Jututunska narodna himna

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Jovan Jovanović Zmaj, pesnik.

Jututunska narodna himna je Zmajeva satirična pesma objavljena 1865. godine protiv kneza Mihaila Obrenovića.

Iako formom liči na himnu, uzvišenu, dostojanstvenu i svečanu pesmu, iza toga se krije Zmajeva parodija. Zmaj parodira himnu, njen svečan ton i predmet pevanja pri čemu pesma prerasta u veliku rugalicu upućenu vladarskoj svemoći i starim uverenjima da je on, vladar, božanskog porekla i da je potčinjenost i slepa pokornost njemu obaveza svakog građanina. U podrugljivoj molbi Bogu da Jututuncima podrži Knjaza u zdravlju i krepkosti, da ga učini oholim i slavnim, i da sve što postoji njemu podari - Zmaj svoju ironiju usmerava prema knezu Mihailu, ispisujuci tobož iz poštovanja svaki zamenički oblik koji personifikuje njegovom moć, vlast, silu velikim slovom (Njega, Ga i Mu).[1]

Iz strofe u strofu pesnik pojačava svoju razornu ironiju, govoreći kao reprezentant naroda (uvek se javlja oblik Mi), ako sve postoji zbog njega, onda čemu naše želje, govor, mudrovanja i bilo kakva htenja. Zato se svesrdno odriču svih tih elementarnih ljudskih prava, samo da njegovim namerama ne bude na smetnji. Od Boga traži da mu podari što više policajaca, potkazivača i žandara, i da mu time obezbedi veću sigurnost i lakšu vladavinu. U svemu tome krije se aluzija na srbijansku društvenu realnost - policijski sistem vladanja. U pojedinim strofama ironija menja smer i pretvara se u kritiku samog naroda, u ogorčenje zbog njegovog ćutanja i pasivnog držanja. Po tematici je vrlo bliska drugoj Zmajevoj pesmi Jututunska juhahaha.[2]

Tekst pesme[uredi | uredi kod]

Mihailo Obrenović, vladar.

Bože sveti, podrži nam Knjaza
zdrava, krepka, ohola i slavna,
jer na zemlji nit je kadgod bilo,
niti će Mu ikad biti ravna.

Ovaj narod vrlo dobro znade
da je stvoren samo Knjaza radi,
da Mu daje poreze i hvale,
da Ga dvori i ponizno kadi.

Bože silni s visoka žilišta,
saslušaj nam našu želju staru,
Bože sveti, ne daj nikom ništa,
da što više ostane Vladaru.

Radi Njega sva stvorenja žive,
radi Njega sunce greje s neba.
A taj narod, a tu zemlju našu,
podrži je - ako Knjazu treba.

Oduzmi nam i želje i glasa,
oduzmi nam mudrovanja kleta,
da Njegovu nameru ne preči,
da Njegovoj mudrosti ne smeta.

Daj Mu s neba najsvetlije dare,
policije, špicle i žandare,
ako neće da dušmana svali,
bar na svome nek srce iskali.

Nek narodi našu slavu znadu,
a nas puste čmavati u hladu,
al' i onda nek je straža jaka,
jera ima sana svakojaka.

Izvori[uredi | uredi kod]