Míl Espáine

Izvor: Wikipedia

U irskoj mitologiji Míl Espáine ili Míl Espáne, ponekad latiniziran kao Milezije (latinski: Milesius; također Miled/Miledh) je zajednički predak posljednjeg valja doseljenika u drevnu Irsku, poznatih kao "sinovi Míla" ili Milezijanci, a od kojih potiče većina irskih Gela.

Prema tim legendama Mil je bio najamni vojnik koji se borio u Skitiji i Egiptu prije nego što mu je prorečeno da će mu potomci vladati Irskom. Čuvši za to, krenuo je na zapad i vodio mnoge borbe prije nego što je stigao do Iberije. Do Irske, međutim, nije stigao; umro je prije nego što je mogao otploviti.

Imao je brata po imenu Íth koji je sa tzv. Bregonove kule mogao vidjeti Irsku u daljini.[1] Zajedno sa Milovom udovicom po imenu Scota je otplovio u Irsku kako bi istražio otok, ali su ga ubili Mac Cuill, Mac Cecht i Mac Gréine, kraljevi tamošnjeg naroda [Tuatha Dé Danann]]. Čuvši za to, osam Milovih sinova i devet Ithove braće su otplovili na sjever kako bi ga osvetili. Od njih devetoro su preživjeli samo Erimon i Eber Finn, ali su uspjeli poraziti Tuatha Dee i zavladati Irskom.

Današnji historičari vjeruju da je Míl Espáine najvjerojatnije pseudohistorijska izmišljotina iz ranog srednjeg vijeka, odnosno da njegovo ime potiče od latinskog izraza Miles Hispaniae ("vojnik Španije"). Kao kandidati za izvor legende se navodi pseudohistorijski tekst Historia Brittonum iz 9. vijeka i knjiga Isidora Seviljskog Historija Gota, Vandala i Sveva u čijem se uvodu navodila da je Hispanija "majka svih rasa". [2]

Izvori[uredi - уреди]

  1. Hellmuth, "Míl Espáine"
  2. Van Hamel, "On Lebor Gábala", p. 173.

Literatura[uredi - уреди]