Macdonaldova trijada
Macdonaldova trijada (znana i kao trijada sociopatije i ubilačka trijada) je koncept unutar kriminalne psihologije koji se sastoji od tri bihevioralne karakteristike za koje se kaže da, ukoliko se manifestiraju zajedno ili kao kombinacija barem dvije, predviđaju ili upućuju na nasilne tendencije kod pojedinca, posebice u vezi sa serijskim ubojicama i seksualnim delinkventima. Trijadu je prvi puta predložio novozelandski psihijatar John Marshall Macdonald u svom radu "The Threat to Kill", objavljenom u časopisu American Journal of Psychiatry 1963. godine,[1] u čiju je čast ona i nazvana. Prema Macdonaldu, sljedeći set bihevioralnih karakteristika je snažna indikacija nasilnih tendencija kod pojedinca:[2]
- Opsesija vatrom i paljenjem, za koju se smatra da je jedan od prvih oblika ispoljavanja nakupljenog bijesa i/ili agresije, prema studiji Singera i Hensleyja iz 2004. godine.[2] Brojni serijski ubojice imali su, tokom svog djetinjstva, brojne periode kada su bili ponižavani, što je dovodilo do nakupljanja bijesa; paljenje je predloženo kao jedan od prvih i najjednostavnijih mehanizama ispoljavanja nakupljenog bijesa.
- Nasilje prema životinjama, za koje se također smatra da je jedan od načina ispoljavanja nakupljenog bijesa (vidi 1.), međutim isto ima i druge psihološke funkcije. FBI-jev agent Alan Brantly je smatrao kako nasilje prema životinjama serijskim ubojicama služi kao vježba za njihove ljudske žrtve,[3] a kasnije su studije potvrdile da su serijski ubojice koji su bili nasilni prema životinjama, svoje ljudske žrtve ubijali koristeći iste ili slične metode.[4] Wright i Hansley (2003.) su naveli kako nasilje prema životinjama ima trostruku funkciju: (1) kao ispušni ventil za nakupljeni bijes; (2) kao metoda sticanja određene kontrole kroz mučenje i ubijanje životinja; te (3) kao metoda sticanja moći i kontrole potrebnih za nanošenje boli slabijim životinjama i, kasnije, ljudima.[5] Većina studija pokazala je kako su nasilni serijski počinitelji u jednoj fazi života bili nasilni i prema životinjama.[6][7]
- Mokrenje u krevet, koje se, u psihijatriji, definira kao nenamjerno uriniranje u krevetu tokom sna, nakon pete godine, a koje se javlja barem dva puta tjedno kroz period od tri mjeseca.[8] Iako je povezanost ovog poremećaja s bilo kakvim oblikom psihičke neprilagođenosti načelno osporena,[9][10] još uvijek postoje autori koji smatraju da nakupljeni bijes zbog poniženja koje dolazi s uriniranjem u krevet ima iste učinke kao i razlozi pod 1. i 2.[2][11]
Macdonaldova trijada bila je izrazito popularna u razdoblju kada je formulirana i izazvala je velik interes među psiholozima i kriminolozima. Manje studije koje su proveli psihijatri Daniel Hellman i Nathan Blackman te FBI-jevi profileri John E. Douglas i Robert K. Ressler u suradnji s dr. Ann Burgess, navodile su brojne dokaze u prilog Macdonaldovoj tezi,[12] međutim čak je i sam Douglas naglasio kako postojanje ovih karakteristika samo po sebi nije determinirajuće, već isključivo indikativno i može biti upozorenje da će se kod određenog djeteta u odrasloj dobi razviti nasilne tendencije, ali i ne mora. S druge strane, kasnije studije nisu potvrdile njezinu znanstvenu validnost[13][14] i išle su toliko daleko da su cjelokupnu trijadu nazvale urbanim mitom.[15] Ipak, Macdonaldova trijada i danas ostaje izrazito utjecajna teorija u kriminalnoj psihologiji koja se naširoko predaje na specijaliziranim studijima.
Reference[uredi | uredi kod]
- ↑ Macdonald, John M. (August 1963). „The threat to kill”. Am J Psychiatry 120 (2): 125–130. DOI:10.1176/ajp.120.2.125.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 Singer, Stephen D.; Hensley, Christopher (2004). „Learning theory to childhood and adolescent firesetting: Can it lead to serial murder?”. International Journal of Offender Therapy and Comparative Criminology 48 (4): 461–476. DOI:10.1177/0306624X04265087. PMID 15245657.
- ↑ Barnard, N.D & Hogan, A.R. (1999 June 6). Moving up the chain of abuse pattern shows cruelty to animals is one predictor of violent behavior in adults. Seattle Post-Intelligencer, p. C.1.
- ↑ Wright, J.; Hensley, C. (2003). „From animal cruelty to serial murder: Applying the graduation hypothesis”. International Journal of Offender Therapy and Comparative Criminology 47 (1): 71–88. DOI:10.1177/0306624X02239276. PMID 12613433.
- ↑ Wright, Jeremy; Hensley, Christopher (1 February 2003). „From Animal Cruelty to Serial Murder: Applying the Graduation Hypothesis”. International Journal of Offender Therapy and Comparative Criminology 47 (1): 71–88. DOI:10.1177/0306624X02239276. PMID 12613433.
- ↑ McClellan, J. (2007). Animal cruelty and violent behavior: Is there a connection? Journal of Security Education. 2.
- ↑ Tallichet, S. E.; Hensley, C. (1 September 2004). „Exploring the Link between Recurrent Acts of Childhood and Adolescent Animal Cruelty and Subsequent Violent Crime”. Criminal Justice Review 29 (2): 304–316. DOI:10.1177/073401680402900203.
- ↑ Serial Murderers and Their Victims. (E W Hickey). Belmont, CA: Wadsworth Cengage Learning (2009) (page 101).
- ↑ Myths about bedwetting: What the research really says 2010 Gwen Dewar, Ph.D.
- ↑ Weatherby, G. A.; Buller, D. M.; McGinnis, K. (2009). „The Buller-McGinnis model of serial-homicidal behavior: An integrated approach” (PDF). Journal of Criminology and Criminal Justice Research and Education 3: 1.
- ↑ Hickey, Eric (2010). Serial Murderers and their Victims. Belmont, CA: Wadsworth, Cengage Learning. str. 101. ISBN 978-4-9560081-4-3.
- ↑ Ressler, Robert K.; Burgess, Ann W.; Douglas, John E. (1988). Sexual Homicide Patterns and Motives. New York, NY: Simon and Schuster. ISBN 9780669165593.
- ↑ Criminal & Behavioral Profiling Curt R. Bartol, Anne M. Bartol, 2013, Sample Materials: Chapter 2: Crime Scene Profiling. SAGE Publications, Inc
- ↑ Childhood firesetting, enuresis and cruelty to animals as cultural lore. Published on May 2, 2012 by Karen Franklin, Ph.D.
- ↑ Skrapec, C. and Ryan, K. , 2010-11-16 "The Macdonald Triad: Persistence of an Urban Legend" Paper presented at the annual meeting of the ASC Annual Meeting, San Francisco Marriott, San Francisco, California