Eber Finn

Izvor: Wikipedia

Éber Finn (moderni izgovor: Éibhear Fionn), sin Míl Espáinea, bio je, prema srednjovjekovnim irskim legendama i tradiciji, veliki kralj Irske i jedan od osnivača milezijske loze, do koje su srednjovjekovni genealozi dovukli sve važne gelske kraljevske loze.

Prema Lebor Gabála Érennu preci Milezijanaca, odnosno Milovi sinovi, su živjeli na Iberijskom poluotoku. Kada je Eberov stric doplovio do Irske, ubili su ga kraljevi Mac Cuill, Mac Cécht i Mac Gréine iz naroda Tuatha Dé Danann. Sedam Milovih sinova je zato organiziralo pohod da ga osvete i došli su do Irske u trideset šest brodova. Iskrcali su se u današnjoj Grofoviji Kerry i došli do Tare. Tamo su se sa domaćim kraljevima dogovorili da će sudbinu otoka riješiti božanski sud; Milezijanci će se ukrcati na brodove i otploviti na razdaljinu od devet valova; ako se uspiju ponovno iskrcati, otok će biti njihov. Tuatha Dé su, međutim, uz pomoć magije izigrali dogovor, te poslali oluju koja je potopila milezijske brodove. Od sedmero braće, preživjeli su Eber Finn i Érimón. Oni su se sa pjesnikom Amerginom iskrcali i porazili Tuatha De u bitci kod Tailtiua.

Nakon pobjede je Amergin podijelio osvojenu Irsku na sjeverni dio, kojim je vladao Erimon, i južni dio kojim je vladao Eber Finn. Kada je Eber Finn postao nezadovoljan, braća su vodila bitku u kojoj je Eber poginuo, a Erimon zavladao otokom sam. Prijestolje Velikog kralja će nakon toga prelaziti iz ruku Eberovih i Erimonovih potomaka. Éberovi sinovi su bili Conmáel i Ér, Orba, Ferón and Fergna.[1]

Izvori[uredi - уреди]

  1. R. A. Stewart Macalister (ed. & trans.), Lebor Gabála Érenn: The Book of the Taking of Ireland Part V, Irish Texts Society, 1956, pp. 11-185
Prethodi:
Mac Cuill, Mac Cecht
i Mac Gréine
Veliki kralj Irske
(zajedno sa Érimónom)

AFM 1700. pne.
FFE 1287-1286. pne.
Slijedi:
Érimón
(sam)