Konzervacija tekstila

Izvor: Wikipedia
Hrvatske narodne nošnje; Čilipi, Popovići, Komaji
Hrvatske narodne nošnje; Pag
Lički biljac
Maska bušalo iz Baranje u Etnografskom muzeju u Zagrebu. Nad maskama je obavljeno standardno čišćenje i zaštita. Program preventivne zaštite muzejskih predmeta jedna je od najvažnijih aktivnosti Muzeja koja se obavlja u skladu s višegodišnjim i godišnjim planovima.[1]
Zastava s grbom grada Zagreba u Muzeju grada Zagreba
Pusteni šeširi u Muzeju grada Zagreba

Konzervacija tekstila,označava djelatnost koja se bavi očuvanjem predmeta kulturne baštine izrađenih od tekstila,i uključuje kako postupke koji se bave prevencijom propadanja predmeta tako i postupke koji uključuju rad na samom predmetu.Ona predstavlja jednu od djelatnosti konzervacije-restauracije umjetničkih predmeta,te je posvećena prije svega očuvanju predmeta poput tapiserija,sagova,presvlaka,odjeće,zavjesa , zastava, lutaka ,lepeza,kišobrana,rukavica , šešira,te kapa,ali i arheoloških nalaza.Konzervator tekstila mora poznavati povijest i tehnologiju izrade tekstilnih predmeta.Također mora biti upoznat i sa osnovama povijesti umjetnosti,odnosno etnologije ili arheologije,zavisno o grupi predmeta na kojoj pretežno radi.Vrlo je važno i poznavanje suvremenih metoda konzervatorsko-restauratorskog rada na tekstilnim predmetima ,kao i poznavanje restauratorske etike,te osnova znanstvenog ispitivanja tekstilnih predmeta.

Zbirke[uredi - уреди]

Povijesne zbirke tekstilnih predmeta mogu se podijeliti u 3 osnovne grupe - muzejske zbirke,privatne zbirke, te predmete koji pripadaju raznim društvima ili lokacijama.Svaka ova grupa predmeta ima svoje posebne potrebe,tako da će na primjer unutar privatne zbirke broj posjetitelja vjerojatno biti znatno manji u odnosu na neki muzej,te će neke od mjera zaštite predmeta biti i lakše provedive( na primjer mogućnost dužeg održavanja nivoa rasvijete na što manjoj vrijednosti). Uz različita mjesta biti će vezani i sasvim drugačiji problemi,pa će tako u nekoj povijesnoj zgradi,koje kako znamo većinom nemaju mogućnost kontrole mikroklime,problemi biti u pravilu vezani uz prirodnu rasvjetu,što opet oboje doprinosi ubrzanom propadanju tekstilnih predmeta.

Okoliš[uredi - уреди]

Ključni razlog propadanja tekstilnih predmeta je skoro uvijek vezan uz okoliš u kojem se isti nalaze.Razine rasvijete,temperature, te vlažnosti zraka daju svoj doprinos bilo dobrom bilo lošem stanju predmeta,zavisno o intenzitetu.Dodatno ,predmete napadaju i insekti ,te plijesni,kao i kemikalije prisutne u zagađenom zraku,stoga je preporučljiva ugradnja visoko efikasnih filtera kako bi smanjili prisutnost zagađenog zraka u prostorijama gdje se predmeti čuvaju ili izlažu.

Svijetlo[uredi - уреди]

Svijetlo u dužem vremenskom razdoblju može na tekstilu proizvesti više vrsta oštećenja. Prije svega dolazi do izblijeđivanja boja, no znatno je važnija šteta koju nevidljivi dio svijetla nanosi tekstilnim vlaknima, radi se o ultraljubičastom, te infracrvenom dijelu spektra. Bilo bi idealno da se tekstil izlaže ili čuva pri što manjoj razini rasvjete, što se čuvanja tiče potpuno odsustvo svjetla može se uzeti kao idealna mjera.

Klima[uredi - уреди]

Visoka temperatura ,kao i vlažnost zraka mogu znatno doprinijeti propadanju tekstilnih predmeta.Međutim potrebno je naglasiti da i suviše suh zrak također može prouzročiti štetu,kao osjetljive na suhoću zraka možemo navesti elastična vlakna,poput vune.Idealno bi bilo i temperaturu i vlažnost zraka držati što ujednačenijim,jer uslijed oscilacija istih tekstilna se vlakna šire,ili skupljaju,što s vremenom također oštećuje predmete.

Štetnici[uredi - уреди]

Štetnici su jedan od najznačajnijih neprijatelja starih tekstilnih predmeta,kao najčešće izdvojimo moljce,srebernu ribicu,te razne glodavce.

Moljce najviše privlače bjelančevinska vlakna,prije svega svila,perje i vuna.Najlakše se uočavaju bilo odrasli insekti bilo njihovi zametci.U prosjeku su dugi oko 8 mm,te su bijele boje.

Anthrenus Verbasci(Carpet beetle),također ga privlače bjelančevinska vlakna,prilično je destruktivan.Infestaciju možemo zapaziti po izgriženim rupama,te larvama- malim svijetlim crvu sličnim insektima.

Srebrna ribica i neki njeni srodnici hrane se škrobom,koji je često nanešen na tkanine ,no jedu i biljna vlakna lana i pamuka.Dužina oko 12 mm,vole tamne i vlažne prostore,svijetle ili tamne boje ovisno o vrsti

Glodavci,njihovi najčešći tragovi su izmet,gnijezda te razmjerno velike izglodane rupe u tkanini.

Bez obzira na vrstu štetnika najbolje je izbjegavati kemijska sredstva,jer ista vrlo često mogu ukloniti iste ali i štetno djelovati na same predmete.Za glodavce mogu se koristiti mišolovke,a ako treba moramo se obratiti i ovlaštenim osobama odnosno službama koje se bave tim poslom.Trovanje spomenutih nije preporučljivo jer isti mogu uginuti među predmetima. Preporuča se i brtvljenje svih većih otvora u prostoru gdje je došlo do napada .

U slučaju insekata održavanje bezprijekorne čistoće u spremištu,odnosno izložbenim te radnim prostorima jest jednostavna i efikasna metoda prevencije.Treba paziti i na prisutnost drugih insekata poput pauka,jer ako nailazimo na njih tu su i drugi insekti kojima se isti hrane.Posebne ljepive trake također su korisne.

Ako je infestacija ograničena na samo nekoliko predmeta možemo se koristiti smrzavanjem istih.Tkanine moramo umotati u vakumirane plastične vrećice te zatim iste što brže stavimo u zamrzivač.Trajanje do nekoliko dana,zatim predmete postupno dovesti do normalne temperature.Naglasimo da ova metoda ubija samo odrasle jedinke,ne i njihova jajašca.

U slučaju da moramo upotrijebiti kemijska sredstva,najbolje je da se posavjetujemo sa profesionalnim konzervatorom ,kako bi bili sigurni da postupak neće oštetiti same predmete.

Čak i kada nema znakova prisutnosti štetnika obavezno periodički kontrolirati stanje predmeta!Obavezno provjeriti stanje svakog novopridošlog predmeta!

Nestabilnost tekstilnih predmeta[uredi - уреди]

U nekim slučajevima,oštećenja tekstila mogu nastati ne uslijed vanjskih uzroka već zbog nestabilnosti vlakana koja izgrađuju tkaninu,najčešće su uzrok kemijski procesi poput na primjer oksidacije močila zasnovanih na spojevima željeza - ovakovi predmeti potamne a boja zahvaćenih vlakana se izmijeni.

Jedan od češćih primjera ovakovih promjena jest pojava lomljivosti kod svile koja je bila obrađena sredstvima za povećanje težine.Proces se koristio u 19. stoljeću a tkanina je bila tretirana kositrenim ili željeznim solima kako bi joj se dao osjećaj težine i skupocjenosti.Uslijed starenja metal u vlaknima ubrzavao je njihovo propadanje,te bi ista postajala sve krtija i lomljivija.U ovom slučaju vanjski uzroci odnosno okoliš u kojem se predmet nalazi minimalno doprinose njihovom propadanju,izuzevši razinu svijetla koja propadanje ubrzava.

Stoga osoblje koje radi na očuvanju predmeta mora biti dobro upoznato sa povijesti i porijeklom predmeta u zbirkama.Kemijski testovi lako dokazuju sastav bojitelja ,te sredstava za fiksiranje boje i drugih postupaka koji su korišteni pri izradi tkanine,uz neophodnu napomenu da se danas, barem u visoko razvijenim zemljama ,prednost s razlogom daje nedestruktivnim tehnikama analize.Ove pak informacije dodatno doprinose donošenju odluka koje će maksimalno usporiti propadanje ovakovih predmeta.

Rukovanje[uredi - уреди]

Nikako se ne može dovoljno naglasiti da sa vrijednim odnosno osjetljivim tekstilnim predmetima treba rukovati krajnje pažljivo i u principu što rijeđe moguće.Normalno kod neophodnog rukovanja predmetom dobro se je pridržavati nekih mjera opreza koje će znatno doprinijeti sigurnosti predmeta.

Kako naše ruke na svojoj površini imaju sloj koji u sebi uključuje masnoće i kiseline,uvijek treba raditi u čistim pamučnim rukavicama.Ako nam trenutačno nisu dostupne tada je ruke najbolje dobro oprati i isušiti čistim alkoholom. Iz sličnih razloga najbolje je u prostoru za rad ,izlaganje odnosno pohranu predmeta izbjegavati konzumiranje hrane i pića,te pušenje.Kako bi spriječili zamrljavanje kod pisanja ili skiciranja koristiti samo obične olovke. Ne nositi nakit koji bi mogao zaparati predmete.Na odjeći također izbjegavati velike kopče.Kosu,ako je duga vežemo na stražnju stranu.

Kod rada na tekstilu,predmete stavljati na čiste,ravne površine,koje moraju biti veće od samog predmeta.Na tekstil ne stavljati nikakove druge stvari,bez obzira radilo se o izravnanim ili umotanim predmetima.

Kod pomicanja ili premještanja predmeta isti moraju imati ravnu i stabilnu podlogu.Kod manjih komada,kao podlogu možemo koristiti bezkiselinski karton.Kod izrazito velikih tekstilnih predmeta,poput tapiserija ili sagova predmet namotamo na cijev od bezkiselinskog kartona(ili bezkiselinskim papirom omotane plastike ili nekog drugog materijala),uz napomenu da prijenos obavljaju bar 2 osobe.

Na kraju istaknimo da antikni kostimi i odjeća nikako i nipošto ne smiju biti nošeni,jer u tom slučaju isti mogu lako biti bespotrebno i nepovratno oštećeni bilo kod oblačenja bilo kod svlačenja.

Čišćenje[uredi - уреди]

Čišćenje usisačem[uredi - уреди]

Jedan od najsigurnijih načina čišćenja tekstilnih predmeta.Predmet se postavi na ravnu i čistu površinu i čisti.Ukoliko se radi o posebno osjetljivom objektu,ili kao predostrožnost,preko predmeta postavljamo mrežicu od staklenih vlakana - ova dozvoljava da sitne čestice nečistoće i prašine budu usisane a tekstil siguran od oštećenja.Ovo radimo sa najnižim stupnjem snage korištenog usisača,te zatim po potrebi mrežicu premještamo i nastavljamo rad.Nipošto ne zaboraviti tretirati obje strane predmeta.Obješeni predmeti u principu skupljaju na sebi manje prašine od onih ravno položenih.

Mokro čišćenje[uredi - уреди]

Jedna od bitnih odrednica konzervatorskog pristupa radu na kulturoj baštini jest reverziblnost svih na predmetu primijenjenih postupaka.Stoga mokro čišćenje,koje je u biti ireverzibilan postupak, treba koristiti samo u slučajevima apolutne potrebe.

Prije pristupanja istom,konzervator mora precizno utvrditi najbolji mogući,te za predmet najsigurniji ,i za određenu vrstu nečistoće najprimijenjiviji proces rada.

Koj je kemijski sastav predmeta,odnosno sadrži li isti relativno visok postotak kiseline?Mogu li kemikalije koje su korištene pri izradi predmeta doprinijeti načinu njegove reakcije s vodom?Kako će predmet uopće reagirati na dodir s kemikalijama koje ćemo koristiti.

Koje su osobine vlakana koja čine tkaninu?Radi li se o pamuku,lanu,biljnim vlaknima,jesu li ista jača u mokrom ili suhom stanju,te stoga mogu podnijeti veći mehanički stres od recimo svile.Vuna može apsorbirati veliku količinu vode ali se matira nakon pranja na visokoj temperaturi.Sve vrste svile sa starenjem postaju sve lomljivije,posebno vrste tretirane metalnim solima,te sa njima treba rukovati krajnje oprezno.Tome treba dodati i to da neke vrste po močenju mogu biti trajno zamrljane.Ukratko,prije mokrog čišćenja moramo dobro znati o kojoj se vrsti vlakana radi,te koje su njegove osobitosti.

Koji su bojitelji korišteni,te kako će isti reagirati na čišćenje?Ovo se dakako,odnosi i na sredstva za fiksiranje boje.U raznim dijelovima svijeta koriste se različite tehnologije bojenja,te moramo znati i odakle predmet potječe.Poznavanje kemije je u ovom slučaju također od presudnog značenja.Ako new znamo kako će boja reagirati na pranje možemo na neko neuočljivo mjesto nanijeti par kapi te iste odmah upiti čistom bijelom krpom - i najmanja prisutnost boje upućuje nas na to da se dotični predmet ne smije prati vodom.

Postoje li na predmetu tragovi nekog posebnog procesa obrade?Da li je predmet primjerice bio oslikan?U tom slučaju čišćenje vodom nikako nije primjeren način rada.

Koje vrste mrlja imamo na predmetu?Što su mrlje starije to je teže njihovo uklanjanje.U nekim slučajevima najbolje je i ne pokušavati uklanjanje nečistoće,ili pristupamo samo djelomičnom uklanjanju.Na predmetu mogu biti i nečistoće koje nisu vidljive golim okom,primjerice zastave mogu zbog dugotrajnog izlaganja zagađenom zraku biti izrazito kisele ,te ih stoga treba prepustiti profesionalnom konzervatoru tekstilnih predmeta.

Koje bi sredstvo za predmet bilo najbolje i najsigurnije koristiti?Nipošto ne koristiti komercijalne proizvode,ma što proizvođač tvrdio:kemikalije koje su sastavni dio komercijalnih prašaka za rublje pregrube su za korištenje na starim vlaknima.Postoji široka paleta proizvoda oblikovanih posebno za konzervaciju tekstila.Nikako i nipošto ne koristiti komercijalna sredstva za uklanjanje mrlja,ista bi vrlo lako oštetila staru tkaninu.Ovo je naročito važno kod predmeta koji će se čistiti na licu mjesta,poput presvlaka na namještaju,gdje bi primjena nogla ugrozizi i drvo od kojeg predmet jest. Koja dodatna sredstva koristiti pri čišćenju?Pod ovim se podrazumijeva bilo voda,zaštitine mreže,usisač ,bilo kemijska sredstva poput omekšivača vode,sredstva za čišćenje itd.

Koliko dugo može predmet biti izložen sredstvu za čišćenje?Predugo trajanje istog može također dodatno oštetiti vlakna.

Koje mehanička djelovanja mogu biti korištena?Kod starijeg i stoga osjetljivijeg tekstila radimo uz manje pokretanja pri čišćenju,tako da i ovo treba uzeti u obzir kod planiranja zahvata.

Kada utvrdimo po predmet najbolji proces možemo krenuti u pripremu pranja.Obično se predmet prethodno usiše površinsu nečistoću i prašinu.Dijelove koje možemo skinuti skidamo i tretiramo zasebno.Ovo se ne koristi samo da bi spriječili otpuštanje boje,već i da se spriječi stvaranje đepova nestoće između slojeva,što bi moglo prouzročiti onečišćenje iznutra.K tome razna vlakna raličito će reagirati na čišćenje,može doći bilo do istezanja ili skupljanja,što pak može prouzročiti izobličenja i nabore.

Kao i kod rada sa suhim predmetima i ovdje na predmetima radimo u ravnom,te u cjelosti poduprtom položaju.Za ovo koristimo mreže,odnosno sita slična onima koje koristimo kod usisavanja,no ova mogu dodatno biti učvršćene na nekakav okvir,što pak dodatno poboljšava stabilnost objekta.Predmet učvrstimo između dviju sita,s time da posebno osjetljive predmete još zamotamo u neku mrežu.

Otopina za čišćenje mora biti priređena iključivo od destilirane vode,a ako se ista ne može nabaviti možemo koristiti i omekšanu vodu.Običnu ,tvrdu vodu u principu ne koristimo.Kada u kojoj radimo mora biti dovoljno velika da izravnan predmet stane u nju,kod iznimno velikih predmeta možemo izraditi priručni bazen od blokova cigle ili siporeksa i debele plastične folije.Za manje kade najbolji materijal jest nehrđajući čelik,eventualno keramika ili plastika.

U mrežu umotan predmet spuštamo u otopinu.Predmet prati tapkanjem mekom spužvom,nikako ne trljati.Proces ne bi smio trajati više od sat vremena,a objekte isprati u barem 4 vode,i to zadnje ispiranje obavezno destiliranom vodom.Predmete sušiti na ravnoj plohi,u dobro provjetrenoj prostoriji,bez zagrijavanja.

Suho čišćenje[uredi - уреди]

Općenito se ovaj proces koristi isključivo za uklanjanje masnih mrlja.Nikako ne koristiti komercijalne proizvode.Obavezno prepustiti profesinalnom konzervatoru tekstila.

Tretman parom i glačanje[uredi - уреди]

Oba se postupka obavezno izvode krajnje pažljivo,jer u suprotnom toplina može trajno oštetiti predmet.Obavezno raditi tek po pranju,kako ne bi dodatno zakomplicirali i obezvrijedili sve prethodno poduzete akcije.Radit sa najmanjom toplinom.Kod predmeta koji se oslanjaju na presavijene dijelove,bolje je da iste u vlažnom stanju oblikujemo prstima,glačanje bi kod takvih predmeta bilo samo dodatan stres za iste.

Pohrana[uredi - уреди]

Kako je već navedeno ,najbolje je da su predmeti pohranjeni u tamnom,čistom,umjereno suhom prostoru,uz konstantnu relativnu vlažnost i temperaturu zraka .Tri su osnovna načina pohrane tekstilnih predmeta - to su pohrana izravnanih predmeta,pohrana umotanih predmeta,te vješanje.

Pohrana izravnanih predmeta[uredi - уреди]

Pohrana predmeta u ravnom položaju najbolja je opcija prije svega za izuzetno lomljive objekte,jer je opterećenje na vlakna u ovom slučaju najneznatnije.Police ili ladice od emajliranog metala najbolje su rješenje,a ako ih nemamo onda koristimo kutije od bezkiselinskog kartona.Predmete vodoravno stavljamo u kutije ,a presavijamo ih samo ako je to zaista neophodno,kao potporu tada koristimo srolane komade bezkiselinskog papira.Čak se i u tom slučaju preporuča povremeno micanje i mijenjanje mjesta savijanja ,kako bi opterećenje bilo što ravnomjernije.

Pohrana umotanih predmeta[uredi - уреди]

Kod izuzetno velikih komada ,poput tapiserija,zavjesa ili sagova ,najbolja je opcija pohrana u umotanom obliku.U čuvaonici moramo imati posebne za ovu vrstu spremanja oblikovane police , koje pak na sebi nose cijevi od bezkiselinskog kartona ili plastike, a na njih se namataju predmeti koje ćemo pohranjivati.Kod tekstila sa jednom dekoriranom stranom , poput vezenih ili baršuna,dekorirana strana se uvijek okreće na van.Prije svega je to stoga što trake ojačanja i tkanina stražnje strane mogu lako dobiti nabore od namatanja.Umotane predmete dodatno zaštitimo navlakama od muslina,prije svega zbog zaštite od prašine.

Vješanje predmeta[uredi - уреди]

Kod kostima,ravna pohrana ima više nedostataka nego prednosti,jer je iste na taj način nemoguće sačuvati od stvaranja nabora.Stoga je u tom slučaju vješanje predmeta najbolje riješenje,normalno osim ako predmet sam po sebi nije preslab za ovu vrstu opterećenja.Kostimi od izrazito teške ili napete tkanine radije se pohranjuju vodoravno.Vješalice je nabolje dobro podložiti kako bi što bolje imitirale ramena,te preko predmeta još postavimo presvlaku od tkanine ili plastike,uz napomenu da donji dio mora biti otvoren ,kako bi zrak slobodno cirkulirao.Drvene i metalne vješalice se ne preporučuju za korištenje.

Ako imamo dovoljno prostora,može se predmete postaviti na lutke,koje također dobro podložimo,kako bi predmeti imali što bolju potporu.Kako kod pohrane nema zahtijeva koji se postavljaju kod izlaganja ,odnosno nije nam važna atraktivnost već sigurnost predmeta,dijelove poput primjerice rukava blago punimo bezkiselinskim papirom.

Ostale pripadajuće predmete poput rukavica isto punimo bezkiselinskim papirom te ih stavljamo u kutije od bezkiselinskog kartona.Lepeze i suncobrani mogu se pohranjivati u poluotvorenom položaju, isti za predmet predstavlja ponajmanji stres.

Izlaganje[uredi - уреди]

Uvijeti za izlaganje tekstilnih predmeta jednaki su onima potrebnim za pohranu ,što je već pojašnjeno u dijelu teksta o pohrani i okolišu.Suhe,nezagrijane i mračne prostore treba preferirati,uz što bolju čistoću ,te što češće provjere stanja izloženih objekata.Rasvjetu držati na minimumu,te rotirati predmete tijekom izlaganja,kako bi bili izloženi svijetlu što ujednačenije,te potom vraćeni u tamu čuvaonice,ili na moguće rutinsko čišćenje ili konzervaciju.Najbolje je predmete usisati i prije i nakon izlaganja..

Osnove aktivne konzervacije povijesnih tekstilnih predmeta[uredi - уреди]

Dokumentiranje zatečenog stanja[uredi - уреди]

Uključuje pisanu i foto dokumentaciju te eventualna istraživanja provedena na samom predmetu.Obavezno se dokumentiraju i svi postupci,te materijali koje koristimo pri radu,a sastavni dio dokumentacije mora biti i preporuka za daljnje čuvanje predmeta.

Donošenje odluka o potrebi,opsegu,te posljedicama zahvata[uredi - уреди]

Poželjno je da u donošenju ovih odluka sudjeluje što veći broj stručnjaka,kao minimum možemo uzeti povijesničara umijetnosti specijaliziranog za tekstilne predmete,znanstvenika koji se bavi propadanjem tekstilnih predmeta,te samog konzervatora restauratora.

Uklanjanje prethodnih zahvata[uredi - уреди]

Mehaničko čišćenje[uredi - уреди]

Čišćenje pomoću vodenih otopina[uredi - уреди]

Čišćenje pomoću otapala[uredi - уреди]

Uklanjanje mrlja[uredi - уреди]

Stabilizacija/konsolidacija prošivanjem[uredi - уреди]

Stabilizacija/konsolidacija pomoću adheziva[uredi - уреди]

Izrada nedostajućih dijelova[uredi - уреди]

Osnove konzervacije arheološkog tekstila[uredi - уреди]

Dokumentiranje zatečenog stanja[uredi - уреди]

Uključuje pisanu i foto dokumentaciju te eventualna znanstvena istraživanja provedena na samom predmetu - uz napomenu da postupak identifikacije vlakana ovdje predstavlja imperativ,o njemu zavisi sam tok konzervacije .Obavezno se dokumentiraju i svi postupci,te materijali koje koristimo pri radu,a sastavni dio dokumentacije mora biti i preporuka za daljnje čuvanje predmeta.Kod arheloških predmeta bilo bi poželjno i da dio dokumentacije budu i napomene o iskapanju ,tipu tla,odnosno vrsti i dubini vode u kojoj je predmet pronađen.

Donošenje odluka o potrebi,opsegu,te posljedicama zahvata[uredi - уреди]

Poželjno je da u donošenju ovih odluka sudjeluje što veći broj stručnjaka,kao minimum možemo uzeti arheologa upoznatog sa temeljnim principima konzervacije arheološkog tekstila,znanstvenika koji se bavi propadanjem tekstilnih predmeta,te samog konzervatora.

Kopneni nalazi[uredi - уреди]

Što prije prenijeti u prostor sa stabilnom mikroklimom,čuvati od svijetla i mehaničkih opterećenja.

Nalazi iz slatke ili slane vode[uredi - уреди]

Prije svega predmete prenijeti na dodatnu podlogu poput Hollytexa ili svilenog krepelina.

  • ispiranje

ispiranje destiliranom vodom/vodi možemo dodati 0,4 - 1 % amonijaka 25 % (zavisno o sastavu - 0,4 % za životinjska vlakna,1 % za biljna vlakna).Kod jačeg zaprljanja može se dodati i još 1 % neutralnog neionskog detergenta (Lissapol N)[2]

  • uklanjanje mrlja

1 lit destilirane vode

60 ml vodikovog peroksida

2,5 gr natrijevog silikata[3]

  • za teže uklonive mrlje

-1000 ml destilirane vode

300 ml vodik peroksida 30 %

20 gr natrij silikata

po 5 gr natrij karbonata i natrij hidroksida

Močiti predmete 30 - 60 minuta ili do uklanjanja mrlje.Potom zatvoriti u vrećice kako bi došlo do oksidacuje[4].

  • posebno za vunu - po 1 gr masnog alkoholsufata i natrij tripolisulfata/0,1 gr karboksimetilceluloze/1 lit destilirane vode,30 C,pH 8
  • čišćenje pomoću otapala - kod tekstila obojenog vodotopivim bojilima koristiti nepolarna otapala poput trikloretilena ili white spirita
  • Za mrlje od spojeva bakra 1- 5 % amonijak
  • Za mrlje od spojeva željeza 2-10 % oksalna kiselina(otrov) ili 5 % amonij citrat (pH 3,5)
  • Za mrlje od spojeva srebra 100 gr natrij tiosulfat /10 gr kalij metabisulfita/ 1 lit destilirane vode + vrlo malo kalij fericijanida.Kod životonjskih vlakana paziti!


  • konsolidacija

1.5% otopina Paraloida B 72 u toluolu

2.polivinil alkohol

3.etil hidroetil celuloza [5]


  • dezinfekcija

-dezinfekcija timolom i Lysol-om)[6].


  • tretman silikonskim uljem

[7].

Školovanje konzervatora tekstila u Hrvatskoj[uredi - уреди]

U Hrvatskoj je školovanje za konzervatora restauratora tekstila trenutačno moguće samo na studiju konzervacije i restauracije Sveučilišta u Dubrovniku.Nastavu vode talijanski stručnjaci,uz obaveznu praksu u Italiji.

Konzerviranje restauriranje tekstila predaje se i na Tekstilno tehnološkom fakultetu u Zagrebu,nažalost već i pogled na popis redom zastarjele literature, te ideja da se nešto što se u svijetu studira 5 godina ovdje predaje tek kao kolegij,govori o "ozbiljnosti " s kojom se pristupa ovoj problematici[8].

U muzejima i Hrvatskom restauratorskom zavodu većinom rade ovom području priučeni inženjeri tekstilne tehnologije,te akademski slikari ili likovni pedagozi,no ima i slučajeva da na tekstilu samostalno rade i osobe sa srednjom stručnom spremom,što je potpuno suprotno svim europskim i svijetskim preporukama i standardima[9] [10].

Zakonska regulativa i zaštita prava konzervatora restauratora[uredi - уреди]

Ako izuzmemo opće zakonske akte rad konzervatorsko-restauratorske službe u Hrvatskoj ,pa i restauratora tekstilnih predmeta danas prije svega određuju slijedeći propisi:

  • Zakon o muzejima/16.10.1998./,
  • Pravilnik o uvjetima i načinu stjecanja stručnih zvanja u muzejskoj struci/22.07.2010./
  • Pravilnik o stručnim zvanjima u konzervatorsko restauratorskoj djelatnosti, te uvjetima i načinu njihova stjecanja /11.05.2009./,
  • Pravilnik o uvjetima za fizičke i pravne osobe radi dobivanja dopuštenja za obavljanje poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara /24.04.2003./.

Svi su ovi propisi pa i oni najnoviji, svojom suštinom daleko od sličnih propisa visoko razvijenih zemalja EU te SAD. Način donošenja i primjena istih također su izrazito netransparentni i neujednačeni, te birokratski orijentirani, posebice u muzejima. Veliki je problem i to što naši propisi još uvijek dozvoljavaju da osobe sa srednjom stručnom spremom samostalno rade na predmetima kulturne baštine ,što je potpuno suprotno odredbama Europskog kvalifikacijskog okvira ,te preporukama Europske konfederacije konzervatorsko restauratorskih udruga,ali i definiciji profesije Komiteta za konzervaciju Međunarodnog muzejskog savjeta (ICOM-CC)[11] .Isto se može reći i za sustavno odbijanje izjednačavanja prava restauratora koji rade u muzejima sa pravima restauratora koji rade u Hrvatskom restauratorskom zavodu, te samostalno. Sve rečeno posljedica je toga što Hrvatska za sada nije članica spomenute Europske konfederacije konzervatorsko restauratorskih udruga [12], te je tek pridruženi član Europske mreže za edukaciju konzervatora restauratora (ili je to bila - navedena kontakt osoba je već godinama u mirovini)[13] , i nema krovnu udrugu koja bi se bavila zaštitom prava konzervatora restauratora.

Uza sve to rad konzervatorsko restauratorske službe u hrvatskim muzejima je čak i danas , na početku 21. stoljeća izrazito podcijenjen od strane kako voditelja zbirki i ostalog muzejskog osoblja,tako i od nadležnih državnih tijele, te se restauratore i dan danas smatra za osobe spretnih ruku ,kojima je eto posao prije svega ljepljenje i krpanje polomljenih ili na druge načine oštećenih ( nerijetko od strane drugog muzejskog osoblja) predmeta.Osim toga restauratori se još uvijek često koriste kao besplatni osobni servis ravnatelja i drugih članova uprave nekih( ako ne i svih) naših muzeja.

Da navod vezan uz podcijenjienost nije nikakova izmišljena i prenapuhana činjenica dovoljno je pogledati u personalni arhiv zaslužnih muzejskih djelatnika koji vodi Muzejski dokumentacijski centar u Zagrebu,na njemu je uz popriličan broj voditelja zbirki tek 1 ( jedan!) restaurator[14].

Dodatna literatura[uredi - уреди]

  1. Landi, Sheila The Textile Conservator's Manual, Oxford 1992.
  2. Agnes Timar-Balaszy,Dinah Eastop Chemical principles of textile conservation,Oxford 1998.
  3. Frances Lennard,Maria Hayward Tapestry conservation: principles and practice ,London 2005.
  4. Historic Textiles: Conservation and Characterization. Ed. by Howard L. Needles and S. Haig Zeronian. United States: American Chemical Society. 1984.
  5. Historic Textiles, Papers, and Polymers in Museums. Ed. by Jeanette M. Cardamone and Mary T. Baker. United States: American Chemical Society. 2001.
  6. Gillis,C.;Nosch ,M-L. First aid for the excavation of archaeological textiles,Copenhagen 2007.
  7. Boersma,F. Unravelling Textiles: A Handbook for the Preservation of Textile Collections ,London 2008.
  8. Pertegato,F. I tessili : Degrado e restauro,Firenze 1993.

Vanjske poveznice - konzervacija tekstila u svijetu[uredi - уреди]

Vanjske poveznice - konzervacija tekstila u Hrvatskoj[uredi - уреди]

Video zapisi vezani uz konzervaciju tekstila[uredi - уреди]

Izvori[uredi - уреди]

  1. http://www.mdc.hr/UserFiles/Image/izdavastvo/izvjesca_zg/2009/EtnografskiMuzej2009.pdf
  2. http://nautarch.tamu.edu/CRL/conservationmanual/File8.htm
  3. http://nautarch.tamu.edu/CRL/conservationmanual/File8.htm
  4. http://nautarch.tamu.edu/CRL/conservationmanual/File8.htm
  5. http://nautarch.tamu.edu/CRL/conservationmanual/File8.htm
  6. http://nautarch.tamu.edu/CRL/conservationmanual/File8.htm
  7. http://nautarch.tamu.edu/CRL/conservationmanual/File8.htm
  8. http://www.ttf.unizg.hr/index.php?str=514&kolegij=143 pristup stranici 19.08.2012.
  9. Definition of profession,Copenhagen 1985. www.icom-cc.org/47/about-icom-cc/definition-of-profession/
  10. ECCO COMPETENCES FOR ACCESS TO THE CONSERVATION-RESTORATION PROFESSION,usvojeno na generalnom zasjedanju ECCO-a 13.06.2010. u Briselu
  11. Definition of profession,Copenhagen 1985. www.icom-cc.org/47/about-icom-cc/definition-of-profession/
  12. www.ecco-eu.org/members/members.html
  13. www.encore.edu.org/encore/DesktopDefault.aspx?tabindex=3&tabid=15
  14. http://www.mdc.hr/hr/mdc/arhiv/personalni-arhiv-zasluznih-muzealaca/ Pristup starnici 17.02.2012.
Pulpito di prato, restauro.jpg     Molimo pročitajte Opće odricanje od odgovornosti.
Sve navedene informacije namjenjene su profesionalnim konzervatorima, restauratorima, muzejskim djelatnicima, te onima koje ova problematika zanima i to isključivo u obrazovne svrhe.
Njihova svrha nikako nije nadomjestiti konzultiranje s profesionalnim konzervatorom.