Grigorij Ordžonikidze

Izvor: Wikipedia
Grigorij Ordžonikidze

Grigorij "Sergo" Ordžonikidze (gruzijski: გრიგოლ (სერგო) ორჯონიკიძე; ruski Григо́рий Константи́нович Орджоники́дзе) (zapadna Gruzija, 24. listopada 1886. - Moskva, 18. veljače 1937.) je bio gruzijski, a kasnije sovjetski boljševik i političar.

Rođen u je Gruziji. Studirao je na medicinskim fakultetu. Postao je boljševik i Staljinov suborac. Živio je u Njemačkoj, da bi se 1907. vratio u Rusiju i smjestio u grad Baku, ali je iste godine uhićen jer je bio član Socijalne Demokratske Stranke te je deportiran u Sibir.[1] Tri godine kasnije je pobjegao i otišao živjeti u Parizu. 1912. Ordžonikidze i Staljin su se vratili u Sankt Peterburg. Tamo je opet uhićen i osuđen na tri godine teškog rada. Kada je 1917. izbila Oktobarska revolucija, vratio se u Peterburg i ponovno sastao sa Staljinom.[1]

Pomogao mu je u osmišljavanju povoda za invaziju Crvene armije na Gruziju 1921. Dok je trajao Ruski građanski rat (1917.-1923.), borio se protiv Bijele armije. Od 1930. član je Politbiroa. Potpredsjednik vlade i rukovodilac industrijalizacije SSSR. Međutim, s vremenom se Staljin sve više udaljavao od Ordžonikidzea te je našao novog vjernog podanika: Lavrentij Berija. Zbog sukoba sa Staljinom, jer je bio protiv politike velikih čistki i likvidacije, Ordžonikidze je izvršio samoubojstvo.[2] Njegova smrt i danas je nerazjašnjena: dijagnozu o samoubojstvu je potpisao Dr. Kaminski, koji je i sam ubrzo nakon toga uhićen i smaknut.[1]

Izvori[uredi - уреди]

  1. 1.0 1.1 1.2 "Sergo Ordzhonikidze - Biography". Spartacus Educational. http://www.spartacus.schoolnet.co.uk/RUSordzhonikidze.htm. pristupljeno 31. prosinca 2012. 
  2. "Klio Rusija". http://clio.wikidot.com/klio-rusija. pristupljeno 31. prosinca 2012. 

Vanjske poveznice[uredi - уреди]