Manastir Slanci

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Sveti Stefan

Manastir Slanci nalazi se pored istoimenog naselja Slanci istočno od Beograda, i pripada Arhiepiskopiji beogradsko-karlovačkoj Srpske pravoslavne crkve.

Zvaničan naziv manastira je Manastir Arhiđakona Stefana u Slancima, prema svetitelju kome je manastir posvećen. Manastir je po jednoj verziji narodnog predanja osnovao Sveti Sava početkom 13. veka, dok je po drugoj osnivač manastira kralj Dragutin krajem istog veka. Manastir je posebno oživeo u periodu srpske depotovine pod Despotom Stefanom Lazarevićem i Despotom Đurađom Brankovićem, kada se našao u neposrednoj blizini nove prestonice, Beograda. Zahvaljujući velikom ktitorstvu despotske kuće Brankovića manastir je promenio dotadašnju krsnu slavu praznik Vavedenja Presvete Bogorodice i prihvatio novu, Arhiđakona Stefana, slavu porodice Branković, koji se slavi 9. januara po novom, odnosno 28. decembra po starom kalendaru. Zbog svog značaja u ovom periodu manastir Slanci u narodu je nazvan „Velikim manastirom“.

Posle pada Depotovine 1459. godine Slanački manastir je bio opljačkan i razrušen, a monaštvo pobijeno od strane Turaka. Manastir je pod turskom vlašću delio sudbinu naroda i više puta je stradao (1690., 1739., 1787.). Međutim, monaštvo se uvek vraćalo i manastir je više puta obnavljan.

Tokom Prvog srpskog ustanka započeli su prvi radovi na njegovoj obnovi. Međutim, dolaskom na vlast Kneza Miloša, nastojalo se da se pomogne mnogim crkvava i manastirima, ali za oronuo, trošan i napušten manastir u Slancima nije bilo spasa. Tako je 1833. godine manastir srušen, a od datog građevinskog materijala sazidane su crkve u okolnim selima Mirijevu i Velikom Selu. Sve pokretne vrednosti manastira Slanaca bile su posle rušenja prenete u crkvu Velikog Sela, među njima i tri ikone sa nedovršenog ikonostasa iz 1812. godine. Lokalitet porušene svetinje narod je obeležio ogradom, dok je mesto Časne trpeze pokrio nadstrešnicom.

1900. godine na mestu manastira podignuta je kapela, koju je okolno stanovništvo posećivalo. 1961. započeta je ponovna obnova manastira Slanci od strane tadašnjeg srpskog patrijarha Germana (Đorića). Radovi na izgradnji manastirske crkve završeni su 1971. godine, da bi se radovi nastavili na uređenju konaka i imanja, koji do danas nisu okončani.

Danas je manastir muški. Manastir Slanci ima važnu ulogu u u životu srpske crkve - u njegovom bratstvu se pripremaju monasi koji će popunjavati neveliko bratstvo manastira Hilandara. Manastir je zaštićen kao spomenik kulture i arheološko nalazište. Dalja obnova i proširenje manastira tek predstoje.