Mannlicher M1888
| Repetier-Gewehr M.88 (Repetirna puška M.88) | |
|---|---|
 Puška M.88 | |
| Tip | repetirka |
| Mjesto nastanka |  Austro-Ugarska
|
| Historija upotrebe | |
| U upotrebi | 1888-1945 |
| Ratovi | Balkanski ratovi Prvi svjetski rat Ruski građanski rat[1] Drugi svjetski rat |
| Historija proizvodnje | |
| Dizajner | Ferdinand Mannlicher |
| Dizajniran/a/o | 1887-1888 |
| Proizvođač | ŒWG v Steyrju FÉG v Budimpešti |
| Proizveden/a/o | 1888-1896 |
| Broj primjeraka | 1.095.000 |
| Varijante | M90, M88/90, M88/95, M88/18 in M88/24 |
| Specifikacije | |
| Masa | 4,41 kg |
| Dužina | 1280 mm |
| Cijev (dužina) | 765 mm |
| Čahura | M88: 8×50 R (črni smodnik) M88/90, M90 in M88/95: 8×50 R M88/24: 7,92×57 |
| Punjenja | potezni zatvarač |
| Brzina zrna | M88: 530 m/s M88/90: 590 m/s M88/95: 620 m/s M88/24: 740 m/s |
| Sistem punjenja | 5 metaka u okviru |
Repetirajuća puška M.1888, poznatija kao Mannlicher M1888 bila je brzometna puška koja je od 1888. do 1893. služila kao standardna puška Austro-ugarske vojske. Dizajnirao ju je Ferdinand Mannlicher i predstavljala je novu verziju prije dvije godine uvedene puške Mannlicher M1886. Kao i ona, za punjenje je koristila okvir od pet metaka koji bi se automatski izbacivao iz puške nakon opaljenja posljednjeg metka. Osnovna razlika u odnosu na prethodni model je bila u municiji, odnosno metku 8 mm naboja koji je zamijenio raniji kalibar od 11mm, a u čijoj se čahuri umjesto crnog nalazio tzv. "polu-bezdimni barut". Takvi su meci pušci davali veći domet.
Mannlicher je nastavio rad na poboljšavanju puške, tako da je 1895. kao stanardno naoružeanje uvedena verzija poznata kao Mannlicher M1895, koja će ostati u upotrebi sve do završetka Prvog svjetskog rata i raspada Austro-Ugarske. Usprkos toga, računa se da je na samom početku rata 66% vojnika bilo naoružano upravo sa verzijom M18888.[2]
Gewehr 88, koja je iste godine uvedena kao standardno oružje u susjednoj Njemačkoj se ponekad nazivala njenom kopijom, iako je umjesto nje koristila u potpunosti bezdimini barut.
Korisnici[uredi | uredi kod]
Austro-Ugarska
Prva austrijska republika
Ekvador[3]
Kraljevina Bugarska
Kina[4]
Čehoslovačka
Sudetska njemačka stranka
Treći Reich: koristio je Volkssturm.- Kraljevina Bugarska: primjerci zarobljeni od Bugara na kraju Drugog balkanskog i Prvog svjetskog rata.[5]
Kraljevina Mađarska
Kraljevina Italija
Iran
Filipini
Druga Poljska Republika
Tajland: Prema podacima poduzeća Steyr, 15.000 primjeraka M1888 je izvezeno u Sijam, uglavnom 1890-ih. Neki od njih su bili rabljeni, odnosno preuzeti kao austrijski vojni višak.[6]
Čile[7]
.svg){kind=small}
.svg){kind=small}
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ Scarlata, Paul (20. 11. 2014). „Russian rifles of the great war, revolution & civil war--part I”. Shotgun News. Arhivirano iz originala na datum 2015-09-27. Pristupljeno 2016-07-15.
- ↑ Hintermeier, Heino (2003). In der Stunde der Not : fremdländische Gewehrmodelle in Österreich-Ungarn 1914-1918. Dunaj: Stöhr. str. 5-12. ISBN 3-901208-41-0.
- ↑ Robert W.D. Ball (2 August 2011). Mauser Military Rifles of the World. Gun Digest Books. str. 127. ISBN 1-4402-1544-8.[mrtav link]
- ↑ Philip S. Jowett (2010). Chinese Warlord Armies, 1911–30. Osprey Publishing. str. 43–. ISBN 978-1-84908-402-4.[mrtav link]
- ↑ „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2015-10-05. Pristupljeno 2016-07-15.
- ↑ http://worldbayonets.com/Bayonet_Identification_Guide/Siam__Thailand_/siam_2.html
- ↑ John Walter (25 March 2006). Rifles of the World. Krause Publications. str. 263–271. ISBN 0-89689-241-7. Pristupljeno 8 September 2014.[mrtav link]
Vanjske veze[uredi | uredi kod]
- „8 x 50 R Mannlicher - www.militaryrifles.com/Austria/88Mann.htm”. militaryrifles.com. Arhivirano iz originala na datum 2012-06-14. Pristupljeno 22 November 2013.