Kamila (mitologija)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Kamila i Metab beže u izgnanstvo, ilustracija u duborezu iz prvog štampanog nemačkog prevoda Boccacciovog dela De mulieribus claris (prev. Heinrich Steinhöwel), oko 1474.

Kamila (latinski: Camilla) mitski je lik koji se pojavljuje u Vergilijevoj Eneidi. Kamila je bila kći Kasmile i Metaba, kralja volščanskog grada Priverna.[1] Kad su nakon Kasmiline smrti građani proterali svog kralja, on je s još malenom Kamilom stigao do reke Amazena i tu prvo zavetovao svoju kćeku boginji Dijani, a onda kćerkicu privezao za jedno koplje i prebacio ga na drugu stranu reke. Zatim je sam preplivao reku i na drugoj obali zatekao kćer živu i zdravu. Kamilu, koju je tu podojila kobila,[2] poveo je dalje sa sobom i sam je odgojio, usamljen i daleko od ljudi, u duhu devičanstva i po uzoru na Dijanu, tako da je ona postala jedna od brzonogih štovateljica ove boginje, koje su ostajale device i živele ratničkim životom. Kamila je kasnije predvodila Volske koji su došli u pomoć etrurskom kralju Turnu u borbi protiv Eneje i njegovih Trojanaca. U odlučujućoj bici ona je srčano potisnula neprijatelje, ali ju je tad usmrtio Arunt, pa su Trojanci uspeli da savladaju Turna i njegove saveznike. Dijana je osvetila smrt svoje sveštenice tako što je poslala nimfu Opiju, koja je strelama usmrtila Arunta i izvukla Kamilino mrtvo telo.[3]

Servije navodi da se ona zvala Kamila jer je služila Dijani, budući da su Etrurci navodno sve mlade sveštenice zvali "Kamila".[4] Dionisije Halikarnašanin takođe spominje da su u Rimu postojale takve devojke po imenu Kamila (κάμιλαι) i mladići po imenu Kamilo (κάμιλοι).[5]

Kamilin lik nalikuje Pentesileji u grčkoj mitologiji,[6][7] a pesnik je reku Amazen (Amasenus) možda i nazvao tako upravo da bi napravio pesničku aluziju na Amazonke.[8]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. Schmitz 1867, s.v. Camilla
  2. Higin, Fabulae, 252.
  3. Vergilije, Eneida, VII, 803–817; XI, 432 sqq; XI, 648 sqq.
  4. Servije, komentar Vergilijeve Eneide uz XI, 543 i uz XI, 558.
  5. Dionisije Halikarnašanin, Rimske starine, II, 21, 22
  6. Srejović & Cermanović-Kuzmanović 1989, s.v. Kamila
  7. Virgil, The Aeneid, trans. Robert Fagles, Penguin Books, 2006, str. 438.
  8. „Virgil's Aeneid: Semantic Relations and Proper Names - Michael Paschalis - Google Books”. Books.google.com. Pristupljeno 31.08.2013. 

Literatura[uredi | uredi kod]

Vanjske veze[uredi | uredi kod]