Kitanska pisma

Izvor: Wikipedia
Kitanska pisma
Khitan mirror from Korea.jpg
Generalno
Vrsta logogram sa slogovnim elementima
Jezici kitanski jezik
Klasifikacija
Porodica
Podsistemi jurčensko pismo
Srodni sistemi pojednostavljeni kineski, Kanji, Hanja, Chữ Nôm, Zhuyin

Kitanska pisma su bili sistemi pisanja za danas izumrli kitanski jezik, korišteni od 10. do 12. vijeka od strane Kitanaca, naroda koji je stvorio Liao Carstvo na današnjem sjeveroistoku Kine. Postojala su dva pisma - danas poznata kao veliko pismo i malo pismo. U funkcionalnom smislu su bila nezavisna i čini se da su korištena istovremeno. Nekoliko decenija nakon propasti dinastije Liao su kitanska pisma nastavili koristiti Jurčeni prije nego što su počeli koristiti vlastito pismo. Primjeri kitanskih pisama se uglavnom mogu pronaći na epitafima i spomenicima, iako se ponekad fragmenti mogu pronaći i drugdje.

Većina učenjaka smatra kako kitanska pisma nisu u potpunosti dešifrirana te da je potrebno još istraživanja i otkrića da bi se mogla potpuno razumjeti.[1][2] Kitanska pisma se smještaju u širu kinesku porodicu pisama.[3]

Naše poznavanje kitanskog jezika, kojim se pisalo kitanska pismo, je također priilično ograničeno. Iako postoje i indicije koje ukazuju suprotno, većina stručnjaka vjeruje kako je kitanski jezik najvjerojatnije nastao od proto-mongolskog (i tako predstavlja srodnika mongolskih jezika).

Izvori[uredi - уреди]

  1. Daniels, Peter T.; Bright, William (1996), The World’s Writing Systems, New York: Oxford University Press 
  2. Kara, György (1987), "On the Khitan Writing Systems", Mongolian Studies 
  3. Professor ZHOU Youguang (September 1991). "The Family of Chinese Character-Type Scripts (Twenty Members and Four Stages of Development)". u: Victor H. Mair. Department of East Asian Languages and Civilizations, University of Pennsylvania, Philadelphia, PA 19104-6305 USA: Sino-Platonic Papers, 28. http://www.sino-platonic.org/complete/spp028_chinese_scripts.html. pristupljeno 7. VI 2011. 

Eksterni linkovi[uredi - уреди]