Maracaibo (jezero)
| Maracaibo | |
|---|---|
 Karta Maracaiba | |
| Lokacija | |
| Položaj | Karibi |
| Države |  Venecuela |
| Koordinate | |
| Hidrografija | |
| Vrsta | Primorsko jezero |
| Površina | 13.300 km² |
| Volumen | 280 km³ |
| Aps. visina | 0 m |
| Dužina | 99 km |
| Širina | 67 km |
| Dubina | 60 m |
| Hidrologija | |
| Pritoke | Catatumbo, Chama, Motatán |
| Odljev | Atlantski ocean |
Jezero Maracaibo (španjolski: Lago de Maracaibo) je veliko jezero na sjeverozapadu Venecuele. U neku ruku ono je zaljev jer je na sjeveru preko tjesnaca Tablazo povezana s Venezuelanskim zaljevom i Karipskim morem.
Jezero Maracaibo je najveće prirodno jezero u Južnoj Americi, koje pokriva površinu od oko 13.300 km².[1] Jezero se proteže prema jugu nekih 210 km od Venezuelanskog zaljeve, do najveće širine od 121 km.[1] U jezero uviru brojne rijeke od kojih je najznačajnija Catatumbo, žila kucavica za proizvode iz unutrašnjosti i kolumbijsko-venecuelanske visoravni.
Vode jezera su u južnom dijelu slatke, ali su na sjeveru bočate (slane) zbog jačeg utjecaja plime. Jezero je prilično plitko, osim na jugu, gdje je okruženo močvarnim nizinama.[1] Dugi niz godina pličina na ušću jezera u more, široka nekih 26 km, ograničavala je plovidbu brodova s gazom većim od četiri metra. Nakon intenzivnog jaružanja dna jezera koje je počelo od 1930-ih povećana je dubina na 8 m, nakon tog je 1957. taj kanal učvršćen 3 km dugim kamenim lukobranom, a njegova dubina povećana na 11 m, tako da danas u jezero mogu uploviti i veliki prekooceanski brodovi i tankeri.[1]
Bazen Jezera Maracaiba je jedno od najbogatijih područja na svijetu po količinima nafte i prirodnog plina.[1] Prve bušotine na jezeru izbušene su još 1917. godine, a danas se eksploatacijsko polje prostire duž pojasa od 105 km na istočnoj obali, koja se širi do 32 km u vode jezera. Tako da je površina jezera izbrazdana cjevovodima, koji transportiraju naftu u rezervare na kopnu.
Bazen Jezera Maracaiba daje oko dvije trećine od ukupne venecuelanske naftne proizvodnje. Ekspoataciju nafte pokrenule su velike američke, britanske i holandske kompanije, ali je 1975. eksploatacija nafte nacionalizirana.[1]
