „Dijalog u formi noćne vizije“ (1525.)
  • „Božanska meditacija duše“ (1531.)
  • „Bijele rade, bijele rade među princezama“, igra reči: Margarita je drugo ime za cvijet bijelu radu (1547.)
  • Heptameron (1542.), po motivima zbirke Dekameron Giovannija Boccaccia